Bačkista na stadionu Benfice

Četrnaest godina, još tamo od danas već davne 1974. godine, igrao sam za sve pionirske i omladinske kategorije najstarijeg kluba na ex jugoslovenskim prostorima – FK Bačke iz Subotice.

Za one koji ne znaju ili su možda zaboravili, “Bačka“ je osnovana 3. avgusta 1901. godine, ali je svoju prvu službeno – oglednu utakmicu odigrala 4. juna (uslov tadašnjih vlasti Austro – Ugarske monarhije za osnivanje) protiv Torna kluba Mohacs (Mađarska) u sastavu: Štamec, Kozla, Koncz, Szilberreitner, Mamužić, Horvacki, Hegediš, Ostrogonac, Gruber, Vagner i Omerović.

Ja sam praunuk Martina Horvackog, koji je na toj istorijskoj utakmici nosio crvenu majicu s brojem šest, čovjeka koji je 18 godina kasnije (1919.) u Zagrebu bio jedan od osnivača Fudbalskog saveza Jugoslavije.

Nažalost, moji fudbalski snovi završili su se 1988. godine, kada sam zbog obaveza na fakultetu odlučio prestati sa aktivnim igranjem. Naravno, posljednju utakmicu sam odigrao u crvenom dresu svog voljenog kluba, ali sam sve do danas ostao verni ljubitelj najvažnije sporedne stvari na svetu – jednog i jedinog, NJ.V. fudbala.

I tako sam se nedavno, u sklopu jednog turističkog putovanja sa mojom suprugom, našao u Lisabonu i odlučio posetiti jedan od ‘hramova’ ovoga sporta – stadion Benfice – popularni Luz. Zahvaljujući specijalnoj ljubaznosti mojih domaćina, nakon akreditiranja i upoznavanja, dobio sam posebnog vodiča Luisa sa kojim sam proveo punih sat vremena u razgledanju i upoznavanju ovog fantastičnog sportskog zdanja kojeg navijači Benfice sa ponosom često nazivaju i  “Katedrala“.

Kada sam zakoračio na legendarni teren dvostrukog osvajača nekadašnjeg Kupa prvaka (preteča današnjeg Champions league) i pogledao prepoznatljivu crvenu boju koja dominira na svakom koraku, setio sam se svojih fudbalskih snova. Jer svako ko je odigrao barem jednu utakmicu u životu imao je isti san. Da jednoga dana istrči na neki od velikih svjetskih stadiona i zaigra protiv nekog od najvećih klubova. A pored Reala, Barselone, Milana, Intera, Ajaxa, Bayerna tu je i Benfica, koja je na klupski krov Evrope zasela dva puta (1961 i 1962.).

Ovaj portugalski, ali slobodno možemo reći i jedan od svetskih, simbol fudbala osnovan je 28. februara 1904. godine u u delu grada Lisabona koji je se još naziva i Benfica, i eto možemo ponosno reći kako je naša Bačka čak tri godine starija. Kako mi je moj domaćin Luis objasnio, crvena boja dresova je uzeta jer je u to vreme ta boja tekstila bila najjeftinija. Prepoznatljiv klupski grb sa loptom u sredini  natkriva orao raširenih krila koji praktično stoji na latinskom natpisu “E pluribus unum“ – Jedan za sve i simbolizira jedninstvo kluba i njegovih vernih navijača!

Priča o orlu je praktično mitska za Benficu, jer pre početka svake domaće utakmice na ‘Luz’-u, Aguia Vitoria (orao pobede) službena maskota kluba obleti jedan krug oko celoga stadiona i potom sleti na svoj stativ. Tokom cele godine na stadionu iza gola na južnoj strani, pored Vitorie  (ženka), žive još dve orlice – Gloria (slava) i Luz (svetlost), a imaju i svog specijalnog timaritelja koji se već više od dve decenije bavi ovim prekrasnim maskotama Benfice. Orao kao zaštitni znak ovoga legendarnog kluba 38 puta je sleteo na šampionski pehar namenjen prvaku Portugala i 26 puta na trofej koji pripada osvajaču nacionalnog kupa.

A zašto su one, već ranije spomenute 2 titule klupskog prvaka Evrope, za sada su jedini euro trofeji, kriv je nekadašnji trener Bela Gutman. Naime, trofejni strateg, koji je otkrio Eusebia, najboljeg igrača Benfice svih vremena, je nakon osvajanja drugog šampionskog naslova 1962. godine zatražio od rukovodstva Benfice povećanje svoje plate i honorara. Uprava je odbila njegov zahtev, a onda  je Bela Gutman izrekao čuvenu kletvu: “Proći će 100 godina, a Benfika neće osvojiti euro trofej!“. Poznati trener je umro 1981. godine, ali njegova kletva i dalje traje. Benfica je izgubila 8 uzastopnih europskih finala (5 puta u Ligi prvaka), a zanimljivo je istaknuti kako je upravo Eusebio pred poslednje veliko europsko  finale protiv Milana u Beču (1990.) otišao na Gutmanov grob, kleknuo i zamolio da kletva prestane delovati. Nije uspelo jer je Benfica poražena 1:0. Nada ostaje i dalje, jer milioni navijača diljem celoga sveta željno očekuju toliko iščekivani euro trofej. Među njima su i mnogo ljudi sa ovih naših prostora jer je u proteklih nekoliko decenija mnogo fudbalera iz Srbije i Hrvatske zaigralo u crvenom dresu legendarnog kluba iz Lisabona. Najpoznatiji su svakako Nemanja Matić i Mario Stanić, a uz njih su još i: Zvonko Živković, Ljubinko Drulović, Ivan Dudić, Miralem Sulejmani, Ljubomir Fejsa, Filip Đuričić, Stefan Mitrović, Lazar Marković, Luka Jović, Andrija Živković, Mile Svilar, Tomo Šokota, Petar Musa i dr.

 

Dražen Prćić          



KOMENTARI

OSTAVITE KOMENTAR

87 + = 91

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 4 + 9 ?
Please leave these two fields as-is: