Bomba u centru grada (ratna jesen 1991.g)

U Slovinovoj „Vinoteci“ u Borovo ulici, nekoliko vojnih rezervista je ispijalo vino i bivalo sve bučnije. Kada su izvadili bombu i pokazivali je okolo, konobarica je pozvala policiju. Međutim, pijani gosti u raznorodnim uniformama, već su se teturali u pravcu Gradske kuće, kad ih je sustigla patrola.

Policajci Zoran i Deže, krenuli su da pretresu sumnjive osobe i tada se desila eksplozija. Suludi rezervista koji je aktivirao ručnu bombu u džepu, ostao je bez noge a čuvari reda su lakše ranjeni od kiše sitnih gelera.

Bila je zima 91/92 i kraj jedne iluzije da je rat daleko i da ćemo izaći iz njega bez posledica. Bili su to posednji dani Jugoslavije, koja već tada postoji samo na papiru.

Kako vreme prolazi, na taj period se gleda kroz par stereotipa, sve više pojednostavljeno. Neki čak misle da je Jugoslaviju moglo sačuvati.

Moglo je da smo se samo mi pitali.

Biti jugosloven i biti za Jugoslaviju, oduvek je bila vrlina i jedna od vrhovnih svetinja onih koji su živeli u Titovo vreme. Bar je tako izgledalo nama. Nešto nam je krupno promaklo kada se javnost toliko bila šokirana verolomstvom Slovenaca a potom i Hrvata, da niko nije ni u razmatranje uzimao mogućnost rasparčavanje zemlje koju smo kompletnu smatrali svojom domovinom. Zar Slovenci da nam otcepe našu Sloveniju ?

Napisano je kilometar knjiga o tome ko je šta znao, ko je šta hteo i mogao. Kako je sve to gledao prosečan građanin, Subotičanin, Jugosloven…

Jednom rečju, bio je uvređen. U Subotici, gradu mešovitih brakova i prijateljstava, odnegovan je jedan poseban tip Jugoslovenstva vojvođanskog stila. Svako dovođenje u pitanje tog statusa doživljavano je kao neoprostiva jeres. Davno izgrađeni vojvođanski identitet, usko je bio vezan za jedno nacionalno šaroliko društvo. Subotica – sever Srbije, prvi put može da se čuje s kraja osamdesetih i to tada zvuči sasvim novo i neobično. Do tada, ako bi recimo putovao u Valjevo, svako bi rekao : Idem u Srbiju.

Tada na početku devedesetih, preovladava mišljenje da Jugoslaviju treba sačuvati, makar silom. JNA je toliko superiorna nad nekim tamo Zborom narodne garde u Hrvatskoj da to može da se reši za par dana. Šta bi bilo posle, kako bi izgledao život u neželjenom braku, o tome se nije razmišljalo. Oni pragmatičniji su smatrali da JNA treba da se povuče do one linije dokle smatramo da je naše, a ostalo neka ide.

Druga polovina 1991. godine u Subotici je konfuznoj atmosferi. Stižu prvi vojni pozivi za rezerviste.

Prva garnitura provodi leto u drugoj kasarni a obilazi ih gradonačelnik Jožef Kasa u civilnom odelu ali vojnički stilizovanom. Neprekidno svi ponavljaju da su za Jugoslaviju.

Septembar – JNA je konačno krenula frontalno na neprijatelja ali nije ni blizu vojnog uspeha.Ustaše, četnici, partizani…kao na Neretvi 43. Subotičani formacijski drže front prema Dunavu i Slavoniji. Među vojnim obveznicima je različito raspoloženje. Neki beže preko granice, a neke nešto vuče onamo, u ratnu avanturu. Što reče jedan Crnogorac : „Ko zna kad će biti sledeći rat“.

Oktobar – Subotičke jedinice odlaze u Baranju a pojedinci su rasuti širom Jugoslavije. Artiljerija od Vukovara se čuje sve do Sombora.

Novembar – Subotičani stižu na front kod Tenja, na puškomet od Osijeka. Zauzimaju nekoliko hrvatskih sela gde su svedoci pljačke i raznošenja svega. Umesto zavođenja reda i zakona, umesto vojne uprave, na vlasti su lokalne harambaše.

Decembar – Ništa od brze vojne pobede. Prosečnom čoveku niko nema da otvoreno kaže da je Jugoslavija propala. JNA se pakuje iz Makedonije. Subotički borci se vraćaju ali ih niko ne dočekuje. Prvih dana januara, na TV dnevniku je pročitana vest da će po odluci Badinterove komisije, biti priznata svaka republika u svojim granicama, koja to potvrdi na referendumu. Uz vest ne ide nikakav komentar. To je to ? Da, to je kraj.

subotica jna 1991



KOMENTARI

  1. Bunjevac kaže:

    Slanje rezervista i JNA jedinica na Vukovar i ostala područja Hrvatske predstavlja najsramnije stranice istorije Vojvodine od kojih se Vojvodina neće oprati nikad!
    „Biti Jugosloven bila je vrlina oduvek“? Budući da Jugoslavija postoji od 1918., odnosno Titova, komunistička od 1945. smatrati to nekom vrlinom „oduvek“ znači imati vrlo kratko istorijsko pamćenje. Kako je to moguće da je istorijsko pamćenje ljudi s ovog područja tako kratko? Tako što im je ranije istorijsko pemćenje IZBRISANO komunističkim ispiranjem mozga o „komunističkom jugoslovenstvu“. Da toga nije bilo niko živ se nebi odazvao na te pozive za rezervu,a pogotovo niko nebi virovo u nji.
    Dakle, očito je ideološka indoktrinacija stvorila preduslove da se neko odazove na zločinački poduhvat odlaska u Miloševićevu avanturu. I, naravno, oni koji su se živi vratili ne mogu očekivati nikakav doček osim prezira i osude što su uopšte tamo išli.
    To znači da je taj identitet Vojvodine koji je izgrađivan nakon II sv. rata bio posledica lažne, ideološki poduprte istorijske avanture koja je stvorila demagoški otpad u vidu rezervista. No, za sadašnjost puno je veći problem što Vojvodina još uvik živi u tom starom, propalom identitetu, ne nalazeći sebe u novim istorijskim okolnostima što je i objašnjenje zašto Subotičani iđu u Segedin i bleje u njeve tržne centre velikim očima. Sever Srbije se nametnuo kao posledica istorijske nemoći.

  2. Lansky kaže:

    Kad kažem oduvek, ne mislim od ADAMA I EVE. Sad je lako biti pametan ali se ne sećam da je onda puno njih trućalo protiv Jugoslavije.

    Većina njih je na ratište otišlo da se bori protiv nepravde koja je tamo činjena. Nažalost, nehoteći, pomogli su činjenje druge nepravde. Da vlast nije prepuštena lokalnim teritorijalcima, već da je uspostavljena vojna uprava ili da su te teritorije uključene u državno pravni sistem SR Jugoslavije, svako bi ostao na svom, kao što je ostao i u Subotici ili drugde u Vojvodini. Bez obzira na niz neprijatnosti i incidenata, ta usrana Miloševićevićeva država je ostala višenacionalna i svojinska prava i stanarska prava su sačuvana, za razliku od „mlade demokracije“.

     

    Treba biti objektivan i priznati – gde smo bili okej a gde smo zeznuli stvar.

  3. adkersu kaže:

    Pomalo liči na „dobroćudne“ komentare iz Politike početkom devedesetih.

  4. Bunjevac kaže:

    Ta nemojte kast gospon Lanjski. Koja „vojna uprava“? Koja „JNA“? One usaljene trutine Kadijević, Adžić i ostali? Ta nebi njim ni svog kera dao da komanduju s njim. JNA je bila trula već davno prija 1991., to smo znali svi koji smo u njoj služili. Padom Berlinskog zida Jugoslavija je postala SUVIŠNA, zapravo štetna po širenje novog evropskog duha, ma kakav on bio.

  5. Lansky kaže:

    Jugoslavija je bila trula i odmah je počela da se raspada ali se ona raspada još i danas. Bosna se raspada, Makedonija je podeljena, na Kosovu tenzije…sledi dalje usitnjavanje. Nije valjalo u Jugoslaviji a bez nje još gore.

