Ko se seća subotičkog 5. oktobra

Darko Pančev pogađa – Crvena zvezda je prvak Evrope, Istambulska trojka Saleta Đorđevića u poslednjem sekundu, Radanovoć na Poljudu: 45, 38 nema vremena za bilo šta…GOL, GOL !!!

Ima na SOS kanalu ta stara špica, slavni golovi, koševi i trenuci velikih pobeda: Katalinski 74’, Milanović 86′, Arbutina 88’… Koliko god gledali iznova i iznova, svaki put čoveka prođu trnci niz leđa, proživljavaju se ponovo trijumfalni momenti.

Za većinu onih koji pamte devedesete, 5. Oktobar 2000. je jedan od takvih dana. Pamtimo ga kao ličnu pobedu jer smo pre toga i lično bili poniženi provodeći noći na buvljaku, u uniformi, u praznim prodavnicama sa bezvrednim novcem…

Ono što je usledilo, bila su izneverena očekivanja, mada su pametniji tako nešto i predviđali. Ipak, ni oni nisu hteli da propuste priliku i budu deo istorijskih događaja.

Prisetimo se na ovom mestu tih dana u Subotici. Teško je gledati ih izdvojeno od onih godina koje su došle posle, ali se sada fokusirajmo na dramatične i nesvakidašnje događaje u ranu jesen poslednjih meseci 20. veka. Zbog onih Subotičana koji su u međuvremenu odrasli a da nisu doživeli to fenomenalno iskustvo kada je Subotica bila jedno. Ni uspavana lepotica, ni stara dama, ni grad samoubica već grad mladosti, bunta i energije. Svi varošani, i staro i mlado, diglo se u veri da se bori za bolju budućnost. Tog dana su verovali da će „sloboda umeti da peva…“

Leto dvehiljadito je već bilo dovoljno uzbudljivo. Prvi put od 2. Svetskog rata, mladi ljudi su značajan politički činilac. U društvenom uređenju u kom jedan čovek ima jedan glas, poslovično nezainteresovana omladina, na izbore izlazi u minimalnom broju i odluku o budućoj vlasti prepušta penzionerima. Jedino tada nije bilo tako. Progoni studentske organizacije Otpor, to leto dostižu vrhunac. Policija maltretira i zbog bedža ili majice i direktno se konfrontira sa omladinskom populacijom. Svaka akcija izaziva reakciju, a ako tome dodate i draž zabranjenog i avanture, eto ti Prleta i Tihija.

Najpre su mladi svojim nikad brojnijim izlaskom na izbore 24. septembra, namakli onih ključnih nekoliko procenata koji su prevagnuli.

Prve dane oktobra na subotičkim ulicama je dočekao nezapamćen broj građana. Nikom se nije išlo kući, kolone su se kretale uz tutnjavu a ispred njih, kao lovci oko bombardera, krstarili su skejteri i klinci na rolerima, nemajući strpljenja za brzinu hoda.

Plan za peti oktobarski dan je bio da se autobusima iz depoa Suboticatransa, u jutarnjim časovima krene za Beograd. Subotičke demonstrante je tamo dočekao kordon policije. Došlo je do meteža, neki su se probili do autobusa ali nisu uspeli da ih pokrenu. Temperatura je došla do ključanja a dan je tek počeo. Na vest da su uhapšeni Robertino Knjur i Jelica Santrač, masa sveta je blokirala Palićki put i okružila zgradu SUPa. Stepenice služe kao bina za govornike, ljudi pristižu sa svih strana… ovo još nije bilo ovako ! Jedan bahati vozač misli da može da protera auto na silu, računa to su mirni Subotičani…ali ne i tad. Odmah je sevnuo jedan mavaši geri, prslo je staklo – opa, u rikverc!

Popodne se demonstranti premeštaju oko zgrade zatvora, stižu i vesti iz Beograda, raspoloženje raste. Neki provaljuju u kancelarije JULa na Korzou, sa prozora lete papiri na ulicu i gore na velikoj lomači. Tribalni ples oko vatre! Gotovo je! Na trgu slavlje, neki odlaze u Beograd da zabiju kolac u srce vampiru. Pobeda je slađa svakom onoliko, koliko se dugo za nju borio.

 

Kraj JULa

Godine koje su usledile, traju i danas. Podelili smo se na tranzicione gubitnike i dobitnike, novo vreme je donelo nove probleme a devedesete su se preselile u priču od par slika i fraza koje polako blede. Duh petog oktobra je zatvoren u bocu a oni koji o njemu znaju samo iz priče, misle da je to bio zaludan posao. Oni koji su pak bili deo toga, kada ponovo vide kako gori skupština, osete krv kako struji…AJMO, AJDE…

Fotografije je napravio i postavio na internet Nikola Tumbas Nino. U tom trenutku u Srbiji internet ima svega par procenata građana.



KOMENTARI

  1. ma daaa... kaže:

    Dzaba,dzaba…ovi se usemili pod izgovorom demokratije,pune dzepove…niko vise nema snage za promene…pa i „onog“ smo trpili deset godina,koliko cemo tek „ove“?

    „…Cini mi se rodjace,da je standard pokvario ljude…“

  2. novica kaže:

    eeee poznata lica 😳 … tada je trebalo imati hrabrosti… mnogi su zivote rizikovali dok su drugi, kao i sada, sedeli u svojim kucama i pljuckali… pozdrav za stare demokrate sa potkrovlja!!!

  3. nsabi kaže:

    „…jedu govna i sanjare…“

  4. Anonimni kaže:

    najveca greska je sto 6. oktobar nikada nije dosao i DS je postao prepun SPSovog i JULovog kadra… sve je isto samo njih dvojice nema…

  5. Anonimni kaže:

    ma daaa…:

    Dzaba,dzaba…ovi se usemili pod izgovorom demokratije,pune dzepove…niko vise nema snage za promene…pa i „onog“ smo trpili deset godina,koliko cemo tek „ove“?

    „…Cini mi se rodjace,da je standard pokvario ljude…“

    Uvek se zapitam odakle im toliko samouverenosti? Na osnovu čega?

    Primećujem da je narod počeo bukvalno da ih moli da rade kako treba. I to makar malo, ako se već ne može normalno. Evo ljudi na najfiniji mogući način traže da se makar malo nešto pokrene. Sramota ih je da vide grad ovakav kakav jeste i njih kakvi su. Samo malo, kao neka deca mole da ih ne prave baš tolikim magarcima. KAko se to postiže? I još sa osmehom na licu?

  6. E kaže:

    Kada se samo setim 6. Oktobra 2000. prvi put sam se probudila ujutro u studentskom domu u Beogradu posle burnog dana (protesti) i burne noci (slavlje)i pomislila kako nema sanse da ikada odem iz Srbije….bila sam puna nade….

    E da….to je bilo 2000. Sada zivim u Italiji…..

  7. gost kaže:

    Tu na slikama su uglavnom pozeri koji su iskoristili situaciju da se danas nalapaju sto vise. Nevidim one ljude koji su hapseni zbog otpora, koji su se zalagali za to.

  8. Anonimni kaže:

    onaj sto je mene opleo po ledjima u kordonu zastite je sad visoki policijski duznonsnik.jbg ko nam je kriv kad smo konji.

  9. Stipan kaže:

    Peti oktobar je bio dogovorni i režiran komunistički „prevrat“. Bili komunisti-došli komunisti.samo preobukli odela i svako metio svog čoveka da bude od tog “ prevrata“. Pogledajte onoga što je uvek prvi nosio Brozovu štafetu “ mladosti “ kada je ona kretala iz subotice- iz dborišta današnje zubne poliklinike, Tada je bio najači mladi komunista . I danas nosi brkove samo je stariji i deblji. sada ga je nekadašnji komunistički sekretar Mike Špljka – zatim  “ četnik“ Vuk Drašković postavio za vođu “ srpske desnice “  SPO za bački okrug, Ajde  ako ima neko u Subotici da mi javi : pošto su sve „stranke“ komunističke , dali znaju za samo jednu jedinu stranku koja nije komunistička ?

  10. Xmen kaže:

    Tužno ! Oni koji su me nekada , dok sam lepio plakate OTPOR-a pljuvali, hteli slati na vešala, nazivali me svakakvim imenima, danas su u rukovodećim strukturama javnih preduzeća, na visokim političkim funkcijama, i rukovode našim životima ! I sam OTPOR je kriv, što je krenuo u političke vode, i time pomogao svoje uništenje, a lepo smo im govorili da to ne čine, ali su bili svojeglavi…

    Kada vidim sve što se danas dešava, žao mi je što sam uopšte i pomislio na te demokratske promene, žao mi je, što nisam napostio početkom 90-ih godina Srbiju…

  11. marinowski kaže:

    idemo u dGra 🙂

  12. Morbid kaže:

    to nije bio 5 oktobar

    to je samo jos jedan u nizu prvih aprila

  13. Ivica kaže:

    Nekoliko puta me je prošla jeza dok sam čitao tekst….Taj dan nikada neću zaboraviti…Može se reći da sam još bio dete, 15 godina, ali sam pratio politiku i gledao vesti više nego danas…Tu energiju, tu slogu, to slavlje i u gradu i sa svojima u kući nikada neću zaboraviti…To je bila nova nada…

    Niko ne može reći da je 5. oktobar bio uzaludan. Promena je itekako bilo…već samo posle godinu/dve je čovek mogao reći da se živi bolje i da se stvari pomeraju na bolje…

    Sve je išlo dobro do te kobne 2003. Tada sam rekao da je došao kraj promenama. Šta su uradili, uradili su…posle tog događaja se svi aktuelni političaru usrali, doslovno, svi smo znali da će se ubrzo vratiti stare face…

    Do 2004/2005. je još koliko toliko bilo promena i napretka, a posle toga je postalo sasvim jasno da se vraćaju ovi iz ’90-tih, gladniji nego ikada, a onih par novih uspešno počinju da plivaju sa njima…korupcija nikad veća, brojne afere oko privatizacija itd itd…Priča se da se za tih nekoliko godina pokralo više nego od 1991-2000. pošto je novca u opticaju bilo daaaaleko više…samo slep nije mogao da vidi da nam preti uništenje…pojedinci (među njima i ja) su mislili da će nas spasiti strani kapital i investicije, pošto su kod njih stvari bile „čiste“, dok je domaćim kapitalom zavladala „mafija“…investicije su izostale (pogotovo posle događaja na Vall Street-u), a 2009/2010. je jasno bilo da je sve što je rađeno proteklih 5-6 godina došlo na naplatu…

    Danas je možda vreme za novi 5. oktobar, ali narod više nema snage, niti ima sa kim da se bori, odnosno niko nije uz njega…

  14. Anonimni kaže:

    Ova ekipa sa zadnje slike je najbolje prosla posle 5 Oktobra,sto se vidi iz prilozenih nekretnina,vla,kola itd itd 

  15. Čovek kaže:

    Ivica:

    Nekoliko puta me je prošla jeza dok sam čitao tekst….Taj dan nikada neću zaboraviti…Može se reći da sam još bio dete, 15 godina, ali sam pratio politiku i gledao vesti više nego danas…Tu energiju, tu slogu, to slavlje i u gradu i sa svojima u kući nikada neću zaboraviti…To je bila nova nada…

    Niko ne može reći da je 5. oktobar bio uzaludan. Promena je itekako bilo…već samo posle godinu/dve je čovek mogao reći da se živi bolje i da se stvari pomeraju na bolje…

    Sve je išlo dobro do te kobne 2003. Tada sam rekao da je došao kraj promenama. Šta su uradili, uradili su…posle tog događaja se svi aktuelni političaru usrali, doslovno, svi smo znali da će se ubrzo vratiti stare face…

    Do 2004/2005. je još koliko toliko bilo promena i napretka, a posle toga je postalo sasvim jasno da se vraćaju ovi iz ’90-tih, gladniji nego ikada, a onih par novih uspešno počinju da plivaju sa njima…korupcija nikad veća, brojne afere oko privatizacija itd itd…Priča se da se za tih nekoliko godina pokralo više nego od 1991-2000. pošto je novca u opticaju bilo daaaaleko više…samo slep nije mogao da vidi da nam preti uništenje…pojedinci (među njima i ja) su mislili da će nas spasiti strani kapital i investicije, pošto su kod njih stvari bile „čiste“, dok je domaćim kapitalom zavladala „mafija“…investicije su izostale (pogotovo posle događaja na Vall Street-u), a 2009/2010. je jasno bilo da je sve što je rađeno proteklih 5-6 godina došlo na naplatu…

    Danas je možda vreme za novi 5. oktobar, ali narod više nema snage, niti ima sa kim da se bori, odnosno niko nije uz njega…

    Čoveče, do pre dva meseca isti oni „oslobodioci“ od 5.oktobra su bili na vlasti, pa mi uopšte nije jasan tvoj komentar. Od 2000. do polovine 2012. su bili na vlasti tadašnji DOS-ovci, kako koja kombinacija, ali isti ljudi i stranke manje-više. Pa ko ih je sprečio da srede Srbiji, društvo, ekonomiju itd., zar je tadašnja opozicija bila za sve kriva? Nigde u normalnom svetu nijedna vlast ne krivi i ne može da krivi opoziciju čitavu jednu deceniju za katastrofu, jedino je to u DOS-ovoj i postDOS-ovoj Srbiji bilo moguće. Tokom prethodne kampanje su tada vladajuće stranke pričale kao da su bile u opoziciji svih ovih godina, a ne da su vedrili i oblačili čitavu deceniju i više. Ali dobro, tema je o Subotici i promenama u njoj. Sa jedne fotelje na drugu, s jedne funkcije na drugu, svi su oni manje-više opstali 12 godina na vlasti uz razne izgovore za svoje mane i greške i lopovluk. Sada im je kriva republička vlast, pre toga ekonomska kriza, pre toga atentat na Đinđića, pre toga Sloba, pre toga komunizam i tako od Marije Terezije, ali šta je konkretno urađeno u ovih 12 godina „demokratskih promena“? Vidimo da lokalni političari sebe obezbeđuju već u prvoj godini svog politikanstva, zapošljavaju šakom i kapom nestručne ljude ali politički podobne, javna preduzeća su leglo korupcije i nemorala, škole su upropaštene, društvo i omladina uopšte je bahata i niti policija niti sudstvo se ne bavi njihovim vandalizmom, svaki dan se otkrije po neka njihova afera, nezaposlenost u gradu je sve veća a strancima se daju subvencije unapred za fabrike koje još nisu ni izgrađene, dok se stalno spominje kako je Subotica grad budućnost i kako je to obećana zemlja itd. Čoveče, jesi li ti bio budan svih ovih 12 godina? Danas je još i gore nego 2000., tada smo barem imali neki ponos i posle svih razaranja i sankcija, danas smo poniženi i međusobno i pred svetom sa bivšom garniturom DS-a, pustite neke nove ljude da promene stvari. Prošlo je nekoliko meseci od izbora a ti već pominješ novi 5.oktobar?! Vidim da se DS-ova/DOS-ova „demokratija“ svodi na prosto – ako nismo na vlasti, hajde da dižemo ustanak! A kada je opozicija htela da ruši sistem prošle godine prevremenim izborima, onda je kompletna vrhuška DS-a grmela danima kako će demokratija u državi biti narušena izborima!!!! Alo, pa izbori su osnovna tekovina demokratije, time je BoTa pokazao da je jedino demokratsko samo u njihovom imenu. Osvesti se malo, molim te, nije velika razlika u tvojim i mojim godinama, čak sam malo i mlađi od tebe, ali budi realan, bez obzira što ti se ovi novi ne sviđaju a ovi stari su ti bili oličenje anđela, samo pitaj naše sugrađane, makar i na ulici u prolazu, da li im je bolje danas, 5.oktobra 2012. ili koji dan pre 5.oktobra 2000., pa ćeš se lepo razočarati šta obični sugrađani misle nakon 12 godina „demokratije“. Sva očekivanja su izneverili, sva obećanja pogazili a što je najgore – niti jedan od njih nije snosio niti oseća neku odgovornost, već je za sve kriv neko drugi. Dakle, šta je tekovina 5.oktobra – političari se još više obogatili, korupcija je još više prisutna, sudstvo i policija su ispolitizovani, propast privrede i ogromna nezaposlenost, nezadovoljstvo je svakim danom sve veća i narod ne vidi perspektivu dok se lokalni moćnici vozikaju u Hondama i Audijima i smeškaju za nas preko kamera, kako smo silno „uspešni i srećni“. Bolje da do takvih „demokratskih promena“ nije ni došlo…

  16. timot kaže:

    koji smo idioti bili što smo verovali DS,DOSu ubiše Đinđića oni nastaviše svojim putem.Tako nam treba, ovde nikada neće biti bolje vidi se iz priloženog svakog dana nova poskupljenja itd….!!!

  17. jedan_mislilac kaže:

    Najgore od svega je što će danas svi mediji, od novina do televizije i interneta, brujati o tome kako je 5.oktobar bio značajan i nezaboravan i dragocen korak ka demokratiji i slobodi, dok to običan narod niti vidi niti oseti niti živi bolje zbog toga. Činovnici u gradu su isto korumpirani i bahati kao i pre, još i više jer su njihovi partijski saborci na lokalnoj vlasti, političari su i dalje bogati i ne osećaju realnost oko sebe, sve se teže živi i sve je propalo, od privrede do društva. Eto šta običan narod ima od 5.oktobra, dok su se pojedinci, tadašnji i sadašnji partijski anđeli, izvukli najveću korist, kako u gradu, tako i šire.

  18. Ivica kaže:

    Čovek:

    Čoveče, do pre dva meseca isti oni „oslobodioci“ od 5.oktobra su bili na vlasti, pa mi uopšte nije jasan tvoj komentar. Od 2000. do polovine 2012. su bili na vlasti tadašnji DOS-ovci….

    Nisam pročitao tvoj komentar do kraja…kada budem stigao, pročitaću, ali po ovome kako si započeo, uopšte nisi shvatio šta sam napisao…

    Ukratko da ti pojasnim, ali to je moje mišljenje, ne mora da znači da je to zaista tako: posle ubistva Zorana Đinđića se praktično raspao tadašnji DOS…mnogi likovi su se povukli iz politike, čišćenje (ne mislim u Vladi, već u institucijama (policija, sudovi itd.)) je zaustavljeno i većina onih koji su tu bili 90-tih su tu i ostali…reforme su usporene, gotovo zaustavljene…za DS važi isto…on je skrenuo sa puta kojim je krenuo, tamo je ostao samo šljam i lepo su se udružili sa ovim starima i nastavili istu dobru staru igru…to će jasno dovesti do propasti te stranke, jer su izigrali i svoje birače i one koji su učestvovali u protestima 5. oktobra…Da li ti je sad malo jasnije šta sam napisao?

    Ja ne vidim da danas u Srbiji postoji opozicija…imaš samo miks šljama koji je ostao, samo su im lični interesi različiti, pa su zato jedni na vlasti, a drugi nisu, dok ponovo ne dođe do zamene…Najbolji mi je vic kada mi neko kaže: „Zašto niste glasali za promene?!“

  19. Anonimni kaže:

    Od 2000. godine su najveće promene doživeli Dačić i Nikolić i politike njihovih stranaka. Barem smo u nečemu uspeli… Nemamo više zagovornika rata, Velike Srbije i ostalih budalaština.

    Koliko su glasači DOSa prevareni, toliko su glasači SNSa još više samo što oni sami nisu svesni toga. Danas su samo slepi poslušnici Angele Merkel i to je uspeh 5. oktobra.

    Nemačak i SAD su uredile Srbiju po svom ukusu, čak su i glave dojučerašnjih protivnika izbistrili i posložili.

  20. Čovek kaže:

    Ivica:

    Nisam pročitao tvoj komentar do kraja…kada budem stigao, pročitaću, ali po ovome kako si započeo, uopšte nisi shvatio šta sam napisao…

    Ukratko da ti pojasnim, ali to je moje mišljenje, ne mora da znači da je to zaista tako: posle ubistva Zorana Đinđića se praktično raspao tadašnji DOS…mnogi likovi su se povukli iz politike, čišćenje (ne mislim u Vladi, već u institucijama (policija, sudovi itd.)) je zaustavljeno i većina onih koji su tu bili 90-tih su tu i ostali…reforme su usporene, gotovo zaustavljene…za DS važi isto…on je skrenuo sa puta kojim je krenuo, tamo je ostao samo šljam i lepo su se udružili sa ovim starima i nastavili istu dobru staru igru…to će jasno dovesti do propasti te stranke, jer su izigrali i svoje birače i one koji su učestvovali u protestima 5. oktobra…Da li ti je sad malo jasnije šta sam napisao?

    Ja ne vidim da danas u Srbiji postoji opozicija…imaš samo miks šljama koji je ostao, samo su im lični interesi različiti, pa su zato jedni na vlasti, a drugi nisu, dok ponovo ne dođe do zamene…Najbolji mi je vic kada mi neko kaže: „Zašto niste glasali za promene?!“

    Haha, pa još ti je gori ovaj dodatni komentar sa „objašnjenjem“. Šta je to Zoran Đinđić pokrenuo ili započeo, to ti meni objasni! Sastajao se sa Klintonom i Olbrajtovom u Vašingtonu i govorio da nas u Srbiji/SR Jugoslaviji treba duže i više bombardovati, jel to ponašanje odgovornog čoveka, političara, rodoljuba? Što on nije došao nazad u Srbiju, da se bori protiv bombardovanja i okupacije, nego se krio po hotelskim sobama u belom svetu. Malo vas „demokrata“ zaboravlja da Đinđić 5.oktobra  nije ni bio u Srbiji, krio se u Crnog Gori u vili Mila Đukanovića i pustio Koštunicu i Velju i Bageristu Džoa i ostatak naroda da se pobuni protiv režima. Sa njim su bili i Tadić i Đilas i svi ostali lezilebovići koji su nakon 5.oktobra samo došli da pokupe fotelje. Zar takve treba slaviti kao oslobodioce? Đinđić je sa đavolom tikve sadio, tako je i prošao… Sa raznim mafijašima i stranim agentima i Klintonovim pomoćnicima, pa je tako i prošao. Ko izda rođeni narod – njega ne mogu da spase ni stranci. Lako je govoriti da je svako šljam, ali hajde pogledaj svoje „idole“ malo. Nakon pada sa vlasti svakim danom se otkrije po neka afera, nova i stara, čak i iz vremena dok je Đinđić žario i palio. Tako da mi ništa nije jasnije šta ti misliš ili osećaš ili predstavljaš, jedino mi je jasno da većina ljudi u Subotici će i dalje da žmuri i ćuti na očiglednu pljačku i korupciju koju DS i bivši DOS ostaljaju svuda iza sebe, a najslađa zabava im je da pljuju po Tomi i Ivici i Saši Vučiću, jer bože moj, nisu „anđeli“ kao Car Boris, Kum Đili, Doktor-Građevinac Oliver itd. itd. Lepo ti meni objasni šta je to Đinđić DOBRO uradio za narod i državu, to mene živo interesuje. Jel pljačkaška privatizacija u kojoj je i on bio umešan (prodaja šećerana za 3 evra), jel to nabavka akcija Koka-Kole (to je glavni izvor prihoda Đinđić fondacije, verovatno mu je Klinton dao malo siće), jel to politizacija sudstva i policije, jesu li to brojne afere i pljačke, koje dobre stvari je to on uradio, pa da mu pravimo trgove i držimo besede? Hajde, objasni.

  21. petrovic@gmail.com kaže:

    bio je to nezaboavan dan.

  22. freelancer kaže:

    Peti oktobar dvehiljadite…

    Još jedna maestralno izvedena manipulacija, opscena, iluzija. Doduše, tog dana 5. oktobra, izvedena je do kraja. Pre toga, bilo je par pokušaja, ali neuspelih, jalovih. Sve do tog PETOG. Tog dana je dostignuta KRITIČNA MASA.

    Nešto slično, ali iz drugih motiva, ISTI REŽISERI su izveli 27. marta 1941. Demonstracije u Beogradu: „Bolje rat nego pakt“, Bolje grob nego rob“, bile su KUPLJENE i plaćene novcem britanske i američke obaveštajne službe. Kome? Pa, uzmite malo knjige u šake ili bar „googlajte“. Ako ne oguglate. Šta je posle bilo, a naročito kako, u istoriji je zabeleženo.

    Dakle, metastaza kancera zvanog „komunistički režim“, trajala je punih 12 godina. (Postojao JESTE tzv. SPS pa onda i JUL, ali to je samo „višestranačka“ farsa SKJ odnosno SKS). Od aprila 1988. i onog nesretnog Dragiše Todorovića, potom VIII „sednice“ i političkog „oceubistva“ Stambolića od strane Miloševića iste godine (kasnije i njegovom fizičkom likvidacijom na F. Gori), pa do 5. oktobra 2000., kombinacija SPS-JUL obeležila je najcrnji period na ovim prostorima. 

    Trebalo ga je srušiti, ali kako? Trebalo je prekinuti agoniju kompletnog NARODA, ali kako? Kada je „višestranačje“ i „parlamentarna demokratija“ pokazala da su legalni, legitimni i demokratski načini nemogući da se diktator svrgne, u „pomoć“ su priskočile osvedočene „demokrate“ i njihove službe „za rešavanje problema i uvodjenje demokratije“. Je l’ treba da ih imenujem?

    Elem, neko je trebao i da PLATI „vodje revolucije“, a oni će već nekako „odužiti dug“ (čemu smo SVI MI svedoci poslednjih 12 godina OD 5. oktobra do danas – kako se „odužuje“). Pokušavale su vodje te tzv. „demokratske opozicije“, činile sve što su mogle i ništa, bojkotovali izbore – džaba, pa glasali – uzalud, pa šetali studentariju po Beogradu sa sve zviždaljkama i šerpama, ali…. Uprkos tome što su bili JAKO dobro plaćeni od strane „prijatelja za uvodjenje demokratije“, nikako da se stvori ta KRITIČNA MASA i da se promena dogodi.

    Poslednji adut je bilo BOMBARDOVANJE. Znali su dripci iz „službi za uvodjenje demokratije“ da će Milošević zagristi „jabuku“ zvanu Kosovo (iako je ono DAAAAAVNO pre toga bilo „otpisano“, ali se o tome nije smelo…) i da neće popustiti. Znale su to dobro i „vodje revolucije“ iz „demokratske opozicije“. Znali su i mnogi od nas još s jeseni 1998. Bilo je, dakle, samo pitanje vremena. Ono je došlo već sledećeg proleća. 24. marta.

    E TADA JE POČELO STVARANJE KRITIČNE MASE.

    Rat, dakle, otvoreni ratni sukob Srbija vs. ostatak sveta, završio se kao što znamo, KAPITULACIJOM Srbije. Kosovo je i VOJNO izgubljeno. Definitivno. Ove današnje priče o Kosovu su bajke za malu decu, ali dobro… Ne kvarite deci zadovoljstvo. 

    Uzgred, Kosovo je moguće vratiti u sastav Srbije, ali samo VOJNO. Sve ostalo su budalaštine…

    No i pored bombardovanja, Zloba je nastavio po starom: „Mir nema alternativu!“ Ili Mira, je*em li ga?

    S proleća 2000., na lokalnom radiju čitam vesti u etar. Prethodnog urednika su šutnuli i doveli neku lujku iz JUL-a (a uzgred i ženu nekog lika iz DB-a, kombinacija da „boli glava“, al’ bukvalno). Preko pulta (usred emisije), dodaje mi „najnoviju vest“ da je u Sarajevu uhapšen neki glavonja „rodoljub, patriota, borac za…“. Čudno. Prema mojim saznanjima, isti je bio mafijozo, švercer nafte, cigareta i još koječega. Najavih i najnoviju vest i dok je instrumental za vesti „išao“ ispod moga glasa, letimično sam pogledao tih par rečenica i…. stao. Svukao sve šibere na mikseti i rekao „Ja ovo neću da čitam!“.

    Nije me baš bolelo za suspenziju (trenutnu, momentalnu i doživotnu), već što sam nekoliko dana kasnije morao, iz „zdravstvenih razloga“, na višemesečni „oporavak“ u Crnu Goru. To je ono…  „egzil-letovanje“ na neodredjeno vreme sa povremenim „druženjem“ sa malterom, ciglama, jupolom, četkama… tek da se preživi…

    Ipak, u samo predvečerje tog 5. sam se vratio. Pa zar TO da propustim! Doduše, nisam se vratio u Suboticu iz „razumnih“ razloga, ali…

    Našao sam se u stranačkim prostorijama jedne od tih malih stranaka u jednom drugom gradu. Nebitno. Te noći. Sveopšte veselje, „ma, gotov je“ scenografija sa sve „doping“ sredstvima u potocima…

    Negde pred zoru, stiže „aber“ iz Beograda: „POBEDILI SMO!“ Tajac. Nigde euforije, nigde vriske, dreke, samo tajac. Nekako se jedan od „stranačkih prvaka“ pribrao i izgovorio: „U je** te, a šta ĆEMO SAD!?!“

    Nikada neću zaboraviti to pitanje. Verujem da ni preostale „vodje“ u Beogradu nisu bile sasvim načisto sa odgovorom na to pitanje.

    A onda je krenulo…. Vraćanje dugova….čije posledice smo osetili (i osećamo) SVI MI na vlastitoj koži…

    A to JOŠ nije kraj, rodjaci moji…

    Zapravo, nije još ni POČELO!

     

     

  23. pažljivi čitalac kaže:

    Čovek:


    … da Đinđić 5.oktobra  nije ni bio u Srbiji, krio se u Crnog Gori u vili Mila Đukanovića i pustio Koštunicu i Velju i Bageristu Džoa i ostatak naroda da se pobuni protiv režima. 
     
    Iz tvog posta  se prepoznaje propaganda koju je od devedesetih i sve do kobne 2003. god. uglavnom lansirala SRS ,ti si u to vreme bio dete , pa ne znaš da je Zoran Djindjić govorio tog dana a da su Koštunicu jedva ubedili da se pojavi na televiziji iste večeri.
     Možda bi trebao ra razmisliš da li je sve to što su ti servirali kao istoriju dogadjaja baš i bilo tako. Bitno je razmišljati svojom glavom  a ne samo ponavljati parole o izdajnicima.
    O ponosu i poniženjima naučićeš od svojih idola. Prvo će Vas naučiti da Ameri i nisu tako „gadni“, već ste zaboravili da je prva poseta koju je veliki Vučić obavio – bila poseta Vašingtonu! O da, pa bio je i u Nemačkoj! Ali on nije išao po instrukcije Neeeeee!!!!!
      

  24. Čovek kaže:

    pažljivi čitalac:

    Čovek:

     


    … da Đinđić 5.oktobra  nije ni bio u Srbiji, krio se u Crnog Gori u vili Mila Đukanovića i pustio Koštunicu i Velju i Bageristu Džoa i ostatak naroda da se pobuni protiv režima. 

     

     

    Iz tvog posta  se prepoznaje propaganda koju je od devedesetih i sve do kobne 2003. god. uglavnom lansirala SRS ,ti si u to vreme bio dete , pa ne znaš da je Zoran Djindjić govorio tog dana a da su Koštunicu jedva ubedili da se pojavi na televiziji iste večeri.

     Možda bi trebao ra razmisliš da li je sve to što su ti servirali kao istoriju dogadjaja baš i bilo tako. Bitno je razmišljati svojom glavom  a ne samo ponavljati parole o izdajnicima.

    O ponosu i poniženjima naučićeš od svojih idola. Prvo će Vas naučiti da Ameri i nisu tako „gadni“, već ste zaboravili da je prva poseta koju je veliki Vučić obavio – bila poseta Vašingtonu! O da, pa bio je i u Nemačkoj! Ali on nije išao po instrukcije Neeeeee!!!!!

      

    Govorio jeste, ali već kad je sve bilo gotovo, kad je narod zapalio skupštinu i sve već bilo rešeno, lepo je Zoki seo u privatni avion i doleteo u Beograd kao „oslobodilac“. Nema sa tim veze nikakva SRS, ni SPS, ni JUL niti bilo čija stranačka propaganda, činjenica je činjenica. Nije se nigde pojavljivao taj dan po Beogradu jer je bio u Crnoj Gori, proveri Vikiliks, ili ćeš reći da je Asanž radio u korist Šešelja i SRS-a???? Postoje tajne depeše američke ambasade u Beogradu gde su do detalja objasnili kako je sve to teklo 5.oktobra, korak po korak, pa ipak su to planirali iz Vašingtona. To je bilo sve drugo sem spontan narodni protest. Kad bi Vikiliks objavio kompletne dokumente iz tog vremena, i za BoTu i za Đikija i za pokojnog Zorana, verujem da ih 90% obožavalaca ne bi ni pogledalo. Svi su oni pokvareni, radili su sve i svašta samo da dođu na vlast, da se oduže gazdama i gazdaricama za poslušnost. Ali to je stroga tajna, da narod ne zamrzi skroz voljene „oslobodioce“. Zna se da je Đinđić prvih par godina u Nemačkoj bio i žigolo za bogate babe… Hoće li naredne besede biti i o tome, ili će se on večno kovati u zvezde kao „moralna gromada poštenja i požrtvovanja za srpski narod“? Haha, a što se tiče Vučića, pa da je Tadić otrčao tamo i ljubio ruke Hilari Klinton, onda bi za tebe on bio heroj i patriota? Zanimljivo, kad to rade žuti – onda je to evropski, civilizacijski i uspešni susret. A kad neko, za koga niste glasali, ode u svet da razgovara sa državnim zvaničnicima – onda je automatski izdajnik? Nije on ljubio ruke ni Merkelovoj ni Klintonovoj ni Eštonovoj, to je radio Car Boris, jedan ulizica za ovakav mali narod je sasvim dosta. A kad smo već kod demokratije, zar je po tebi demokratski bilo kad je Car Boris jurio treći mandat, iako po ustavu on ima pravo samo na dva? Zar je demokratski bilo da se gradi trg sa fontanom sa imenom čoveka koji je tražio da se Srbija bombarduje mesec dana duže? Zar je demokratski da se drže govori o boljem životu kad je zadnjih 12 godina „demokratije“ dovelo do potpunog kraha naše države i života? Taj isti 5.oktobar je bio najveća laž i najveći kriminal u modernoj istoriji, da se pali skupština i ruše institucije zbog izbornog rezultata – pa to draga gospodo ni ,vama omraženi radikali (i bivši i sadašnji), to nisu radili, a predstavljate ih kao čudovišta. Gledam vesti i snimke kako se pali skupština, zgrada RTS-a, prebija direktor javnog servisa, preti porodicama funkcionera, tuku policajci koji su se opirali nasilju – zar je to ta demokratija? Sramota, a takvim terorizmom je na vlast došla vrhuška koja spada među najbogatijom elitom u ovom delu Evrope.

  25. sve bez politike kaže:

    Ja sam u to vreme bila brucos. Veliki protivnik Slobinog rezima. Bila sam u prvim redovima i u Subotici i u Beogradu. Jedina razlika između mene i ovih sto su bili na vlasti je u tome sto ja NISAM UŠLA U POLITIKU, nego sam pošteno završila fakultet (čitaj nisam se morala prebacivati na neke privatne…) i posvetila se svojoj struci. A danas:  Osma godina sam jedan od direktora velike PRIVATNE FIRME, NAJJAČE U REGIONU, postigla sam najviše nemačke standarde. Nikad nije Kurir pisao o meni! I jako sam ponosna što je tako. Eto neka mladi dobro razmisle hoce li u politiku ili u struku.

  26. freelancer kaže:

    @ Čovek …

    Ako se već potpisuješ tom imenicom, budi je i dostojan. 

    Nije mi poznato da li i koliko si pročitao onoga što je Zoran Djindjić napisao ili šta je govorio. No, i ako nisi ništa od toga, možda bi trebao. A zašto?

    Svako vreme (a to važi za sve države podjednako) izbaci u prvi plan ličnost koja obeleži epohu, ili neki vremenski interval, po dobru ili zlu. Svi ostali oko njega su, uglavnom, paraziti u manjoj ili većoj meri i u istoj srazmeri nesposobni.

    Zoran Djindjić JESTE bio DEMOKRATA iz uverenja, a ne za PARE!!! Imao je obrazovanje, inteligenciju, instinkt, VIZIJU i sve ostale predispozicije da bude veliki „igrač“.

    Naravno, verujem da je i sam bio svestan da bez pomoći „sa strane“, Srbija nema kapacitet, intelektualni potencijal, LJUDE, koji će to sve da urade sami. Nisu NJEGA stvorile strane obaveštajne službe. On je već POSTOJAO. Strane obaveštajne službe su stvorile MILOŠEVIĆA (prvenstveno Amerikanci, za vreme njegovog „službovanja“ u Svetskoj banci). Zadatak Miloševića je bio RASTURANJE Jugoslavije. MOLIM??? Nije jasno!

    Uprkos totalno nesposobnim političarima, letargiji, prepuštanju „sudbini“, tadašnjeg Predsedništva SFRJ, raspad Jugoslavije su po svaku cenu forsirale SAD (Britanija je tu bila sitna boranija, njena uloga je bila dominantna za uklanjanje Djindjića), dok su boje evropske „momčadi“ u toj „utakmici“ zastupali Nemci.

    Politički, sistem više nije bio održiv. Milošević je bio svestan da ne može biti gospodar cele Juge, ali je zato „utripovao“ da će biti apsolutni vladar Srbije. Priča o očuvanju Jugoslavije (koju je prosipao) je bajka za budale.

    Pojavom Ante Markovića, u trenutku kada je Jugoslavija bila (baš kao i sada Srbija) na ivici ekonomske provalije, „neki“ su se uplašili mogućnosti da Jugoslavija opstane. Marković je, da podsetim, obezbedio i NOVAC za opstanak države. U pitanju su bili dani pa i SATI da to i uspe. Zamalo. I…? KO je ono sklonio Markovića? 

    Da preskočim genezu uzdizanja „vožda“, istaći ću samo još jedan detalj, koji se NIKADA nije emitovao NI U JEDNOJ dokumentarnoj emisiji o raspadu SFRJ, nikada i nigde. Bio je prenos, jednom i nikada više.

    Reč je o sednici Predsedništva SFRJ i Generalštaba JNA, odnosno o duelu „principijelne“ vs. „neprincipijelne“ koalicije. Sednica je održana 11., 12. i 14. marta 1991. Njoj su već prethodile odredjene „pripreme na terenu“. A to je…

    Počelo je sa „Niko ne sme da vas bije!“ i „Volim i ja vas!“. – Kontra reakcija: otvoreno bujanje nacionalizma u Hrvatskoj. Nastavljeno je sa „jogurt revolucijom“ (bar trećina kolone iz B.Palanke ka N.Sadu su bili operativci DB-a sa zadatkom „fino podešavanje tenzija“ uz pomoć alkohola, naravno). – Kontra reakcija: otvoreno ispoljavanje želje za odvajanjem Slovenije i Hrvatske. Nastavljeno je sa organizovanjem (paravojnim) i naoružavanjem Srba u Lici, Baniji i Kordunu (Arkan & co.). – Kontra reakcija: paravojno naoružavanje u Sloveniji i Hrvatskoj. Dakle, ko će prvi da opali metak? I dolazi ta sednica…

    Poslednja ponuda „neprincipijelne“ koalicije (u sastavu: Drnovšek, Mesić, a na kraju i Tupurkovski i Bogićević) na toj sednici je BILA: „Slažemo se da Jugoslavija opstane kao KONFEDERALNA država (dakle, NE upravljanje iz jednog centra, Beograd, Zagreb, Sarajevo, nebitno). Slažemo se da ostanu SPOLJNE granice sadašnje SFRJ, da postoji monetarna i carinska UNIJA. SVE ostalo, svaka republika za sebe. Svaka republika će voditi samostalno ekonomiju uz slobodno tržište unutar konfederacije. Svaka republika će imati svoju policiju. Na taj način, hajde da izbegbemo rat.“  Auuuuu… Kakva drskost!

    Naravno, Jović (Borisav) je skoro zavrištao da to ne dolazi u obzir. Po direktnoj instrukciji Miloševića. Da je ta opcija prihvaćena, hrvatska bi možda, ali samo MOŽDA pokušala da „pravi reda“ u Lici. Možda bi neko i poginuo. 10, 100, 500. I…? Medjunarodna zajednica bi im stala na šiju. Srbija bi ostala čista. 700.000 ljudi bi i danas imalo svoje kuće i ko zna koliko hiljada njih bi bilo ŽIVO!

    Slovenci i hrvati su zaigrali na tu kartu jer su znali Miloševićev stav i namere unapred. Jugoslavija nije IMALA ŠANSE! E, jbg, Jugo moja :(.

    Fitilj na balkanskom buretu baruta su konačno zapalili. Mesić, Drnovšek, Tupurkovski, Bogićević  VS. Jović, Kostić (Borisav), Kostić (Jugoslav), Bajramović. Admiral Brovet uz one prve, gen Adžić uz ove druge. Kadijević – nerešeno.

    Šta je posle bilo…. znamo. ZA SVE TO VREME, Djindjić je VEĆ postojao. Ne kao agent strane obaveštajne službe, već kao realan kandidat za velikog „igrača“, po onim gore napisanim predispozicijama.

    Kada je fer i demokratski pobedio „deda-seru“ Mićunovića i preuzeo DS, jasno mu je bilo da do preuzimanja vlasti putem izbora NIKADA neće doći. Bar ne u toj konstelaciji crveno&crno. Ex-komunisti&ultra šovinisti.

    Jasno je da se upetljala „ekipa za uvodjenje demokratije“. Pa, pobogu, ODAKLE NOVAC? (Uostalom, ko plaća Sonju Liht? Hajde raspitaj se, ‘leba ti) Djindjić je u glavi imao IDEJU kako da iskoristi šansu, upotrebi tu „pomoć“, ali da kasnije sačuva državu. Ali… jadac. Odmah po postavljanju za predsednika Vlade to je i rekao. Ni po njemu nikakvo osamostaljivanje, otcepljenje KOSOVA nije dolazilo u obzir. Nikakva RASPRODAJA države, zarad porobljavanja gradjana nije dolazila u obzir. Nikakvo uništavanje privrede Srbije samo, jedino i ISKLJUČIVO da bismo postali samo tržište za našu jeftinu radnu snagu i inostranu bofl robu, NIJE DOLAZILO U OBZIR. I to je Djindjić rekao. Jasno i glasno. Kako da TO nisi čuo ili ne znaš?

    Naravno, „vraćanje dugova“ je ok, ali POD našim uslovima. Strane investicije može, ali po realnim ekonomskim osnovama. Podizanje privrede i zapošljavanje može, ali ne kao roblje… I…? Potpisao sebi smrtnu presudu. I šta misliš… da on to nije ZNAO??? Jeste, „čoveče“, itekako je dobro znao.

    Pa, ako je znao, zašto ništa nije PREDUZIMAO??? Dobro, a sa kim? DOS-om? Ne budi smešan. Njegov korak ostali nisu uspeli ni SPRINTOM da stignu. 

    Angažman JSO-a, Legije, Nelegije i ostalog šljama, bilo je samo tehničko pitanje izvršenja. Ekipa „za uvodjenje demokratije“ je bila jako nezadovoljna. Znalo se za srpsku mafiju (Spasojević & co), znalo se za recidive „patriJota“, znalo se za netrpeljivost na relaciji Koštunica – Djindjić. A znalo se takodje i da najbliži saradnici i partneri Djindjića neće PRSTOM MRDNUTI, kada dodje čas egzekucije. I ponovo je „ekipa za uvodjenje demokratije“ preveslala domaća goveda. Totalno je nebitno KO je povukao okidač snajpera. Bilo koji drugi bi isto kao i onaj nesretnik Jovanović pomislio da je uradio „pravu stvar“. Kenedi, „made in Serbia“. Jedina razlika što se za našeg Li Osvalda nije našao neki Džek Rubi. „Ekipa za demokratiju“ je to verovatno smatrala nepotrebnim.

    Epilog: stranci su znali da svi ostali, uz Djindjića ili protiv njega U Srbiji, nije dorastao njemu ni do kolena. Znali su MENTALITET Srba, alavost na pare, pohlepu za vlašću, moći, etc. za šta bi svi do jednog i sopstveno du*e prodali, a kamoli sve fabrike, industriju, poljoprivredu…

    I tako dodjoše Tadići, Dulići, Djilasi, Krstići, Šaperi, Vučinići, pa opet Dulići itd… itd…

    IZLAZ? Nema. Ne stajemo do poslednje „stanice“…

     

     

  27. Anonimni kaže:

    Opet frka oko ulja, eno kasirke sklanjaju ulje za svoje komsije, raja se pali. Hleb skuplji … i opet su doveli narod do toga da razmiljamo o eksitencijalnim pitanjima dok se poruke iz EU smatraju uvredljivim za srbende pune testosterona…

    http://www.blic.rs/Vesti/Politika/346336/Kacin-Srbija-ce-dobiti-ono-sto-je-trazila

    koliko god da ne zelim da verujem u to, ovakve izjave i onakvo stanje u drustvu me vracaju u to doba. jos samo da dinar krene da redja nule i eto nas u nazad.

     

  28. oktobarska kaže:

    Danas je 5. oktobar, svetski dan lažnih nada. U to ime, pronađite gladnog psa lutalicu, zamašite mu parčetom šunke ispred očiju, a zatim tu šunku pojedite.“

  29. oktobarska kaže:

     @ freelancer

          05. 10. 2012. 23:23

    SVAKA CAST! bolji komentar odavno nisam procitala!  😎

  30. no name kaže:

    Sva sreca pa postoji zadnja slika, da se podsetimo ko smo bili…

  31. Pajo kaže:

    no name:

    Sva sreca pa postoji zadnja slika, da se podsetimo ko smo bili…

    Od ovih sa zadnje slike neki ce da robijaju!!!!

  32. Građanin kaže:

    freelancer:

    Neka ti bude, ali bez obzira koliko nam nametali vašu verziju istine, i dalje će 95% građana ovoga grada i ove države znati ko je i šta je bio Zoran Đinđić, bez šminke i oreola slave koje svaki režim u Srbiji nameće, uprkos istini. Samo čekam da mi neki njegov poštovalac objasni zašto u američkim tajnim depešama objašnjavaju Đinđića kao plaćenog saradnika i Klintonovu marionetu, zar su Ameri lagali? Zar je Vikiliks lagao/falsifikovao te depeše? Samo čekam da mi neko kaže kako je i to radikalska propaganda. Haha, kao Šešelj je to naredio Asanžu da objavi. Ali neka, nek Subotičani i neki Beograđani i dalje celivaju Đinđića, ali istina je istina i ne može se ponavljati laž iznova i iznova dok narod ne poveruje. Velika većina u narodu je odavno saznala kakav je, ali vi u Subotici mu i dalje držite besede i gradite trgove.

  33. freelancer kaže:

    Građanin:

    freelancer:

     

    Neka ti bude, ali bez obzira koliko nam nametali vašu verziju istine, i dalje će 95% građana ovoga grada i ove države znati ko je i šta je bio Zoran Đinđić, bez šminke i oreola slave koje svaki režim u Srbiji nameće, uprkos istini. 

    Gradjanine… ili sugradjanine  🙂

    Ne mislim da u svojim komentarima namećem neku svoju „verziju istine“  🙂

    Po prirodi sam bio (i ostao) radoznao, a dao Bog pa mi je mnogo toga bilo dostupno. Hoću da kažem, za svaku svoju rečenicu, svaki stav, ili kako ti kažeš „verziju istine“  😀 , imam argument, pokriće, činjenice koje će neko i za 100 godina prihvatati kao relevantne. Knjige, video zapisi, dokumenti… sve su to tragovi nekog vremena. Ono (vreme) će već napraviti selekciju i u nekoj budućnosti će ostati samo one koje su zaista validne.

    Dakle, u svojim komentarima ne iznosim svoja mišljenja, kao posledicu afekta, emotivnih stanja „mišljenja“, jednostranog i ostašćenog pogleda na stvari. Ne! Hladno i BEZOSEĆAJNO iznosim činjenice. Kao u preferansu. Neko krene „igru“, a ti bez izraza na licu spuštaš jedan po jedan adut. Protivnik kipti, besni, gubi… a ti SAMO spuštaš… adut po adut. I…? Onda dodje „Game over“. Ko je dobio partiju?

    Nisam član (naopako!) DS-a niti bilo koje druge stranke. Nisam čak ni simpatizer ni jedne od njih. Samo običan gradjanin, koji valjda ima pravo na kritiku politike, političara, sistema i kako god. Pa valjda je demokratija! Ili nije? Pa, ako nije, onda se neko masno zaj**ao. Srbija više nema more, a samim tim ni Goli otok. Ok, udba nam je i dalje sud’ba, ali Bože moj… 

    Što se Djindjolija tiče, ni u njegovom slučaju ne mogu sebe nazvati „poštovalac lika i dela“. Prvo, „lik“ je ok, jer se usudio da POKUŠA, a „delo“ je ostalo nedovršeno, započeto pa prekinuto. KO to daje PRAVO, bilo kome, da političkog neistomišljenika „pobedi“ fizičkom likvidacijom, UBISTVOM? Aaaalo, Srbine!!!! Ili je to u genima Srba, po defaultu… Pa daaa, kum sje*ao Karadjordja. Ni Mihajlo Karadjordjević nije bolje prošao. A šta bi sa Obrenovićima? Pa opet Karadjordjević. Marselj. A tek komunisti! Tek su TU padale glave. Ili je i taj deo istorije samo deo nečije „verzije istine“?

    Napisao sam da su „demokratske promene“ došle uz finansijsku i svu ostalu pomoć „ekipe za uvodjenje demokratije“. Naravno, i Djindjić je bio PLAĆEN. Da, u ime osvedočenih „demokrata“ sa Zapada, sruši Miloševića, koji je TAKODJE bio plaćen (za nešto), ali se „oteo kontroli“.

    E sada dolazimo do poente. U čemu je razlika izmedju politikanata, parazita, stranačkih lopina i likova koji imaju potencijal da budu veliki „igrači“ ili ih je istorija već zabeležila kao velike državnike i političare?

    Veliki igrači započinju ostvarivanje ideje, vizije, smislene politike i na vrhuncu svoje misije ostaju isti. Sa istim odnosom, stavom, manirima. Predaju „štafetu“ dalje i odlaze u.. ISTORIJU. Velikih.

    Ovi drugi, na početku „karijere“, ponašaju se naizgled slično, kao „veliki“. Oni ih, zapravo, oponašaju. I šlepaju se. Kako napreduju u ostvarivanju svoje „ideje“, postaju bahati, osioni, pohlepni… U suštini, to je njihovo pravo lice. Njihov kapacitet, kalibar.

    Ne znam koliko ima smisla dalje… 

     

     

  34. Gomboc kaže:

    freelancer:

    Građanin:

    freelancer:

    Neka ti bude, ali bez obzira koliko nam nametali vašu verziju istine, i dalje će 95% građana ovoga grada i ove države znati ko je i šta je bio Zoran Đinđić, bez šminke i oreola slave koje svaki režim u Srbiji nameće, uprkos istini. 

    Gradjanine… ili sugradjanine  :-)

    Ne mislim da u svojim komentarima namećem neku svoju „verziju istine“  :-)

     

    Po prirodi sam bio (i ostao) radoznao, a dao Bog pa mi je mnogo toga bilo dostupno. Hoću da kažem, za svaku svoju rečenicu, svaki stav, ili kako ti kažeš „verziju istine“  :-D , imam argument, pokriće, činjenice koje će neko i za 100 godina prihvatati kao relevantne. Knjige, video zapisi, dokumenti… sve su to tragovi nekog vremena. Ono (vreme) će već napraviti selekciju i u nekoj budućnosti će ostati samo one koje su zaista validne.

     

    Dakle, u svojim komentarima ne iznosim svoja mišljenja, kao posledicu afekta, emotivnih stanja „mišljenja“, jednostranog i ostašćenog pogleda na stvari. Ne! Hladno i BEZOSEĆAJNO iznosim činjenice. Kao u preferansu. Neko krene „igru“, a ti bez izraza na licu spuštaš jedan po jedan adut. Protivnik kipti, besni, gubi… a ti SAMO spuštaš… adut po adut. I…? Onda dodje „Game over“. Ko je dobio partiju?

     

    Nisam član (naopako!) DS-a niti bilo koje druge stranke. Nisam čak ni simpatizer ni jedne od njih. Samo običan gradjanin, koji valjda ima pravo na kritiku politike, političara, sistema i kako god. Pa valjda je demokratija! Ili nije? Pa, ako nije, onda se neko masno zaj**ao. Srbija više nema more, a samim tim ni Goli otok. Ok, udba nam je i dalje sud’ba, ali Bože moj… 

     

    Što se Djindjolija tiče, ni u njegovom slučaju ne mogu sebe nazvati „poštovalac lika i dela“. Prvo, „lik“ je ok, jer se usudio da POKUŠA, a „delo“ je ostalo nedovršeno, započeto pa prekinuto. KO to daje PRAVO, bilo kome, da političkog neistomišljenika „pobedi“ fizičkom likvidacijom, UBISTVOM? Aaaalo, Srbine!!!! Ili je to u genima Srba, po defaultu… Pa daaa, kum sje*ao Karadjordja. Ni Mihajlo Karadjordjević nije bolje prošao. A šta bi sa Obrenovićima? Pa opet Karadjordjević. Marselj. A tek komunisti! Tek su TU padale glave. Ili je i taj deo istorije samo deo nečije „verzije istine“?

     

    Napisao sam da su „demokratske promene“ došle uz finansijsku i svu ostalu pomoć „ekipe za uvodjenje demokratije“. Naravno, i Djindjić je bio PLAĆEN. Da, u ime osvedočenih „demokrata“ sa Zapada, sruši Miloševića, koji je TAKODJE bio plaćen (za nešto), ali se „oteo kontroli“.

     

    E sada dolazimo do poente. U čemu je razlika izmedju politikanata, parazita, stranačkih lopina i likova koji imaju potencijal da budu veliki „igrači“ ili ih je istorija već zabeležila kao velike državnike i političare?

     

    Veliki igrači započinju ostvarivanje ideje, vizije, smislene politike i na vrhuncu svoje misije ostaju isti. Sa istim odnosom, stavom, manirima. Predaju „štafetu“ dalje i odlaze u.. ISTORIJU. Velikih.

     

    Ovi drugi, na početku „karijere“, ponašaju se naizgled slično, kao „veliki“. Oni ih, zapravo, oponašaju. I šlepaju se. Kako napreduju u ostvarivanju svoje „ideje“, postaju bahati, osioni, pohlepni… U suštini, to je njihovo pravo lice. Njihov kapacitet, kalibar.

     

    Ne znam koliko ima smisla dalje… 

    Ima smisla dalje, itekako ima, jer dok ne srušimo mit o Đinđiću i 5.oktobru, nema nam pomaka! Postoji magijska radnja koja se zove „vezivanje za mrtvaca“, kada se živa osoba  veže za pokojnika pa mu sve ide loše, dok i sam ubrzo ne umre. Mi smo vezani ne za jednog nego za tri mrtvaca – neko za Đinđića, neko za Slobu, a neko, bogami, još uvek za – Tita! I samo propadamo. Razmisli o tome, ima neke simbolike ako ništa drugo. A što se tvog „pozitivnog Đinđolija“ tiče, on jeste bio „veliki igrač“, ali ne onako kako ti misliš. To „vizionar“, „misionar“, „spasilac Srbije“, to su budalaštine. On je svoj posao odradio, Srbiju bacio na kolena da joj razni ratni zločinci kao Jelko Kacin (ubica četiri vojnika JNA koji su transportovali hleb za vojsku u tzv. „slovenačkom ratu“) mogu biti „razredne starešine“, i onda su ga uklonili. Isti oni koji su ga doveli na vlast. Tačka.

  35. amacak kaže:

    điniđić bacio srbiju na kolena? kako je to uradio kada nije ni prismrdeo vlasti devedesetih?

  36. Ivan kaže:

    Pogledajte naivni narode kako se desio 5. oktobar. 
    http://www.youtube.com/watch?v=WP43-8RM0ww

  37. Gomboc kaže:

    amacak:

    điniđić bacio srbiju na kolena? kako je to uradio kada nije ni prismrdeo vlasti devedesetih?

    Zato što 90-tih Srbija nije imala budzašto rasprodate i uništene privredne firme, imala je preko 2 miliona zaposlenih kada je Đinđić „prismrdeo“ vlasti (proveri sam koliko ima danas, posle 12 godina „demokratije“!), nije vršena suluda privatizacija, nismo bili pod okupacijom i nisu nam dirigovali iz Brisela, nismo bili otvoreni da nam inostrane firme damping cenama konkurišu našim proizvođačima usred Srbije i time ih uništavaju da bi zavladale našim tržištem, nismo imali strane „investitore“ (čitaj: lopuže i profitere) koji će za džabe otkupljivati tako posrnule privredne gigante a radnike slati na ulicu…itd.itd…Srbija je tek posle 5.oktobra i materijalno i moralno bačena na kolena, što ne znači da je do tada bilo med i mleko i da je Slobodan Milošević  bio nepogrešivi genije. Ali, bez obzira na petokolonašku propagandnu kampanju koja se vodila u to vreme, koja je jednako baratala sa istinama, poluistinama kao i totalnim lažima samo da bi stvorila povoljan efekat i atmosferu za sebe (što joj nije bilo teško u periodu embarga i sa novcima koje je kao „opozicija“ dobijala od svojih gazda iz inostranstva), ipak se od strane te tadašnje države vodilo koliko-toliko računa o socijali, mnogo toga o čemu danas možemo samo da sanjamo tada je za divno čudo još funkcionisalo, i da ne ređam, izvini, ali sa moje tačke gledišta, pitanje ti je glupo! Pitaj danas ove bez posla, ili zaposlene kod kojekakvih „tajfuna“ šojićevskog tipa koji ih šikaniraju da rade 12-14 sati dnevno za sitne pare, pitaj gladne i hladne, one koji ovih dana (!) trče za uljem i šećerom iz robnih rezervi, da li bi se vratili u DEVEDESETE? Pitaj one kojima izvršitelji dolaze na vrata i fenduju sve što nađu. Nisu 90-tih gladni i otpušteni radnici sekli prste i vešali se u praznim fabričkim halama, je li? A što se tiče prethodno rečenog, ako podsmešljivo kažeš da sam pristalica tzv. „TEORIJE ZAVERE“, sa ponosom ću ti reći da jesam, jer Srbija je planski bačena na kolena – samo mi nemoj reći da nije i da smo „mi sami“ to uradili – a čim je postojao PLAN (postojao je samim tim što su „opoziciji“ doturani novci, to već malo ko danas spori!), znači da je reč o ZAVERI, odnosno ostvarivanju INTERESA onih koji danas debelo profitiraju na crpljenju profita iz Srbije i na našem siromaštvu (prebroj BANKE samo u centru, mislim da ih je oko 30, da li je to NORMALNO?). Uostalom, i Đinđić je bio deo te zavere, tog plana, a ako malo poznaješ istoriju znaćeš da ona nije ništa drugo nego dugačka istorija zavera, i ako veruješ da su zavere postojale i postoje uvek i svugde (evo ti Libija, Sirija, šta da ti pričam), samo ne kada je u pitanju SRBIJA, onda se ljuto varaš! Pusti, brale, 90-te i tu žvaku kako „nismo imali ništa a onda su došli OVI i opljačkali nas“, još ćemo za 90-tim itekako plakati! Nažalost.

  38. amacak kaže:

    mi smo devedesete proveli konzervirani i baveći se sobom dok se svet promenio. ne znam kako misliš da bi se sve te fabrike koje su nešto raduckale pod sankcijama  održale u konkurenciji jeftine proizvodnje sa dalekog istoka osim da se zatvorimo kao severna koreja. koliko je to njima sreće donelo vidimo.

    u tom slučaju još bi nam glavni auto bio jugo po ceni nešto većoj od punata. što bi se zastava trudila da napravi bolje kad ne mora? pa primeni to na sve proizvode od igle do lokomotive. 

    što se tiče teorije zavere pozicije su suviše udaljene da bi se uopšte raspravljalo bilo šta konkretno. od mene samo toliko da je uvek lakše naći opravdanje za sopstvene nevolje u drugome nego u sebi.

    cela srbija nema ljudi da napuni pola nekog većeg kineskog grada, siromašni smo kao crkveni miševi ali zato neko pravi PLAN da izvlači profit od nas i strpljivo ga sprovodi godinama. pa što nisu isto uradili sa belgijom, imaju konstantan sukob  flamanaca i valonaca, mnogo su bogatiji i duplo manji od SFRJ. njihove pare smrde ili šta?
     

  39. Gomboc kaže:

    amacak:

    mi smo devedesete proveli konzervirani i baveći se sobom dok se svet promenio. ne znam kako misliš da bi se sve te fabrike koje su nešto raduckale pod sankcijama  održale u konkurenciji jeftine proizvodnje sa dalekog istoka osim da se zatvorimo kao severna koreja. koliko je to njima sreće donelo vidimo.

    u tom slučaju još bi nam glavni auto bio jugo po ceni nešto većoj od punata. što bi se zastava trudila da napravi bolje kad ne mora? pa primeni to na sve proizvode od igle do lokomotive. 

    što se tiče teorije zavere pozicije su suviše udaljene da bi se uopšte raspravljalo bilo šta konkretno. od mene samo toliko da je uvek lakše naći opravdanje za sopstvene nevolje u drugome nego u sebi.

    cela srbija nema ljudi da napuni pola nekog većeg kineskog grada, siromašni smo kao crkveni miševi ali zato neko pravi PLAN da izvlači profit od nas i strpljivo ga sprovodi godinama. pa što nisu isto uradili sa belgijom, imaju konstantan sukob  flamanaca i valonaca, mnogo su bogatiji i duplo manji od SFRJ. njihove pare smrde ili šta?

     

    E, moj druže, tebi nikako da svane. Siromašni smo MI ali NEKOME je potrebno to naše siromaštvo zbog jeftine radne snage, jeftinih sirovina i tržišta na koje će plasirati uglavnom svoj škart i drugorazredni kvalitet i na tome zarađivati! Mi smo siromašni, ali Srbija nije, i to je bio razlog i 90-tih i sankcija i bombardovanja i petooktobarske „revolucije“ – kapiraš? Šta misliš da Amerikenjci vole Šiptare ili im je bilo potrebno Kosovo zbog 11 odsto SVETSKIH rezervi cinka, recimo, da ne ređam drugo, pa do strateške baze „Bondstil“, itd.? Što se tiče „traženja opravdanja za sopstvene nevolje“, to je omiljena fraza „druge Srbije“ da smo mi sami sebi krivi za sve i da treba da tražimo krivicu u sebi a ne u drugima…Gospodine, kada ti neko veže noge i kaže: „Trči!“ a ti ne možeš, pa ti onda kaže: „Vidiš, sam si sebi kriv!“ – šta bi ti rekao? E, krivi smo utoliko što smo dozvolili da nam vežu ruke i noge pre nego što su nas zajašili. To jeste dilema – kada te neko odžepari, nasamari, prevari – da li je krivac žrtva ili lopov? Ja ipak mislim da je lopov malo više kriv. Ne ulazim u sukob Flamanaca i Valonaca, poznat mi je, ali ti argument ne stoji jer je ipak slađe, priznaćeš, harati po Balkanu, pogotovo ako je i Belgija deo tog eu-ropskog bloka. Da se vratim na 90-te, ne znam da li se sećaš, ali nismo se mi „konzervirali“ nego su nas konzervirali neviđenom kampanjom satanizovanja i laži, embargom i prinuđivanjem da se bavimo „sami sobom“. Sada udišemo onaj (ne)kancerogeni dim iza „Interkorda“ koji ni kiša ne može da ugasi, a tamo su deponije najotrovnijeg otpada bivše kožare. Da li znaš da su Nemci za obradu kože „Garledu“ (za njih, naravno) čak i za vreme najžešćeg bombardovanja i pored embarga doturivali hemikalije za obradu kože, koje su inače toliko opasne da je njihova primena kod njih zabranjena??? A šta je to nego INTERES, možeš reći i ZAVERA? U tom slučaju EMBARGO im nije bio važan, a kada je trebalo iz Srbije poslati kiseonik helikopterom za 12 banjalučkih beba koje su umirale, nisu dozvolili! Bebe su umrle, to si zaboravio, je li? A „Garled“ je mogao da dobije otrov koji nas i danas guši? Eto ti tvoje Europe. I Amerike. I demokratije. I humanizma. Što se tiče proizvodnje, jeste da nam nije bila neka slavna 90-tih ali je još uvek postojala, i da drug Đinđić nije rasprcao to što smo imali, i danas bi mogli proizvoditi, ne mnogo ali za nas dovoljno a za tržišta recimo Rusije, Kine i Indije, to bi bila smešna količina čiji bi izvoz, međutim, nama obezbedio solidan standard! I razvoj. Ovako, možemo samo da sedimo na sopstvenim ruševinama, plačemo i gledamo kako drugi preko nas osvajaju ta tržišta i pomoću budzašto kupljenih NAŠIH fabrika i bedno plaćenim radom NAŠIH radnika sebi obezbeđuju mastan profit! A što se tiče Sev.Koreje i zatvorenosti, ne vidim zašto bi to bila zatvorenost i zašto bi mi ličili na njih ako ne bi dozvolili raznim „investitorima“ da nas pljačkaju i vršljaju našim tržištem, a uspostavili saradnju, trgovinske i druge veze sa pomenutim zemljama (koje takođe nisu na Marsu nego na ovoj planeti!)!

  40. amacak kaže:

    kao što rekoh, pozicije su suviše udaljene.

    samo još jedno ime: ante marković. ja se sećam i osamdesetih i demonizacije i napada koji su dolazili iz srbije prvo a kasnije i iz slovenije pa i hrvatske i to ne od nekakvih stranih agenata. krivica za devedesete leži pre svega na političkim elitama koje su zbog očuvanja sopstvenih pozicija i nesposobnosti da vide situaciju u svetu potpalile međunacionalni sukob a onda i na narodima sfrj koji su glasali kako jesu. mada, na narodu mnogo manje jer se od ondašnje medijske halabuke teško moglo disati. i sve to se desilo pre devedesetih, sankcija, satanizacije srbije i podrške separatistima. i pre banjalučkih beba koje tako prljavo koristiš za najprizemniju moguću demagogiju.

    over and out. 

  41. Morbid kaže:

    1. oktobar
    2. oktobar
    3. oktobar
    4. oktobar
    1. apri 
    6. oktobar 
    7. oktobar 

Ostavite komentar za Anonimni Otkaži komentar

+ 40 = 50

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 8 + 13 ?
Please leave these two fields as-is: