Kafićarenje (subotičke letnje bašte)

Tih nekoliko kafića u Rudić ulici puno je već u ranim jutarnjim časovima. Zimi unutra, a leti na trotoaru, stolice zauzme neki fini svet. Jasno je da to nisu oni koji rade od 7 do 3, a opet, vidi se da nisu bez novca. Kada padne veče, život se preseli negde drugo. Dakle, Rudić je za preko dana.

Kada je pre skoro 10 godina popločana paralelna „Borovo“ ulica, i tada dobila proširene trotoare, mnogi su pomislili da će taj prostor biti kao stvoren za letnje bašte sa pogledom na „prirodne lepote Radijalca“ koje ovuda defiluju na putu za centar i nazad. Ali ne, neke druge sile i nepisani zakoni diktiraju kretanja ovih „ostrva“ za uživanje. Gledajući u prošlost, letnje terase su se i tada pomerale i pregrupisavale, što znači da i Borovo ulici možda jednom svane.

Pobrojati sva mesta, bila bi jedna deblja knjiga, zato ćemo se na ovom mestu prisetiti nekoliko najznačajnijih momenata i trendova.

Korzo pre jednog veka

Pannonia-buffet

  Između dva rata terase kafica subotica nekad (4)

terase kafica subotica nekad (12)

terase kafica subotica nekad (10)

Najbolje kafanske bašte dugo su bile one u dvorištima ugostiteljskih objekata (Borac, Elza…), iz prostog razloga što su ulice i trgovi bili rezervisani za saobraćaj. I kada je taj saobraćaj bio tek u povoju, kafanski stolovi su mogli da se pruže tek onoliko koliko je širok trotoar. Manjak komfora nadomeštala bi u tom slučaju jedna druga strateška prednost – pogled na ulicu. Dobrom delu, kako ondašnjih tako i današnjih gostiju ovih terasa, važnije od mira i hladovine jeste pozicija, koja ispred sebe ima gradsku vrevu, šetalište ili prostor na kome se smenjuju slike života u gradu i promiču znana i neznana lica.

Korzo je potpuno zatvoren za saobraćaj 1981. međutim, godina 1985. je bila ta koja je promenila sliku grada. Pešačka zona i plima privatnog kapitala koji je ulagan u ugostiteljstvo, preplavili su centar grada letnjim baštama. Njihov izgled je u početku bio ujednačen što zbog tipskih stolova i stolica kojih je na tržištu bilo svega nekoliko prepoznatljivih varijanti, što zbog kakve takve discipline kada je komunalni red u pitanju. Kako su devedesete odmicale, tako su se i terase raspuzale, posebno po korzou, koji se pokazao preuzak na nekim mestima, koliki su bili apetiti i potrebe ugostitelja.

terase kafica subotica nekad (3)

Ispred „Dubravke“

terase kafica subotica nekad (2)

Ispred „Bisera“ pre…

terase kafica subotica nekad (8)

…i nakon zatvaranja pešačke zone 1985. godine

Kafana-biser

Ako je korzo jedan, u jednoj drugoj ulici se pokazalo da nije nezamenjiv. Engelsova je bila dokaz da konkurencija u ovom slučaju može biti od koristi. Formiranje niza terasa dovelo je ceo grad u ovu uličicu i učinilo je najvažnijom u ovom segmentu gradskog života. Zakon centripetalne sile slično se potvrdio i onda kada je Korzo silom prilika opusteo a „proradili“: mali korzo, Nazorova, Rudić…

Ispred kafane Beograd, krajem sedamdesetih…

terase kafica subotica nekad (6)

…i polovinom osamdesetih

terase kafica subotica nekad (9)

Ispred YU festa, devedesetih

terase kafica subotica nekad (5)

U drugoj deceniji XXI veka, ponovo se traže letnje bašte za ples. Ne  za ples kakav je on bio u davna vremena u Lloydu ili bašti doma JNA. Sada su to šizilišta sa topovima koji izbacuju penu, kavezima za go go plesačice i sto čuda koja omladina smatra za neophodno. Trenutno, improvizovani prostori za ovakvu zabavu na otvorenom, ni svojim dimenzijama a pogotovo svojom lokacijom ne ispunjavaju uslove. Bašta doma JNA, između železnice, administrativne opštinske zgrade i zatvora, u mnogo čemu odgovora onome što se traži za plesove 21. veka. Ona već četvrt veka stoji zatvorena i zapuštena. Možda je sada vreme da se život vrati u ovaj prostor. Onakav kakav žele oni koji ga žive.

terase kafica subotica nekad (7)

Bašta Doma JNA, šezdesetih

terase kafica subotica nekad (1)

Lansky



KOMENTARI

  1. Anonimni kaže:

    Ispred BISERA levo sedi cika SAVA UGRINOV -prodavao je lutriju. Koliko je njih usrecio dobili su debele milione. Ipak je najvise sedeo kada je parfimerija RUZSA bila zatvorena – ulaz uvucen da ne kisne, stol na rasklapanje. Zavredio bi da mu se
    posvetimo sa slikama – tekstom SECANJIMA grad u to vreme mnogo ga se seca.
    Nikada nisam trazio da ja biram srecku, kupio sam TRI – cak sam nesto s itno idobio. CIKA SAVA imao je srecnu ruku, vrlo ljubazan, manje se kupovalo kod KORHECA. Od ovih dogadjaja proőlo je vise od 50 godina. DGY – NOSTALGIJA.

  2. Lenin kaže:

    @Anonimni Ćale je kupio kod njega dobitnu srećku.Jednu mesečnu platu je dobio.Interesantno da tih 60-ih,70-ih,80-ih godina malo po malo se čulo,da je neko dobio na lutriji,lotu ili na sportskom tj na totou manji ili veći dobitak.

  3. oxford kaže:

    hehe, na fotki o YU-festu se vidi da je (verovatno u radničkom bioskopu) baš tada išao Betmen zauvek (Batman forever). Taj film je izašao 1995 godine. Fotka bi onda mogla da se „stavi“ negde oko 95/96…

  4. Aleksa kaže:

    Ah, ta bašta Doma JNA. Koliko sam ja tu vremena proveo, nosim iz tog doba (izmedju 1950 i 1956), najlepše uspomene. U to vreme tu je svirao plesni orkestar Josipa Kovača. Bašta je izgledala baš kao što izgleda na dvanaestoj slici. Devojke su uglavnom sa svojom pratnjom, a to su uglavnom bile mame,sedele za stolovima, a mi momci smo se šetali okolo i osmatrali i birali devojke sa kojima smo želeli plesati. Kad je orkestar počeo svirati nastala je strka, naravno, bilo je devojaka sa kojima je više momaka želelo plesati, činjenica je da je to uspelo onome koje je bio u povoljnijoj poziciji – bliže devojci. A tek – drugarice biraju, sada strepiš hoće li te neko odabrati za ples.
    Pošto su se tu igranke održavale preko leta, bila je prava katastrofa ako je subotom ili nedeljom padala kiša. Na moju sreću, tu sam upoznao svoju buduću suprugu, naravno o tome ni u snu nismo mogli tada znati, ni ona ni ja.
    E sada jedno pitanje. Pošto je pomenuta bašta bila u sastavu Doma JNA, a zna se da je Dom kupila Opština, da li je nekome poznato šta se sa vlasništvom Bašte dogodilo. Kako je rečeno u uvodnom članku, Bašta je još uvek u izvornom obliku, neko je tu počeo neku gradnju, ali nisam siguran čije je ovaj prostor vlasništvo.

  5. Volare cantare kaže:

    Svrha i smisao baste JNA je bila u organizovanju drustveno – zabavnog zivota mladih steresina obicno neozenjenih mladih ljudi. Svi oni su dosli u Suboticu, njima jedan strani grad, po necijem naredjenju i prekomandi. Grad u kome nemaju nikoga ni prijatelja, niti poznanika niti rodjaka. Zivot izmedju kasarne i obicno podstanarske sobice je bio nesto sivo obojeno sivim. Da bi se tim mladim oficirima /podoficirima donekle unelo malo normalnog zivota i omogucilo upoznavanje i kontakt sa domicilnim stanovnistvom, organizovane su plesne veceri i to uglavnom subotom. Ukoliko me secenje ne vara mislim da je bio jos jedan dan u nedelji ples, istina u nesto skromnijem okviru nego subotom. Bila je to jedna zdrava mesavina vojnih lica i Suboticke omladine u jednoj lepoj i ugodnoj atmosferi uz muziku i ples kao i solidnu gastronomsku ponudu. Bez obzira kome danas taj prostor pripada, vreme se nece vratiti u nazad. Danasnja Subotica je jedan sasvim drugi grad u kome zive neki drugi ljudi i imaju neke druge zelje i pretstave o zivotu. To je sada njihovo vreme i njihov zivot. Neka ga urede i neka ga prozive po svom ukusu i svom shvatanju sveta. Nase je da cuvamo svoje uspomene i secanja, i to nam niko ne moze oduzeti.

  6. Miroslav kaže:

    U Basti sam pjevao u proljece/ljeto 1984. Tih nekoliko mjeseci nas 6-7 vojnika imali smo nastup svaku vece osim ponedjeljka.
    Kazu da smo tada bili jedan od najboljih sastava u Subotici.
    Basta je uvijek bila puna.
    Meni su to lijepe uspomene. Volio bih vidjeti kako sad izgleda.

  7. Gde je Nataša kaže:

    Sećam se leta 1984. u bašti JNA. Kad prebiram po sećanjima znam da je bilo tamo i nas tinejdžera ali i starijih parova (baš starijih) koji su tancovali na podijumu uz neke lagane melodije. Orkestar je svirao „A gde je Nataša…“ to sam slučajno zapamtio jer sam tih dana i noći mislio o jednoj Nataši.

  8. Jefimia kaže:

    Hvala na podsećeanje. Divna vremena. A što se tiče lutrije i uopšte igara na sreću, bilo je poštenije. Ali da se ne vraćamo na danas. Bilo je divno vreme, imali smo posao, dobijali platu za svoj rad, bili prijavljeni i plaćali zdravstveno i penzijsko… Bar da nam se to vrati.

OSTAVITE KOMENTAR

79 + = 80

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 15 + 15 ?
Please leave these two fields as-is: