Pred svoju izložbu brodova – Ivan Bata Šokčić

Zamislite jednu običnu bocu i jedan vrhunski dar. Upoznajte čoveka koji stvara bajke u flašama, brodove i umetnost koja oduzima dah.

 

 

Od drveta se mogu napraviti prava umetnička dela. Kako biste opisali umetnost kojom se bavite?

 

IVAN BATA ŠOKČIĆ: Stvaralaštvo kojim se bavim je dosta neobično i traži svestranost, počev od kreiranja samog dela, crtanja, konstruisanja do same izrade broda i na kraju tog istog deo po deo ugradnje u bocu. Drvo je lep, prirodan materijal koji može lepo da se oblikuje i obrađuje, zato ga rado koristim. Za rad koristim uglavnom balzu, a pored toga i razne vrste drveta iz naših krajeva, i meka i tvrda, zavisno šta pravim od njih.

 

 

Kada ste prvi put otkrili moć drveta?

 

Odrastao sam u vremenu kada nije bilo mnogo igračaka, a ni para, pa smo mi kao deca izmišljali i pravili razne igračke i to uglavnom od drveta. Izradom brodova u boci počeo sam da se bavim pre četrdesetak godina, tačnije 1971, na odsluženju vojnog roka. Bez ikakve pomoći – čak nikada pre nisam ni video brod u boci, samo sam čuo da se to radi, i uz pomoć nekih jednostavnih pomoćnih alatki koje sam sȃm izmislio uradio prvi brod u boci. Još uvek ga čuvam.

 

 

Kako izgleda put od ideje do realizacije jednog projekta?

 

Kao prvo, odaberem flašu – što nije lako. Flaša mora imati oblik pogodan za jedrenjak da bi imao visinu za jarbole, zatim, što je najvažnije, da flaša bude lepa, prozirna, bez mehurića i izobličenja, šavova i “zapečene farbe” koja se ne skida sa nje. Izabranu flašu postavim na čist list papira, opcrtam njenu konturu, debljinu stakla i tako dobijen “prostor” koristim za rad. Izvan flaše uradim kompletan jedrenjak bez lepila, spajam delove čiodama. Kada su svi delovi gotovi, rastavljam brod i deo po deo sastavljam u boci, ali sa lepilom.

 

 

Postoji li interesovanje mlađe generacije za ovu umetnost? Šta biste savetovali svima onima koji planiraju da svoje vreme posvete “brodovima u boci”?

 

Nažalost, deca nemaju vremena da satima sede i rade (osim da sede za kompjuterom). Više se interesuju nešto malo “stariji”. Svima savetujem da nađu sebi neku zanimaciju, da rade nešto što bi ostalo trajno. Mislim da ako neko stvarno želi nešto da uradi to će i uspeti, nikad ne treba odustati, čovek mora da bude uporan – i uspeće. Ako imate dosta vremena, “dobre oči” i mirne ruke i vi možete uraditi brod u boci.

 

 

Postoji li nešto što se zove “trend u stvaralaštvu” ili je sve samo umetnikova kreativnost i “stvar trenutka”?

 

Ako se ne radi o nekom baš namenski rađenom brodu koji može da bude u nekoj posebnoj boci ili po potrebi sa nekim natpisom, tekstom na jedrima, brodovi su jedrenjaci iz moje mašte. Samo tri broda sam radio po nacrtu, to su istorijski brodovi “Santa Maria”, zatim jedna fregata, što je više varijacija između fregate i galije, i jedan jedrenjak “Santa Katarina do Monte Sinai” – jedrenjak sa šest paluba, 140 topovskih cevi, urađen od preko 760 delova. Ovaj brod sam radio više od pola godine!

 

Minijatura za Ginisa. Možete li nam reći po čemu pamtite rad na ovoj minijaturi?

 

Minijature koje sam uradio mislim da su za Ginisa, jer dosad nisam našao podatak da je neko uradio manjih dimenzija. Flašice su 16x18x9mm, a najmanji brod sam uradio u jednoj kontrolnoj sijalici prečnika šest milimetara, kroz otvor koji je prečnika svega dva i po milimetra. Tu sijalicu sam radio pre mnogo godina uz pomoć naočara i lupe i to u vreme kada smo gradili kuću. Umornih ruku posle celodnevnog teškog rada, seo sam i radio minijaturu!

 

 

Veština pravljenja brodova doprinela je priči za film “Braća Blum” (The Brothers Bloom) u kojem glavne uloge igraju oskarovci Edrijen Brodi (Adrien Brody) i Rejčel Vajs (Rachel Weisz). Recite nam nešto više o ovom iskustvu.

 

Za film sam radio jedan poseban jedrenjak u flaši zapremine tri litre. Brod je poseban po tome što ima pokretne delove, potezanjem konopaca jarboli sa jedrima se polegaju ili uspravljaju na palubi i to može da se ponovi više puta po potrebi prilikom snimanja. Za snimanje filma upotrebljeni su materijali, alati i crteži, kao i nekoliko flaša sa gotovim radovima.

 

rsen Dedić je veliki poštovalac vašeg rada i vaš prijatelj. Šta za vas predstavlja podrška ovog velikog muzičara?

 

Da, u ona lepa predratna vremena gospodin Arsen Dedić je video moje radove u jednoj TV emisiji i nakon toga je, prilikom prvog dolaska u Suboticu, došao i u naš dom i otišao sa brodom u boci. Posle toga je dolazio još dva puta. Nakon tih susreta, godinama smo razmenjivali novogodišnje čestitke. Bila su to lepa vremena. Još čuvam razglednice i čestitke i naravno knjigu sa posvetom: “Gospodinu Ivanu Šokčiću, “brodograditelju”, prijateljski i sa divljenjem, Arsen Dedić, Zagreb, 30/08/83.”

 

 

Batina samostalna izloža biće svečano otvorena 19. aprila u 18h, u Foajeu Narodne banke Srbije, i trajaće do 19. maja 2012. Nakon okončanja izložbe umetnikova želja je da deset brodova otplovi u nečije luke. Tim povodom biće organizovana aukcija brodova a prihod će biti namenjen u humanitarne svrhe.Organizatori izložbe su Rotary i Rotaract klubovi.


Ivan Bata Šokčić rođen je 1952. godine na Paliću, gde i danas živi i stvara. Po struci metalac, Bata je oduvek pokazivao sklonosti prema ručnom radu, a posebno prema obradi drveta. Ovom vrstom umetnosti u svetu bavi se veoma mali broj ljudi, a na prostoru Balkana, jedan je od retkih.



KOMENTARI

  1. Lansky kaže:

    Bata Šokčić

  2. tomislav matkovic kaže:

    fascinantno!

OSTAVITE KOMENTAR

4 + 3 =

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 7 + 12 ?
Please leave these two fields as-is: