Subotičani i automati

Za generacije rođene šezdesetih i sedamdesetih godina, Koka kola u flaši nije bila „ono pravo“. One su čeznule za limenkama gotovo više nego za samim pićem. Novim generacijama zasigurno zvuči komično da su mladi ljudi, koji su nekada mogli da putuju celom Evropom, kada bi stigli negde tamo, najpre gledali da se opskrbe ovom šećernom vodicom u konzervi. Kasnije bi sakupljali čitave kolekcije praznih limenki u svojim sobama.

Zašto je to bilo tako, nije lako odgovoriti. Može biti da je to jedna od stvari koja nam je nedostajala da budemo deo modernog sveta, kakvim smo ga mi zamišljali. Ako se Koka kola u limenki i mogla doneti,  ono što smo mogli samo da sanjamo, bili su automati.

koka kola automat

U knjizi Historijska čitanka I, Miljenko Jergović piše o Olimpijadi u Sarajevu 1984. godine, i o jednom automatu za Coca colu. Nalazio se u press centru, dakle bio je namenjen uglavnom stranim novinarima da bi se ovi osećali kao kod kuće, gde , zna se, na svakom ćošku stoji automat.

E pa upravo zbog te mašine, sva sarajevska omladina se upinjala da dođe do novinarske propusnice, samo i jedino da bi mogli da pristupe ovom „oltaru“. Nakon zimske olimpijade, ovaj automat je radio kratko i nestao kao što se i pojavio.

cola

Sem ovih aparata za sokove, mogli smo u Dojčlandu da vidimo automate za cigarete (sve marke cigareta za 5 DM), znalo se i za one iz kojih izleću čokoladice ili topli napici, žvake…

Početkom osamdesetih su se u pogonima „Severa“ pojavili automati za kafu i čaj. Radnici su rado provodili vreme oko njih ali ni oni nisu potrajali.  Prvi automat za limenke (Pepsi), osvanuo je ispred Dragstora na Trgu. To je već bila 1990. godina, kada sve to više nije bila  senzacija, međutim, ni onda stvari nisu radile kako valja. Nije bilo novčića čija bi vrednost bila ekvivalentna limenki Pepsija, pa je bilo nužno da se uđe u prodavnicu, kupi nekakav žeton i to je bilo ono što je kvarilo ugođaj. Ako si ušao u prodavnicu i čekaš red, onda colu možeš da uzmeš i sa police.

I taj automat je bio kratkog veka. Sasvim moguće da je jedan od glavnih problema oduvek  bio nedostatak odgovorajućih gvozdenih  apoena ili možda nedostatak volje za redovnim održavanjem.

automat-sa-bombonama-1934

Pre rata: Automati za bombone i čokoladice, zagrebačke tvrtke „Union“

„Ubaci komad po jedan dinar, sačekaj da padne, onda pritisni gumb“

automat-bombone-slika-12437256 (1)

 

Muzički automat

Džuboksi ili muzički automati, kako su ih u početku zvali kod nas, nisu isporučivali robu već samo zvuk sa gramofonskih ploča. Možda su zato potrajali toliko dugo u subotičkim lokalima. Počeli su da ih uvode ranih šezdesetih, bilo ih je svuda sedamdesetih, pa i u prvoj polovini osamdesetih su opstajali u kafanama i poslastičarnicama. U jednoj novinskoj reportaži iz „Bele lađe“ 1962. godine, navodi se da je novi muzički automat podigao promet, pominju se hitovi Elvisa Prislija, Tonija Dalare, Katarine Valente i drugih, ali se dotiče i problema koji nastaju kada muziku bira onaj koji ubacuje novčić. Baš tog dana neko je dosađivao gostima i konobarima puštajući jednu te istu pesmu – „Pitagora“.

Metalija

Istražujući prošlost, doći ćemo do nekih zaboravljenih činjenica. U Subotici su se proizvodili automati za cigarete, šibice i slatkiše. Ta zanimljiva firma „Metalija“, proizvodila je raznorodne stvari od lima. Poluautomatske vage, lustere… pa čak i ove  automate.

metalija subotica

 

Lansky



KOMENTARI

  1. Rick Dale kaže:

    Ima li šta za mene u Subotici ? 
    hrick

  2. Kertvaros kaže:

    Pamtim automate koje je Metalija proizvodila uglavnom po Italijanskoj i Nemackoj licenci. Jednog dana su svoje prototipove postavili u centru grada, uglavnom oko Gradske kuce. Nakon otprilike nedelju dana su dosli radnici i opet ih pokupili. Zapravo pokupili su sve ono sto je jos od njih jos ostalo. U krugu fabrike su jos vise godina imali postavljene automate, uglavnom za uspomenu i dugo secanje. U Zapadnoevropskim zemljama je tradicija prodaje iz automata jos iz druge polovine 19 veka. Razlozi zato su pre svega strogi zakoni o radnom vremenu prodavnica. Trafika na uglu i robna kuca na 5 spratova su morali imati jednako radno vreme i pridrzavati ga se, jer u suprotnom sledi gubitak trgovacke licence. Logicno je da su onda pokusavali postavljanjem automata da zaobidju zakon i povecaju prodaju uz pomoc automata koji radi 24 sata dnevno i jos stedi personal. Danas se prodaju u automatima gotovo sve sto moze da se proda i da stane u automat. Nije slucajnost da su prvi automati bili  napravljeni od livenog gvozdja i imali dobro zabetonirano postolje. U medjuvremenu se razvila posebna privredna delatnost – firma za postavljanje i prodaju robe iz aparata za samoposlugu i oni zakupljuju prostor na zeleznickim i autobuskim stanicama, aerodromima, po skolama, fabrikama i ustanovama, uopste tamo gde smatraju da ce imati promet i musterije. Savremene naprave odavno primaju novcanice i vracaju kusur, a ima i onih koje funkcionisu i pomocu cekovne karte. Zasto u nekim zemljama trgovina iz automata uspeva, a u drugim pak ne, najbolje pokazuje sledeci eksperiment. Ako uzmemo jednu limenu kutiju stavimo u nju pregrst bonbona ili keksa. dobro ju zatvorimo i onda bacimo u kavez sa majmunima i pratimo sta ce se desiti. Ubrzo cemo videti da majmuni sa velikim interesovanjem zagledaju kutiju, okrecu je i prevrcu, udaraju i lupaju po njoj sakama ili kakvim stapom ako ga nadju, bacaju i pokusavaju da je otvore i tako bez prestanka dok je ne razvale. Potom pojedu u slast njen sadrzaj i ono sto je ostalo vise ih ne interesuje. To bi otprilike ujedno bilo i objasnjenje zasto prodaja iz automata ne moze svugde da funkcionise.

  3. vokille kaže:

    Kod nas se biste i spomenici odvaljuju i preprodaju u sekundarne sirovine, u oku kamere, šta bi tek bilo sa automatom, u kome sadržaj dođe gratis. Samo oni aparati koji prodaju pića unutar obrazovnih i administrativnih ustanova, kao i autobuskim i železničkim stanicama, Slično je i u okolnim zemljama, ni u centru Budimpešte,Soluna, Ljubljane, Temišvara, Segedina i Zagreda nisam video nikakav automat. Najbliže gde sam video automat nasred ulice je u Trstu.

  4. istina kaže:

    Japanci su danas nacija sa najludjim automatima. Tamo se moze kupiti i kuvano jelo na automatu na ulici. Ima dosta snimaka na youtube.

  5. Croat kaže:

    Krajem osamdeseti bio je jedan i u podrumu MESCa , radio je na brdo sitnisa kojeg nikad nije bilo. Danas vecina rade na platne kartice i taj problem je nestao al ja vise ne vidim magiju u njima i ne volim ih koristiti. Inace sam imao lepu kolekciju konzervi fante sa dizni likovima , to je bilo nesto 🙂

  6. X-MEN kaže:

    Croat*
    Bio je 1 automat za sokove i u HTSŠ Lazar Nešić,gde su mnogi ubacicali svakakve gvozdenjake pokušavajući da “ prevare “ aparat,,,,

  7. Aleksa kaže:

    U uvodu je spomenuta „Bela lađa“ i muzički automat. Pošto sam ja u ono vreme bio zadužen za rad automata, zamenu ploča i nabavku novih, evo par reči iz prve ruke. Naime, prije automata u restoranu (zato pišem u restoranu jer je u sklopu objekta bio i Espres restoran) svirao je orkestar Stevana Vladisavljevića (kasnije poznatog kao valsnik restorana „Zlatna violina“) a onda je neko zamislio da bi trebalo nešto savremenije od žive muzike, pa je nabavljen muzički automat.
    Automat je isporučen sa setom od 50 singl LP ploča, među njima su se nalazili i tada najpoznatiji hitovi pevača Čabi Čekera, Roja Orbisona, Nil Sedake, Rej Čarlsa, Elvisa Prislija, ne mogu svih da se setim. Bilo je tu nekoliko ploča narodne muzike, među njima i Nestor Gabrić koji je u to vreme bio poznati pevač i snimio veliki broj ploča.
    Da li je automat povećao broj gostiju baš i nisam siguran, restoran je u to vreme bio dosta zapušten, sa malo gostiju koje i inače ovakva vrsta muzike nije zanimala.
    Upravo zbog toga restoran je nakon integracije ugostiteljskih preduzeća zatvoren i kasnije postao ispostava Društveme ishrane,
    Za automate iz Metalije malo znam, mada je tu radila moja supruga, ali je ona više spominjala vage i lustere čija je proizvodnja preuzeta prilikom spajanja Mehanike sa Metalijom.

  8. Soprano kaže:

    Meni samo nije jasno kako ne shvatate da ste i Bogu i Vragu dosadili sa tim pričama ,, o generaciji koja je mogla da putuje po celoj Evropi,, znači….može se i sad, Juga je imala 6% rast BDP-A godišnje ko i Srbija…imali smo more na koje kad odeš i tražiš Hleb to nisu imali ali imali su Kruh..imali smo republike ne razvijene za koje se davao deo plata…a to koliko smo se voleli pokazalo se 90tih i znamo ko se prvi hteo odsepiti

  9. Zahvalan komentator kaže:

    @ Soprano

    Nismo mi ni bogu ni vragu dosadili sa nasim pricama. One su deo naseg secanja, nase biografije i nasih zivota. Iz tvojega komentara se moze zakljuciti da si ti jedna neznalica koja reprodukuje sve ono sto je cula na osnovu rekla – kazala ali sama nista od nekadasnje drzave i zivota u toj drzavi nije licno upoznala. Ovo uostalom nije rubrika za politicka prepucavanja poluobrazovane balavurdije i zato budi ljubazan i ne zagadjuj nam ovu jedinu jos preostalu temu i rubriku.

  10. Nevaljali_GASTRO_Blogger_naGradeskiprevoz_SUBOTICA kaže:

    Ja ima slatke decje uspomene o automatima ali ne iz Subotice, cak ni ne iz NASE JUGOSLAVIJE koja je zivela u bratstvu i jedinstvi mislila Ja…nego u Slovackoj u malom hotelu Biotike njihova fabrika za lekove…Redovno smo isli tamo skolp raznih porodica i bilo je ekstra, mi deca bili smo totalno samostalni jer svako je svakog poznavao pa smo imali veliku slobodu kretanja zbog drustvene zastite sa kojom smo ziveli tamo…obozavala sam tu slobodu sneg i taj otvorenost…toooooooooooo bilo ko putuje sada ili sa decom ili sa svojima ne moze doziveti jer celi hotel smo zauzimali i bili smo jedna porodica za sve…Taj dozivjaj ljudske komune je nesto sto danasnja deca samo u vrticu mogu doziveti ako imaju dobar vrtic za to gde jos postoji taj komuna feeling…Tamo sam upoznala automate bio je dole u bar jedan dzsuboks sa plocama obozavali smo da slusamo i plesemo na nju…A gore u holu jedan automat za postanske marke sa kojima smo pisali dopisnice o zimovanju nasem…jedno poslepodne sef biotike je isprobavao nesto na ovoj automat i zahvajujuci toga smo sledeci dan miiiiiiiiiiiiiiiiiiii deca uhvatili da automat besplatno daje postanke marke pa u dugacki red smo iscistili koliko smo uspeli dok nas nisu uhvatili…Verovatno vodja nasa je platila stetu i mi deca smo nagrdjena i isla dalje zivot…a taj feeling da kotrjas i trljas tu rucku a postanske marke po desetinama izadju nikad necu zaboraviti bilo je extraaaaaaaaaaaaaaa:)))I od tad sam ljubitelj automata problem mi je da daju samo stvari kojeg nem smem ni da jedem ni da pijem danas pa odavno vec nemam dozivljaj sa njima…U subotickoj autobuskoj stanici jedno vreme nalazio se neki cudak sa metalnom rukom i ponudio je da ako sa rukom uhvatis nekiu plisanu zivotinju ili lutku mozes da dobijes mobilni telefon ovu novu vrstu koja je onda bila hit jossssssssss….naravno nije se moglo i automat nije bio popularan…dosta skup je bio probanje…pa su ga odneli ostala je samo ona druga sa onom sto ja ne smem piti…i nedostaje mi biotika zimovanja dzsubox i dopisnice koje traze svoju postansku marku i taj feeling slobode u komuni ljudske zajednice…zato radim letos celo leto da dam taj osecajjjjjjjjjjjjjjjj novim generacijam

OSTAVITE KOMENTAR

+ 68 = 73

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 13 + 3 ?
Please leave these two fields as-is: