Kada su tog nesrećnog leta 1944. godine, Subotičane Mojsijeve vere potrpali u stočne vagone i poveli na daleki put, niko nije verovao da je to samo zato da ih tamo odmah poguše. Tako je i familija Rot iseljena iz svog doma i ukrcana na transport smrti.
.Od cele porodice, kući se vratila samo jedna devojčica, ali tada više ni njihove kuće nije bilo. Shvatila je da je koloplet tragičnih okolnosti nju izostavio iz smrtonosne zamke.
.Subotica 1944.g
Samo tri meseca posle deportacije Rotovih u logor, njihovu kuću je pogodila bomba iz vazduha i potpuno je sravnila sa zemljom.
Na putu prema Subotici
.Mnogo godina kasnije ona će pomoći da se napravi crtež te stare kuće, značajne za istoriju Subotice. U njoj je pre više od vek i po, Karlo Biterman osnovao prvu štamparaju u gradu. “Pečatalo” se na mađarskom, srpskom, nemačkom i bunjevačkom, sve do 1907. godine, kada je kuća pripala banci kao hipoteka. Nakon toga će u njoj živeti porodica Rot.
.Nekada
Danas na tom mestu
Gospodine Lansky očito je da pripadate srpskom režimu jer da nije tako onda bi u žitelje subotice uvrstili i Hrvate . Slabo poznajete subotičku istoriju a mogu slobodno zaključiti da niste ni subotičanin. Jer u suprotnom bi napisali da je Karlo Biterman štampao i izdavao knjige i na Hrvatskom jeziku a ne na bunjevačkom. Vaš prilog meni liči na Miloševićevu eru kada su važniji bili Egipčani od Albanaca na Kosovu. U svakom slučaju dobro ste se prodali srpskom režimu ,pa vam čestitam na tome.
Poštovani her Axel,
nisam slučajno napisao bunjevački jer se tada tako taj jezik zvao (ili racki). Postoji brdo štampanih časopisa i materijala iz perioda pre 1918. god. i on je pisan na tadašnjem narodnom jeziku kojim su govorili Bunjevci.
Da li taj jezik možemo danas zvati jednim hrvatskim varijetetom ili ne, to ostavimo Bunjevcima i Hrvatima da rešavaju.
Naputak također suhoća likarna(ljekarna)…..ovaj,mislim da su ove riči hrvatske,a ostatak ikavica,koja se koristi među Bunjevcima u Hrvatskoj i Madžarskoj….i Srbiji. Kako se taj jezik tada zvao,nemam ni ideju o tome,ali je gotovo sigurno da potiče od jednog,tj.hrvatskog.
Bać Lazo, nije cigurno ni da srpski potiče od srpskog ni hrvacki od hrvackog jezika! U srpskom (hrvackom) jeziku je 40 % reči iz sanskrita, to je onaj stari indijski (ne indijanski) jezik, a onda ioma turcizama, germanizama, madžarizama – opssss…u madžarskom ima mnogo srbizama i slovakizama (brat-barat, ulica-utca, brazda-barazda a bogami i naziv grada Pešte je srpski: reč pešt je u starom srpskom jeziku označavala peć, pećnicu ili pećinu, otuda i Pešterska visoravan – gdi ima pećina, tako da Srbi imaju tri grada tog naziva: Peć na Kosovu, Peć ili Pečuh i Peštu u Madžarskoj. ) E, sad, Srbi koriste latinske, katoličke nazive za mesece – januar, februar itd. a hrvati staroslovenske: siječanj, veljača, itd…iako bi se od njih kao katolika suprotno očekivalo. Da ne kaže, Hrvati kažu dom a za domaćicu – kućanica, a Srbi kuća a za ženu koja je održava – domaćica! Ta ko bi sad, bać Lazo, tu bio pametan da tvrdi da je to tada bio baš hrvacki jezik??? Još od kad je Ljudevit Gaj stvorio hrvacki jezik od srpskog, pa i posli Prvog svickog rata, u srpskom jeziku u zvaničnoj upotribi bilo je kao srpskih puno riči koje su danas čisto hrvacke – pa i danas se kod nas u Srbiji kaže „suhomesnati“ a ne „suvomesnati“ proizvodi, a reklamiraju se „kućanski aparati“ a ne aparati za domaćinstvo. Nemoj zato biti ciguran da bunjevački baš potiče od hrvackog, mož da bude da je hrvacki samo iskvarena varijanta bunjevačkog!
Unuka Karolja Bitermana,koleginica Čila Feješ je novinarka madjarske redakcije Televizije Novi Sad.Koliko znam živi u Kanjiži. Možda bi je neko mogao kontaktirati i dobiti dodatne informacije o nekadašnjoj kući u kojoj je živeo veliki grafičar.
Ja sam nekada stanovao u ulici Karla Bitermana. To je jedna interesantna i krivudava ulica blizu Kireske i nedaleko od Jovana Mikica. Uvek me interesovalo zasto je ta ulica bas takva kakva je, mogao bi neko malo vise da kaze o njoj i njenoj istoriji?
Sledeća godina je jubilarna – pre 175. godina otvorio je BITTERMANN prvu pra-štampariju u našem gradu. Više se da pročitati o razvoju štamparstva tj. grafičke industrije u Gradskoj biblioteci – to su skromni radovi DGY. Gospođa ČILA, rođena BITTERMANN živela je i odrasla na Senćanskom putu dve kuće do nove autobuske stanice. Dok je njena mati poznati pedagog gospođa JULIANA stanovala preko od Nepkera, na uglu ulice Ž.Zrenjanin. Ipak da pojasnim i rodoslov porodice BITTERMANN – PRVI ŠTAMPAR KAROLY, pa ponovo štampar JOŽEF, njegov sin koji je 1907. prodao štampariju je JOŽEF, pa sledi muška linija JENŐ, pa ponovo JENŐ isto je bio pedagog otac CSILE FEJŐS – novinarke RTV.
Double P, nekad sam ziveo u ulici Karla Bitermana. Otac mi rece da je u razgovoru sa projektantom-urbanistom, koja je bila Dubrovcanka, saznao da je zelela da docara duh primorskih uzanih i krivudavih ulica – u sirokoj i prostranoj Vojvodini.