  6. Neko i nešto kaže:

    Gos’n Bunjevac, apsolutno ste u pravu kada tvrdite to za Jugoslaviju. Međutim, nemojte zaboraviti da su tu istu Jugoslaviju stvorili najluđi od najluđih – Srbi. Jer, tokom prvog svetskog rata svet je imao prilike da vidi kako se jedan mali narod junački bori, gine, maršira ka solunskom frontu.. rame uz rame sa moćnim saveznicima iz Engleske i Francuske. I, umesto da u duhu pobede proslave pobedu svoje Kraljevine, mlad i neiskusan kralj pruža ruku poraženim vođama Austrougarskih provincija… I tako nažalost nastaje prva Jugoslavija.
    Da se razumemo, ja sam dete iz mešovitog braka, potrošio sam uzalud poslednjih 20 godina života, delom i zbog tako jako „pametnih“ ljudi kao što ste, uz dužno poštovanje i Vi. Zato…

  7. Neko i nešto kaže:

    Uostalom, pročitajte ovu kolumnu, odavno me nije tako pogodila istina kao u ocom tekstu:

    http://www.pressonline.rs/sr/kolumne/story/189025/Kapitulacija.html

  8. Slobodan kaže:

    Gospodin „Bunjevac“ je ocigledno subjektivno nastrojen svom idolu Franji Tudjmanu i njegovim saborcima… Ne ulazim da li je ta nastrojenost plod nacionalne pobude ili necega drugoga, ali kriviti iskljucivo i jedino Slobodana Milosevica, generale Jna Kadijevica i ostale, je potpuna glupost… Rat na prostorima bivse Jugoslavije jeste u ogromnoj meri posledica vodjenja politike koja je bila tempirana nacionalizmom, koji je plasiran i koji je prihvacen do te mere da je postao uzrok svih dogadjanja tih devedesetih godina, pri cemu taj nacionalizam nije dolazio samo od predstavnika srpskih vlasti, vec je i te kako bio prisutan i od strane predstavnika hrvatskih vlasti, sto „Bunjevac“ ocigledno svesno ili ne svesno zapostavlja kao cinjenicu…

  9. DoDo kaže:

    Naravno da se raspada,sve je stvar mentaliteta i ekonomskog stanja ,ustvari manje mentaliteta nego standarda jer se takve stvari desavaju i u svetu.Kaze se da je istorija uciteljica zivota.a ako je tako,a jeste-ljudski rod je totalno glup i nepismen

  10. stormwatch kaže:

    Jos uvek se secam explozije koja se cula kilometrima uokolo.

  11. milos kaže:

    Cini mi se da je ceo tekst posvecen zalu za nekim lepsim i bezbriznijim vremenima, za kojima sigurno zale i srbi, hrvati, madjari, bunjevci, rusini, vlasi, crnogorci, makedonci, bosanci, slovenci,… i svi normalni ljudi koji u to vreme nisu pitali koji si i ciji si, a svi koji to drugacije shvataju i sada ostrasceno komentarisu nisu nista drugo nego zlo koje je i tih davnih godina  pokrenulo taj nesrecni rat. Niko u bivsoj SFRJ, a sadasnjim nezavisnim drzavama nije zadovoljan sadasnjim stanjem u bilo kojoj drzavi. Iste brige i boli i bolesti muce sve nas…

  12. Frančeska kaže:

    Ovih dana sam u medijima čula jednu misao za koju mi se čini da mi mogla biti najbliža istini: da je Jugoslavija kojim slučajem ostala pod „ruskom čizmom“ u društvu sa ostalim zemljama Istočnog bloka, pa da smo živeli kao sve te zemlje, ne bi nam nikada palo na pamet da se tako krvavo rasturamo, već bi među prvima ušli u EU.

  13. gost kaže:

    Frančeska:

    Ovih dana sam u medijima čula jednu misao za koju mi se čini da mi mogla biti najbliža istini: da je Jugoslavija kojim slučajem ostala pod „ruskom čizmom“ u društvu sa ostalim zemljama Istočnog bloka, pa da smo živeli kao sve te zemlje, ne bi nam nikada palo na pamet da se tako krvavo rasturamo, već bi među prvima ušli u EU.

    da smo bili pod rusima, ne bi imali svoju vojsku i svoje sluzbe drzavnih bezbednosti. to jest ne bi imali igracke scim bi mogli da se igramo… ovako smo imali relativno kakvu takvu vojsku, i oruzja ohoho… taman za zurku od 4 godine…

  14. Bunjevac kaže:

    Nikakvi Rusi ništa dobro nebi doneli ko što nisu ni drugim istočnoeuropskim državama. Doneli su im komunizam, uništenje građanskog srednjeg staleža, totalitarnu diktaturu, siromaštvo i masovne zločine tj. likvidacije ljudi po osnovi KLASNE PRIPADNOSTI. Izvezli su komunističku revoluciju izvan granica Rusije i to je ostavilo trajne poslidice na razvoj ekonomije i političke slobode.Sovjeti su uveli pojam KLASNOG NEPRIJATELJA s kojim su se obračunavali „revolucionarnim metodama“, najčešće likvidacijama što nema blage veze s antifašističkom borbom.
    Interesantno je da ideja jugoslovenstva nastaje ode u isto vrime kad u Rusiji sovjeti ruše carstvo, ubijaju carsku obitelj, uvode strahovldu itd… Izvoz komunističke revolucije nakon II.sv.rata samo će potvrditi ideju jugoslovenstva kao politike Kominterne. Ideja jugoslovenstva ujedno je bila i ideja uništavanja nacionalne državotvorne artikulacije južnoslavenskih naroda i trajala je samo toliko koliko i SSSR.
    Stoga možemo reći, kad je rič o strogo političkom segmentu istorije, iz Rusije ovamo nikad ništa dobro nije dolazilo! Naravno, naglašavam strogo u  političkoj sferi.To se dakako ne odnosi na sferu kulture, umitnosti, nauke itd…. na kojim poljima je Rusija dala čovičanstvu nemirljiv doprinos.
    Kad govorimo o nekim dometima demokracije i političke evolucije onda su na tom polju svit najviše zadužile zapadne zemlje (Francuska, Nemačka nakon II.sv.rata, USA-Revolutionary War, nordijske zemlje s razvijenim parlamentarizmom itd…)
    Na ovom polju Srbija je izgradila sasvim pogrešnu autopercepciju svoje istorije i svoje regionalne uloge, čija je jedna od sramnih poslidica svakako i vukovarska epizoda kao mrlja koja se ne može sprati.

  15. amacak kaže:

    Frančeska:

    Ovih dana sam u medijima čula jednu misao za koju mi se čini da mi mogla biti najbliža istini: da je Jugoslavija kojim slučajem ostala pod „ruskom čizmom“ u društvu sa ostalim zemljama Istočnog bloka, pa da smo živeli kao sve te zemlje, ne bi nam nikada palo na pamet da se tako krvavo rasturamo, već bi među prvima ušli u EU.

    Jeste, evo i Česi i Slovaci su ostali u višenacionalnoj državi.

    Čekaj, ipak nisu. A bili su pod ruskom čizmom.

  16. dule kaže:

    @Bunjevac

    Nikakva Hrvatska, Slovenija a pogotovo ne Bosna, Crna Gora, Makedonija i naročito Kosovo ne bi danas postojali da su Srbi 1918. kao pobednici poslušali Engleze koji su im na Londonskoj konferenciji nudili Veliku Srbiju (termin prvi put upotrebljen tada i to od samih Engleza). Na žalost Karađorđevići su bili zaluđeni idejama ujedinjenja svih Južnih Slovena u jednu državu, Jugoslaviju. Jedini su Srbi u nju ušli otvorenog srca, a svima ostalima ona je bila prolazna stanica na putu do nezavisnosti, koju nisu mogli dobiti kao gubitnici u I Sv. ratu. Ustav SFRJ iz 1974. im je samo pomogao u ostvarivanju njihovih separatističkih ciljeva.

Ostavite komentar za Bunjevac Otkaži komentar

58 + = 62

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 4 + 14 ?
Please leave these two fields as-is: