Kolevka subotičkih robnih kuća

Sve robne kuće nadmašile su izgledom onu na početku ulice Dimitrija Tucovića, ali će ona zauvek ostati broj 1.

Prva „univerzalna“ prodavnica posle rata donela je nešto novo u odnosu na predratne dućane. Bila je to trgovina koja nudi širok spektar robe široke potrošnje na različitim odeljenjima.

Ovakav koncept prodavnice nije bio nov u svetu ali je kod nas morao da sačeka određeni nivo industrijske proizvodnje i oporavak ekonomije posle Drugog svetskog rata.

Ni organizacija ni popunjavanje robom nisu išli lako. Novoformirano trgovinsko preduzeće NA-MA (Narodni Magazin) u početku nije imalo dovoljno stručnih kadrova a pogotovo robe. U jednoj publikacji izdatoj povodom desetogodišnjice osnivanja, piše da se najpre trgovalo artiklima iz plana „II“. Plasman paketa UNRA je vršen isključivo preko ovog preduzeća.

Kako je nastala NA-MA

Rat još nije bio gotov, kada je marta 1945. godine u Beogradu od imovine preduzeća „TA-TA“, Mitića i drugih, formirana Direkcija Narodnih magazina. Organizacija je preuzeta od predratne „Tate“ i prilagođena novim okolnostima. U većim gradovima su osnovane filijale sa zadatkom da se spreči razvlačenje napuštene robe i špekulacije na tržištu. Vremenom se mreža prodavnica širila a uprava decentralizovala.

Subotičani u robnoj kući NA MA

Sedamdesetih godina Subotica je dobila robne kuće u prostranim spratnim objektima građenim po modernim standardima. To je značilo savremen enterijer, osvetljenje, pokretne stepenice… dakle, mnogo više nego što su imale stare „Name“. I te stare prodavnice su menjale svoj izgled i modernizovale se, međutim, pojam robna kuća je ostao samo u nazivu. Kriterijume za ovo „zvanje“ podigli su Robna kuća „Standard“ (1971. godine), Inex Palić (1970), Centar (1976) i na kraju RK Beograd (1987).

(Podseti se na temiSubotičke ROBNE KUĆE)

Lansky



KOMENTARI

  1. Kertvaros kaže:

    Glavni universalni magazin GUM u Moskvi, sluzio je kao uzor i prototip za sve robne kuce u zoni socijalizma. Naravno bila je ogromna razlika u prodajnoj povrsini izmedu robne kuce GUM i nasih Na – Ma. Obicno robne kuce unistavaju i zatvaraju specijalizovane prodavnice, ali to kod nas nije bio slucaj. Iz prostog razloga jer je Suboticka Na-Ma imala suvise mali prodajni prostor da bi mogla imati mesta za sav onaj izbor i asortiman koje su nudile specijalizovane prodavnice a koje su ne retko bile u direktnom vlasnistvu proizvodjaca odgovarajuce robe. Prodavnice cipela, prodavnice tehnicke robe i gvozdjarije, parfimerije, prodavnice odece odnosno konfekcije, prodavnice/saloni namestaja, elektro opreme itd. Meni licno se cini onako po dalekom secanju da su robnim kucama nekako najvise prodavali stofove i platna, materijal za potstave odela i zenskih kostima, veliki prostor su zauzimale i vitrine sa ogromnim asortimanom razne dugmadi, pribora za sivenje, konca svih boja i nijansi, vune za strikanje i strikace igle, kratke robe, vesa, kozmetike i decjih igracaka i tsl. Bilo je naravno i tehnicke robe, ali ne i u onim kolicinama i u onom izboru kao sto su imale specijalizovane trgovine. Kao sto se i na slikama vidi glavna navala je bila na stofove. Trgovci bi preko cele tezge rasirili bale sa namotanim materijalom za koji bi musterija interesovala, i onda je isla diskusija. Posto je metar materijala? da li je stof Kulski, Paracinski ili iz Varazdina? Sve se to pazljivo opipavalo rastezalo i guzvalo, da bi se na kraju valjda i nesto kupilo. Na prvoj slici vidimo, i ako je crno-bela prodavca sa somotskim sakoom smedje boje. (licno video) A to znam jer sam i sam zeleo jedan takav. Bio je to poslednji krik tadasnje mode. Jedan takav sako je nosio i akademski slikar Imre Vinkler. Do somota se tada tesko dolazilo pa je stoga bio i nesto posebno. Kasnije sam cuo da je Subotica dobila prave robne kuce na vise spratova i sa pokretnim stepenicama, ali to vise nije bilo moje vreme u Subotici. O tim robnim kucama saznao sam ipak dosta toga iz „dobro obavestenih krugova“ a to je bila moja pokojna mama.

  2. ludilo kaže:

    seca li se neko pricekatersa u Namateskksu danasnjem Simpu? Pred raspad Jugoslavije, cini mi se da je to otvorio onaj danas poznati vlasnik fudblaskog kluba u
    Engleskoj, Milan Mandaric koji je bio jedno vreme i sponzor Spartaka pred raspad Jugoslavije kada je zaigrali i trojica stranaca, od toga i jedan Brazilac, Madjar i jos jedan. To je bilo nesto novo za tadasnji pojam…

  3. Anonimni kaže:

    Sećam se prajskatersa koji je došao kada se iselio Standard. Poslednju košulju sam kupio u Standard konfekciji decembra 1991. godine.
    Price cuters je doneo puno veoma jeftine robe koja je, pokazalo se, uglavnom bila bofla. Nešto slično današnjim kineskim prodavnicama. Jedino što mi nismo imali iskustva pošto u Jugoslaviji nije bilo te vrste robe, tog (ne)kvaliteta.

  4. Aleksa kaže:

    Na-Ma, Gramag, Ranapoz,sve su to poceci trgovinskih preduzeca nakon rata. Istina, bilo je tu i normalnih naziva kao Tekstil, Zvezda, Prehrana, Trgopromet.
    Prodavnica, u narodu vise poznata kao Crvena Nama je stvarno bila prvi veci trgovinski objekat u Subotici. Sa dva ulaza,velikim izlozima,raznovrsnom ponudom robe je bila nesto novo u Subotici. Na krovu vidite prvu neon reklamu u Subotici. Slike mogu biti iz te prodavnice, ali sigurno nisu sve, treca nije jer se na tezgi nalazi kasa, a u toj prodavnici kasa je bila na sredini prodavnice. Ipak to su samo detalji.
    Nama u Subotici je bila veliko preduzece, pored prodavnice o kojoj govorimo bila je kasnije i tzv Robna kuca Univerzal ispod Gradske kuce i Robna kuca Korzo. Integracijom Name i Tekstila stvara se jos vece preduzece i nicu nove prodavnice – Samoizbor, Suboticki magazin, gradi se prvo Maximarket kod Saricevog spomenika, zatim u saradnji sa beogradskom firmom Inex i Inex Palic i na kraju robna kuca Centar.
    Prva prava robna kuca u Subotici je bila Standard konfekcija, na tri sprata,sa pokretnim stepenicama, velikim izborom tekstila, muske, zenske i decje konfekcije.
    Kada se sada u secanju vratim u to doba, vidim sve te prodavnice koje su uvek bile pune kupaca, sa trgovcima koji su bili vrsni strucnjaci, cak je postojala i specijalizacija medju njima.Prosto je neverovatno koliko je bilo u Subotici trgovinskih radnji. Korzo sa jedne i druge strane, Strosmajerova isto, Trg Slobode, Matka Vukovica, Rudic i Bata ulice – radnja do radnje.
    Pa onda kazem sebi – matori prestani da sanjas!
    Pozdrav Kertvarosu, jos sam tu!
    https://www.gradsubotica.co.rs/wp-content/uploads/2019/11/na-ma-aruhaz.jpg

  5. Kertvaros kaže:

    @ Aleksa,

    Hvala na pozdravu, koji srdacno uzvracam. Mi matori koji smo u skoli zivota dospeli na nesto visi „semestar“ i uskoro postajemo apsolventi zivotne skole, rado se secamo nase mladosti u varosi Subotickoj. Ta nasa Suboticka mladost jos uvek gori u nama i odrzava plamen na nasim neostarelim srcima, i ne dozvoljava da pepeo zaborava prekrije nase uspomene koje cemo uvek rado podeliti sa svima onima koje ta secanja interesuju.

  6. Ketvaros kaže:

    Na poslednjoj slici se lepo vidi mlada zena sa „trajnom“ i makazama u ruci, ocito prodavacica tkanina na metar. Odevena je u radnu kecelju od tamnoplavog, skoro crnog satena, kakve su nosile sve prodavacice u robnim kucama „Na-Ma“ u Subotici. Takva radna odeca je tim zenama davala odgovarajucu serioznost i eleganciju. Sto je najvaznije poznavale su perfektno svu onu robu, odnosno tekstil koji su prodavale. Tadasnji trgovci su se odlikovali solidnim i fundiranim znanjem o svemu onome sto su prodavali. Narocito oni koji su poslovali sa elektrotehnickom robom. Mnogi su imali osim trgovackog jos i odgovarajuce strucno-zanatsko obrazovanje. Na pretposlednjoj slici mi se cini (ne bih stavio ruku u vatru) da je napravljena na Korzu u prodavnici „Tehnika“. To zakljucujem po artiklima koji se mogu videti u regalima u pozadini. Mi vidimo pegle, elektricne resoe za kuvanje, telefone (i to bele) mlinove za kafu, elektricne aparate za brijanje, volt i ampermetre, elektro kablove, i jednu lampu za nocni ormaric. Dakle uglavnom sve sama roba siroke potrosnje i ujedno izvesni indikator tadasnjeg zivotnog standarda gradjana, i to nakon jedva petnaestak godina od zavrsetka WW2. Ako pogledamo prema gornjem desnom uglu fotografije, videcemo jedan poveci kotur elektrokabla i porcelanske osigurace. Najverovatnije musterija uvodi struju u svoju novu kucu ili renovira vodove u staroj. Bilo je to vreme napretka i optimizma i kada se mislilo – Samo nebo je granica.

  7. croat kaže:

    Pozdrav i Aleksi i Kertvarosu i jos jednom hvala za izvrsne dopune standardno dobrih tekstova od Lanskog !

  8. Kertvaros kaže:

    @ croat

    Hvala na pozdravu. Srdacni otpozdrav. Coveku je ipak drago kada vidi da njegovo pisanje na temu „Tempi passati“ ipak ima i rezonancu.

  9. Aleksandra kaže:

    Ne znam da li je lepse citati tekst, ili komentare 🙂
    Jako se rado secam grada u kojem sam rodjena i u kojem sam odrastala do fakulteta. Cak, Subotica mog detinjstva i ova sada – tri dimenzije izmedju njihove dve. Najvise se secam ogromnog broja ljudi, mladih i starih na korzou, radnji, kafica.
    I secam se stare radnje u Matka Vukovica 5 ako se ne varam, u kojoj su se izradjivali plasticni venci za groblje i dugmici. Baka mi je zivela u tom dvoristu i stalno sam se zavlacila u tu radnju i njen podrum.
    Pozdrav od bivse kertvarosanke neke druge generacije, koja je odrastala u Subotici ’70 i ’80.

  10. Aleksa kaže:

    @Lansky
    Hvala sto ste moj tekst dopunili slikom krova Name sa reklamom.

  11. Gat kaže:

    Na temu „Price Cutters“ (Prajs Katers) prodavnice u zgradi bivše „Standard Konfekcije“, a sada „Simpo“. To je bio prelazni period kad je Standard već napustio Suboticu, a u njegove ispražnjene prostorije se uselio tzv. Prajs Katers sa jeftinom robom diskutabilnog kvaliteta kao i bez nekog ozbiljnijeg komercijalnog pristupa. Jednom ili dva puta sam navratio, čini mi se negde oko 1992 (?). Nisam bio impresioniran. Bio je to jedan od nagoveštaja nadolazećih teških vremena 90-ih prošlog veka.

  12. Gat kaže:

    Treća slika desni gornji ugao parfimerije i reklamna plakata „Ten-San“ sapuna i kreme. Proizvodi „Merima“ Kruševac.

  13. Gat kaže:

    Lepo je bilo navraćati u prodavnice „Namateks“.

OSTAVITE KOMENTAR

87 + = 94

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 7 + 11 ?
Please leave these two fields as-is: