Subotički skijaši

Teško je Suboticu dovesti u vezu sa ovim sportom, međutim, na fotografiji iz 1947. godine jasno se vidi da je družina na subotičkom korzou krenula na skijanje.

Sportsko takmičenje za značku fiskulturnika s natpisom ZREN – “Za republiku napred!”

Osim alpskih skijaških disciplina postoje i one nordijske, za koje nije potreban planinski teren. I pored toga, to nije dovoljno da bi se ovaj zimski sport primio kao u zemljama po kojima su te discipline dobile geografsku odrednicu. Jugoslavija je bila jedna od zemalja koja je delila alpski planinski masiv i koja je imala svoje smučare i šampione. Bojan Križaj, Mateja Svet, Jure Franko i drugi, bili su naši, svi smo pratili takmičenja i navijali za njih. Zahvaljujući njima voleli smo taj sport, iako su samo malobrojni Subotičani odlazili u zimovališta radi rekreativnog skijanja.

Od zimskih sportova u Subotici se razvijao hokej, umetničko klizanje i brzo klizanje, dok smo smučanje ostavili Slovencima. Ipak, nije da nije bilo pokušaja. Ovaj iz 1947. godine ostao je zaboravljen pa je sada trenutak da ga pomenemo.

Bila je nedelja, drugi dan februara kada su se ispred Jadrana okupili omladinci i omladinke sa smučkama na leđima, njih oko 50. Društvo su im pravili pioniri sa sankama i borci JA. Odatle su krenuli u pravcu Gradskog stadiona gde su osnovali prvu smučarsku stanicu. Nije to bila obična šetnja već pravi defile praćen oduševljenjem građana. Borci Jugoslovenske armije obezbedili su skije za treninge i pripreme za kompleks takmičenja za značku fiskulturnika.

Iza zapadne strane stadiona postoje dve padine koje sa krajeva tribina, između drveća, blago zavijaju prema podnožju. Taj široki put za silazak gledalaca bila je staza za subotičke skijaše koji su se u većini tada prvi put oprobali u ovom sportu. Bio je to početak skijanja u našem gradu, a izgleda i kraj.

 

Lansky



KOMENTARI

  1. cojo kaže:

    možda i nije kraj, palićki coyotesi se 20 godina vuku kolima oko tresetišta vozeći snowboardove kada se steknu uslovi.

  2. Croat kaže:

    Ja sam tu na sajtu vec predlagao da se deponija pokrije muljem iz palickog jezera i napravi vestacko brdo koje bi koristili za skijanje. Kopenhagen je izgradio toplanu ciji krivi krov je i skijaliste. No za tako nesto treba da imamo gradonacelnika koji misli izvan kutije i koji zaista voli Suboticu, sto trenutacno nemamo.

  3. bac Vranje kaže:

    Eeeee, nekada smo kao klinci se sankali sa krova hale…ko nije to probao ne zna sta je sankanje 😀

  4. Waldo kaže:

    Sećate se brda kod pravoslavne crkve? svake zime je pola grada dolazilo na skakanje od ranog jutra do kasne večeri, čekalo se u beskrajnom redu za jedan spust, kružila je šala da i Subotica ima svoj Triglav a nije slastičarna!

    https://www.gradsubotica.co.rs/wp-content/uploads/2019/05/DSC_0395.jpg

  5. Kertvaros kaže:

    Pre svega na fotografiji ima snega, bas kao nekada. Godina 1947 i ljudima bas i nije preterano do skijanja. Vojska je obezbedila skije, verovatno iz trofejnih zaliha preostalih od razbijenog Wermachta. Cisto sumnjam da je u sklopu Subotickog garnizona bila i neka Brdsko-planinska jedinica sa skijama kao formacijskom opremom. Aktivisti u svojim gradskom cipelicama i zimskim kaputima su verovatno tako nekako zamisljali skijaski outfit. Pojedinac je nista – kolektiv je sve. Po toj maksimi su i odrzavaane sve moguce propagandne manifestecije, a nase Suboticko Korzo ih se je bas nagledalo. Pao sneg, logicno – idu skijasi. Samo dva tri kilometra od Korza, upregao baco konje u saonice, nabio subaru na celo, ogrnuo svoju staru opakliju i pod straznjicu metnuo dve dobro zagrejane cigle umotane u novine (da dulje drze toplotu) i krenuo u ravnicarsku zimsku idilu pracen gomiliom dece koja su pozadi privezala svoje sanke. Tako nekao je izgledao stvarni zimski sport u nasem kraju.
    Inace nase Suboticko korzo je sluzilo za sve moguce manifestacije, demonstracije (Trst je nas) i sve ono ostalo sto je na neko nacin trebalo popularizovati. Sport, Narodnu tehniku, Izvdjace,Mlade gorane Crveni krst itd. Jedno vreme su i Mladi Seleniti bili u velikoj modi, ako danas neko uopste zna sta je to bilo. Valja nam jos spomenuti i Mlade saobracajce sa pocetka sezdesetih godina. Bila je to omladina od nekih 14-15 godina uniformisana sve po propisu, naoruzana jednom policijskom pistaljkom i onda bi u pratnji odraslog milicionera stajali po ulicnim coskovima i energicno svirali u pistaljku za onima koji su prelazili ulicu van zebre. Tu druzinu je uglavnom sacinjavala skolska omladina sa duboke gradske periferije ili okolnih mesta. Jedno gradsko dete ne bi ni za zivu glavu promarsiralo gradom odeveno u pandursku uniformu. Jedan takav Fauxpas bi zapecatio njegov rejting u drustvu vrsnjaka za sva vremena. Nekako u isto vreme nase Korzo je videlo i dozivelo radjanje organizovanih navijaca Spartaka. Ne secam se vise tacno koje godine ali znam da je to bilo negde 60-tih. Poveca grupa omladinaca sa papirnim plavo-belim kapama i odgovarajucim papirnim zastavicama je krenula preko Nedeljnog Korza uzvikujuci Spartak ! Spartak ! Glavni slogan je glasio : /Napred snazno Plavo-beli/ Subotica se veseli/ Poneki iz kolone navijacke druzine bi se oprezno okretao oko sebe sve u strahu da ga neko ne prepozna. Danasnje Korzo ocito vise nema takvu ulogu i sluzi uglavnom kao jedna gradska ulica za pesacku komunikaciju medju raznim objektma i ulicama.

  6. Mister No kaže:

    Ništa nas ne sme iznenaditi. Subotičke skijaše nije smela da iznenadi zima bez snega i brda,u duhu nekad forsirane parole. Sve se może kad se hoće. Komunisti su to bukvalno shvatali,ponekad.
    Mađarski film ,,Tanú“( svedok )je parodija na nerealne strane komunizma. Narodne plantaże narandże ( u Srednjoj Evropi )i kuće bez prozora i vrata su jedna od šala u filmu.

  7. Kertvaros kaže:

    @ Croat

    Nisam siguran da bi zatrpavanje deponije muljem iz Palica bilo dobro resenje. Palicki mulj je nastao sedimentacijom i sadrzi verovatno veliku kolicinu organske materije i time bi se u prvom redu stvorila samo jos veca deponija organskog otpada. Mulj takodje sadrzi ogromnu kolicinu vode i nakon vadjenja se kroz neko vreme isparavanjem vode, drasticno smanjuje njegov volumen, pa samim time i visina eventualnog brda. Da bi se efektivno i temeljno izvrsilo odmuljavanje jezera, potrebno ga je prvo isusiti. To izaziva ogromne troskove i sama ekonomska korist od takve tehnicke operacije je vrlno upitna, posto se nakon izvesnog vremena mulj ponovo talozi na dnu jezera i sve treba onda ponoviti uz naravno i ponovne (visoke) troskove. Snega je sve manje i sve redje i stoga se mora napraviti pista od plasticnih elemenata. Postavlja se pitanje da li bi jedna takva pista mogla da se samofinansira od ulaznica odnosno posetilaca, ili bi bila jedan objekat vecito zavisan od dotacija. Visoki troskovi izgradnje i skromna ekonomska isplativost, ne govore u korist jednog takvog objekta. Postrojenje u Kopenhagenu je kostalo nekih 530 miliona € i zbrinjava otpad za nekih 700 hiljada stanovnika i preko 4000 preduzeca. Proizvodi struju i grejanje za citave delove grada i ekonomski donosi profit. Razni sportski objekti koje su arhitekte ukomponovale u palionicu komunalnog otpada, sluze pre svega da se dobije jedan ekoloski image celog postrojenja, jer jedan obican objekat palionice otpada koji sluzi iskljucivo svojoj svrsi i nameni, bi kod gradjana izazvao odredjeni otpor i revolt i sama njegova gradnja bi bila vrlo otezana. Kuriozitet je da je ta palionica otpada pustena u pogon pre tri godine, smatra se vec danas u mnogim njenim segmentima za zastarelu tehnologiju.

OSTAVITE KOMENTAR

+ 89 = 94

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 5 + 14 ?
Please leave these two fields as-is: