Bombardovanje Jugoslavije i Malog Radanovca

Uskrs godine 1999. Malo ko će pamtiti po šarenim jajima i mladom luku. To ne znači da nije upamćen, veoma dobro.

Na početku je bilo onih koji su verovali da  se Milosrdni anđeo neće baviti severom Srbije. U opticaju su bile mnogo veće gluposti, među kojima je sasvim moguće zvučalo da će ovaj kraj biti pošteđen, pogotovo što se na Paliću sjatio i jedan deo srpskog jet seta, koji je „imao dojavu“ da je to sigurna kuća.

Uzalud je sve, nije prošlo puno kada se ime Malog Radanovca našlo u svim vestima. Stipan iz ulice Ferenci Iboje, potanko je objašnjavao kako je sipao drugi tanjir supe kada je tresnulo i sručilo mu prozorsko staklo u tanjir i po licu. Sledilo je Crveno selo pa Palić…

 



KOMENTARI

  1. Marko kaže:

    Jel može neko da mi da link od slike Palića sa crnim dimom, koja stoji kao thumbnail na vesti?

  2. Lansky kaže:

    Cela slika

  3. Goran kaže:

    Nazalost vecina gradova je borbadovano. Ali ovde kad pricaju o ratu , kao da je neznam ni sam kako tesko bilo. Ovde u Subotici NATO nije imao svoje ciljeve, samo dve bonbe su pale. Suboticani kao da su bili na Kosarama , Juniku , Djakovici. Tako oni opisuju rat1999

  4. Anonimni kaže:

    To sa Stipanovom supom je bila opšta zezancija i tada.

    Svi su se smejali liku kome se hladi supa i prisecaju se vica o lali koji se najede slane šunke i onda ne može na bunar jer su tamo Nemci.

  5. ....... kaže:

    Ne ponovilo se.

  6. stormwatch kaže:

    Ne ponovila se vise voznja mobilnih radara bolje reci….

  7. Aleksandar kaže:

    Postoje li video zapisi iz tog perioda?

    Konkretno, Subotica za vreme bombardovanja 99-e? Snimci sa subotičkih televizija, slike, audio zapisi i sl?

  8. Lansky kaže:

    Tadašnja Subotička televizija, kasnije Super TV, više ne postoji. Šta je bilo sa arhivom snimljenog materjala, to je dobro pitanje. Kako vreme prolazi, tako bi njegov značaj i vrednost bila veća, takoreći neprocenjiva.
    Raspitujući se kod nekad zaposlenih u toj kući, saznao sam da to sasvim moguće više ni ne postoji. Možda nije tako ali sve govori da jeste.

  9. Svega ima kaže:

    Ja bio ubedjen da je Stipan jeo pasulj tada.

  10. nsabi kaže:

    Mislim da je Ljubiša iz Subotičke televizije je imao reportažu bombardovanja u Ferenci Ibolje i to je bio direktan nemontiran prenos, kada se Stipan žalio na supu. Posle toga je, ako se ne varam, cela ekipa bila dobro izribana od strane vlasti.

  11. Aleksandar kaže:

    Mada, nasao sam neke klipove 🙂

     

  12. Aleksandar kaže:

    E ljudi, stvarno smo nesposobni 😀

    Evo Stipana !!!

  13. abrakadabra kaže:

    Ja sam stanovala u 16. divizije, bilo je strašno, nekome je možda smešno, ali nama nije bilo….Sve nam je na kući popucalo. Grad nam je „dao“ 1750 dinara, što nije bilo dovoljno ni za zamenu jednog stakla….Bljak….

  14. stormwatch kaže:

    Gospodin Geza Babijanovic je spevao i pesmu o Stipanu koji nije pojeo i treci tanjir supe. Ako se dobro secam nekih stihova ide nesto u ovom stilu – dok se Stipanu tanjir corbe na astalu pushi, Nato alijansa mu kucu rusi….ili sam ja utripovao da to tako ide, ko ima tu pesmu nek je postavi molim vas.

  15. Lj. St. kaže:

    Arhiva je na sigurnom mestu. Neke televizije koje su tada bile duboko u mišjoj rupi, povremeno, neovlašćeno emituju neke segmente materijala bez autorskih prava. U vreme kada je trebalo ići na zgarišta na kojima su neposredno polse pucanja bila aktivna sva tri zračenja ( alfa, beta i gama) mudro su  sedeli u zaklonima. Tada, u ratnoj pometnji, bilo je  unosnije baviti se imovinskim transakcijama  …..

     

  16. Lj. St. kaže:

    @ Lanski, televizija o kojoj govoriš je pokrenuta pre 20 godina i bila je po sadržaju i po orijentaciji  subotička, a njeno kolokvijalno ime  je bilo „Subotička televizija“ jer je taj naziv odslikavao njenu prirodu. Međutim ona je od prvog dana emitovanja, utorak,9. marta 1993.g. imala logo SU-per TV.

    Likovno rešenje je rađeno sa idejom da je to  SU (botica) per ( na latinskom : za ) TV ( napravljena je lepa stilizacija đerma ( T )  sa kofom ( V ). Autor je ing. Mirko Sedlak koji je kasnije radio i animiranu špicu koja je bila odlično primljena  kod publike i doživela je nekoliko transformacija kako smo mi uspevali da hvatamo korak sa  tehnološkim napretkom koji se u domenu TV produkcije  baš zahuktavao tih godina. 

    Nije bila pretenzija ekipe koja je pravila program u to vreme da svoju   produkciju kvalifikuje kao SUPER program i da samim nazivom nekritički sugeriše da emitovani sadržaji zaslužuju SUPERlative. Da bi se izbegla ta konotacija često je u programu mogla da se čuje sintagma SUBOTIČKA TELEVIZIJA. To smo činili sa predumišljajem jer je bilo očigledno da se i publika vezuje za televiziju koju doživljavali sudeći po reakcijama kao svoju, gradsku,  subotičku. . .

    Tih dana sam vrteo rauzne varijacije naziva jer sam hteo da televiziji dam naziv koji se  latinicom i ćirlicom jednako piše i čita. Od svih kombinacija kojih se sećam televizija bi mogla da ima naziv : MAMA, TATA; METAK, ATAK, JATAK ….  i sve bi se čitalo jednako bez obzira kako se doživljava pismo.

    Ipak nije bilo mudro krstiti televiziju po tom receptu da bi se obezbedila ravnopravnost pisama i ekvivalencija značenja pa je logo „SUI-per TV“ bio odlično rešenje.

    Kada je SU-per TV , spontano, emitovala film „O pokojniku sve najlepše“ i to baš usred jedne izborne tišine / setite se sekvence sa sveštenikom (Bora Todorović) i partijskom izbornom komisijom i manipulacije sa „ćoravom“ kutijom / , SU-per Tv postaje  trn u oku vladarima toga doba. Kreću osvajački pohodi, smenjuju se osvajači a naročito je poslednja postava insistirala na samohvalisanju pa je  naziv SU-per Tv pretvorila u loš pridev SUPER . Ta SUPER televizija je prvo izgubila subotičku dušu jer su kojekakvi komercijalni materijali skupljani sa raznih strana potiskivali subotičke sadržaje. Na kraju je i telo ( oprema i instalacije) rastrgnuto i nestalo i možda nabolji TV studio u Vojvodini je tužni svedok beskrupulozne tranzicije.

    Upravo ovih dana mimo znanja javnosti, ponovo se bude aspiracije jednog osvajača da se tiho ušunja u taj studio (odnosno objekat)!!! Operacija se sprovodi fazno ali je u ranoj fazi namera registrovana i  sva sreća, pod oštrim je nadzorom. Preterana halapljivost uvek izazove korak više kojim se prelazi mera.

    Ali da se vratim na osnovnu temu jer biće prilike da pratimo taj najnoviji osvajački pohod. Produkcija i emitovanje u vreme “ SU -per TV“ bili su komplikovani i tehnički i organizaciono .Arhiviranje jednog minuta TV materijala koštap je u to doba jednu nemačku marku. Uprkos svemu, mnogo materijala je bilo načinjeno i sklonjeno.

    Bahatost osvajača bila je takva da je gotovo sve nestalo !!! Zahvaljujući privatnim inicijativama sačuvano je nešto što je predstavljalo vrlo delikatno svedočanstvo.

    Danas , 20 godina i 20 dana od pokretanja programa“SU-per TV“-a sa setom se sećam da je prva reportaža bila iz Jugoskandikove „banke“.

    Zgodna je prilika da ispričam i anegdotu sa tog snimanja. Gazda Jezda je svoju „banku“ otvorio u prizemlju robne kuće Centar.  Severni ulaz  ( sa parkinga ispred otvorenog univerziteta ) bio je ograđen i improvizovan u šalter za štednju. Snimali smo red štediša koji su stalno pristizali i tražili isplatu jer je upravo bila pukla afera o jezdinom bekstvu. Dve službenice su nudile(bolje rečeno – nešto muljale ) male zlatnike umesto keša. Samo jedan štediša, stariji gospodin, držao je tri novčanice od po 100 dolara, sedeo na stolici naspram službenice – i ulagao štednju! Bio je to gospodin Marko Peić, sada pokojni. Njemu nije bila čudna ta gužva, nervoza oko njega nije mu bila uznak da nije  baš vreme da se Jezdi daju pare na čuvanje. Bilo je nepristojno, pred službenicom reći čika Marku da se mane ćorava posla pa sam prepusti njegovoj volji i proceni šta će da učini.

    Nekoliko godina kasnije ispričao sam mu da sam bio pored njega kada je on „ulagao“ kapital kod gazde. Pitao sam ga: “ Šta vam bi“? a on kaže “ Pa eto šta mi bi,nisam tog jutra čitao novine i to me koštalo 300 dolara“!

  17. amacak kaže:

    Lj. St.:


    U vreme kada je trebalo ići na zgarišta na kojima su neposredno polse pucanja bila aktivna sva tri zračenja ( alfa, beta i gama) mudro su  sedeli u zaklonima. 
    … 

    Odakle alfa, beta i gama zračenje na mestima gde su pale konvencionalne bombe?

  18. Gledač kaže:

    Lansky molim te promeni ono Milosrdni anđeo. To je propagandna izmišljotina SPS-JUL-SRS mozgova koji su valjda i onda imali vremena da misle kako da ućare u nesreći. SAD i Nato su imali različite nazive ali ni jedan nije taj. Molim te nemoj me podsećati na onu vešticu sa RTS koja je lagala godinama pa i onda da sedi i čeka u RTSu bombe. To rekla i pobegla. Ostavila kolege da poginu da bi oni imali materijal.

  19. Lj. St. kaže:

    Da li je betonski bunker u Crvenom selu razbijen  švapskim „Panzerschreck“-om ili Bazukom kao što se radilo protiv tvrdih oklopa pre 70 godina ili je tri-četiri sloja ramiranog betona probijao eksploziv koji ima i „produženo dejstvo“?

    Tema je još veoma aktivna i kod medija koji imaju ugled:

    http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/301749/Bombardovali-smo-vas-osiromasenim-uranijumom-U-Srbiji-ce-umreti-jos-10000-ljudi

    Voleo bih da je iz one rupe u Crvenom selu zračio miris zumbula ali izgleda da nije. Kad pominjem alfa i ostala zračenja ne ograničavam se samo na mete u Subotici. Put nas vodi i na ovaj dokument

    http://www.smedia.rs/ch/slike/mapa001.jpg

    Sve u svemu ako se dobro sećam bunker ispod tornja su izbušili sa tri projektila i baš bih voleo da znam šta je tamo bilo konvencionalno.

    13 godina od NATO bombardovanja

  20. Gledač kaže:

    Vesti-online imaju ugled?
    🙄  
     

  21. Gledač kaže:

    Ček jel’ to ono štampano izdanje za dijasporu koja i posle desetina godina mora da čita samo naše novine jer nije naučila da čita domaće gde živi  😛

  22. Gledač kaže:

    Samo da pojasnim na koga sam mislio kad sam rekao veštica
    http://www.vreme.com/cms/view.php?id=314668
     

  23. amacak kaže:

    Lj. St.:

    Sve u svemu ako se dobro sećam bunker ispod tornja su izbušili sa tri projektila i baš bih voleo da znam šta je tamo bilo konvencionalno.

    konvencionalno je ono što nije nuklearno pa da zrači „alfa, beta i gama“. što se osiromašenog uranijuma tiče, on se koristi u protivoklopnoj municiji za avione A-10 koji nisu leteli ni blizu subotice i zrači samo alfa. produženo dejstvo nije potrebno za probijanje oklopljenih meta, uranijum je tu zbog svoje velike gustine.

    malo odgovornosti prema činjenicama nije na odmet, pogotovo ako ovo lj. st. znači ljubiša stepanović, novinar. 

  24. ....... kaže:

    Super TV je nastajala u vreme SPS-a , JUL-a i sličnih, verovatno i uz njihovu nesebičnu novčanu pomoć i ostale podrške. Kakve li slučajnosti, nestala je u vihoru nesrećnih privatizacija medija kada predjašnji vlastodršci više nisu bili bitni na političkoj sceni. 
    A što se tiče  pokušaja u kome Stepanović navodi “ ponovo se bude aspiracije jednog osvajača da se tiho ušunja u taj studio (odnosno objekat)!!!, bilo bi zanimljivo čuti na koga misli, a ne da nam ostavlja nagoveštaje.

  25. gorki kaže:

    Poenta je da su nas zlikovci bombardovali i dubon naklon svim ljudima sa snimka što nisu bili obične kukavice i zbrisali u inostranstvo kao neke mudonje…..

  26. Aleksandar kaže:

    Ne razumem negativne ocene na moje komentare, al ajd dobro… 

    Domaci internet portali? Kojesta…
    evo malo stranih, poznatih doduse:

    14 years ago, nineteen countries bombed one- Serbia (78 days: 24. March-10. Jun) Over two thousand people died in the bombing and bombing led to the massive exodus of Serbs from Kosovo (over 200.000 people), who to this day are not safe to return. Bombs that NATO used contained large amounts of depleted uranium which left permanent environmental and human health consequences, such as outlined here
    http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/408122.stm


    But, bombing was not bad for everybody, as it increased the number of “entrepreneurs” interested to invest in Kosovo, the same people who orchestrated the bombing
    http://www.nytimes.com/2012/12/12/world/europe/americans-who-helped-free-kosovo-return-as-entrepreneurs.html?pagewanted=all&_r=0

  27. amacak kaže:

    gorki:

    Poenta je da su nas zlikovci bombardovali i dubon naklon svim ljudima sa snimka što nisu bili obične kukavice i zbrisali u inostranstvo kao neke mudonje…..

    kako za koga, za mene je poenta da od novinara dobijem tačne činjenice, bez „beta i gama“. 

  28. Lj. St. kaže:

    @gledač i @amacak, treba li da objašnjavam da su domaći portali odnosno mediji generalno,  preneli informacije BBC-ja kao kredibilnog emitera koji se poziva na naučni izvor i identifikuje ga. ( naši su po običaju aktivirali temu po standardu koji ovde još prolazi: namesti se godišnjica, a ovoga puta to je gidšnjica NATO bombardovanja i onda se uzme gotova informacija i ispali se u etar. Onda naiđe opet neki datum, svetski dan krastavaca pa oni pišu o tome, pa svetski dan ribolova pa  onda se pojavi talas tekstova o tome itd. )

    Na žalost svih nas nisu se čak ni toliko potrudili da „provrte“ ni prvi sloj istraživanja pa da saberu koliko je dece stradali ili obolelo u poslednjih 10 godina a koliko ih je bilo u istoj klasi u poslednjoj deceniji 20. veka u regijama koje su bile izložene radijaciji izazvanoj vojnim akcijama.

    Dapojednostavim: kredibilnost dajem izvornom emiteru (BBC ). Našima dajem plaketu što su to razglasili i što su poslužili kao alatka da dohvatimo britanske mnalaze.

    Što se tiče činjenica u vezi sa strukturom zračenja izazvanog bacanjem bombi istina je da od onog podvožnjaka na Horgošu do Košara posledice pucanja se  razlikuju kao nebo i zemlja. 

    Možda ima nekoga ko misli da nije njegov problem ko živi ovde a radijacija je registrovana „čak“ tamo negde na jugu.

    Ima li nekoga ko je siguran da razbijanje Crvenog sela nije praćeno beta radijacijom i da se isključuju gama zraci kao posledica. 

    Evo još nekih detalja koje smatram činjenicama:

     

     

    Činjenica:

    NATO je  godinu dana nakon bombardovanja Srbije stručnoj grupi Ujedinjenih nacija  stavio na uvid dokumente za 112 lokacijea na  kojima su mete gađane municijom koja je imala udarnu (probojnu) glavu od radioaktivnih materijala. Mislim da su tada pomenute i četiri lokacije  mimo Kosova koje su takođe gađane uranijumskom municijom.

    Činjenica:

    Niko nije znao u vreme akcije ili bolje rečeno ogromna, ogromna većina građana nijne znala da je korišćena uranijumska municija, a oni koji su to znali ili nisu hteli ili nisu mogli ili nisu smeli da objave podatke iako je bilo jasno po mehaničkim oštećenjima da se ne radi o konvencionalnom oružju. Vojne službe kao i neke civilne su koristeći tehnološki prevaziđenu opremu za detekciju radioloških dejstava detektovali radiološko zračenje na specifičnim lokacijama.

    Činjenica:

    Na KiM su stručne ekipe Agencije za atomsku energiju, zatim specijalno izaslanstvo Un. zatim Institut za radijaciju, mislim iz Osla, pa britansko Kraljevsko društvo za atomsku energiju su na KiM utvrdili uranijumsku radijaciju. Svi su radili Godinu dana ili još znatno kasnije po okončanju bombardovanja. Priručnim sredstvima su radijaciju merili  i vojnici KFORa i pripadnici UNMIKA kao i skauti SZO.

    Ko je bolji poznavalac neka mkaže da li se alfa i beta zračenja mogu  detektovati posle toliko vremena io kada i kako se detektuje gama  raspadanje uranijumovih izotoma

    Činjenica:

    Merenja su rađena i prilikom uviđaja kao što je rađeno i u Subotici jer su  to radile ekipe koje su pripadale pravosuđu, dakle istražne sudije, tužioci, tehničke ekipe koje su  prižale stručnu tehničku i vojno-tehničku podršku. Postoje neosporeni nalazi da je koncentracija radioaktivna emisija jača 11,5 puta od dozvoljene a maksimalno dozvoljena kontaminacija je oko 200 bekerela po  kilogrmu zemlje.

    Činjenica:

    Široj javnosti nisu dostupni podaci o kontamiiniranom vazduhu neposredno posle dejstava i o radijusu radijacije putem aerosola.

    Tel ćemo trpeti posledice kontaminacije kod ljudi koji su imali nesreću da budu u zoni dejstava i bez ikakve zaštite izlčloženiizloženi  kontaminiranim česticama u vazdugu i vodi ili kiši i rosi.

    Činjenica:

    Ne postoji niko ko bi prihvatio da mu se kuhinjski pribor, na primer, napravi od uranijuma  ( U 238 ) jer je tako čvrst, gust materijal da prosto ne može da se odoli a da se ta njegova mejanička svojstva ne iskoriste. Možda to nije činjenica. Možda ipak ima onih koji vole tu ekskluzivu da imaju jer veruju da je  neoboriva činjenica kako U238 nema gama emisiju kao oblik raspadanja.

    Činjenica:

    Osiromaseni uranijum kojim su obogaćene  „naše“ bombe sastoji se od 99.3% U-238, a ostatak od 0,7 %  dele izotopi U-235 i U-234.

    Uranijum 238 ima period poluraspada od 4.45 milijardi godina i raspada se u Plutonijum 239, emitujući  alpha cestice koje dobacuju  tek za dužinu jedne olovke. Brzo nestaju ali ih ima u prašini i vazduhu odnosno vodi neposredno posle eksplozije.

    Činjenica :
    Uranijum 235 i Uranijum 234 kojih ima u tzv. osiromašenom uranijumu imaju beta  emisiju ali je srećna okolnost da je mala količina. Činjenica da ni tu malu količinu niko kome je stalo dosopstvenog zdavlja ne želi u svojoj blizibi ni pod kakvim uslovima.

    Činjenica koja je  i možda sa psihološkog i moralnog stanovišta za našu raspravu najvažnija: „miševi“ koji su pobegli iz svog grada ili iz svoje zemlje ili su hteli da pobegnu ali nisu mogli ili stigli , pokazali su svoju prirodu jer su se tako ponašali a da i nisu znali kakva nevolja pada sa neba. Da su znali tek je pitanje šta bi činili tih dana.

    Kad je sve prošlo počeli su da pokazuju svoje treće lice i tek je taj treći ćin prava ljudska komedija.

  29. Aleksandar kaže:

    Takodje, vredi dodati i sledeci citat:

    http://www.isn.ethz.ch/isn/Digital-Library/Articles/Detail//?id=53886&lng=en

    As a growing number of Italian soldiers who served in the Balkans meet their death due to serious illness, the specter of ‘Balkan Syndrome’ and the effects of depleted uranium are again in the spotlight.

    According to an October study by the Italian Military Health Observatory, a total of 164 Italian soldiers have died thus far due to exposure to depleted uranium while serving in the Sarajevo suburbs and in Kosovo during the 1990s. In 2007 alone, the study said there were nine such related deaths and 97 new cases of uranium infection.

    However, these numbers contradict government data, which claims that a total of 255 Italian troops have contracted tumors up to this date not only in missions in Balkans but also in Afghanistan, Iraq and Lebanon. The government also said that there was no established connection between those cases and depleted uranium.

    Speaking to the Senate commission of inquiry into depleted uranium, Italian Defense Minister Arturo Parisi said that 37 of those soldiers who had contracted tumors had died so far. During that same period, 1,427 troops not involved in missions abroad also contracted tumors, according to the government.

    „Nevertheless, cases of soldiers discharged years ago who did not apply for military service to be recognized as the cause will be excluded. This means that their illness may only be known to the national, but not the military, health service,“ Parisi said.

    Following the minister’s speech before the Senate investigation committee, which will release its own report on the depleted uranium allegations by the end of the year, questions were raised over the accuracy of the statistics provided with some members of the parliament expressing doubt over defense ministry’s methodology, according to Italian media reports.

    „I fear the minister’s figures refer only to the number of soldiers who fell ill while in active service, and failed to take account of those who had left the military,“ Italian media quoted Tana de Zuleta, a Green MP in the majority coalition, as saying.

    In addition, in late September, the Italian government passed a decree allocating €170 million (US$245 million) in compensation for military personnel who have contracted diseases during their service – some 28,000 of them in Balkan missions alone.

    However, next year, the government is planning, due to contradictory statistics, to set up a center comprised of leading experts in the field to study the depleted uranium issue, as the identification of a relationship of cause and effect is still under investigation.

    Concerns over possible health effects of depleted uranium shells in Bosnia and Kosovo have also been raised by service members or civilian aid workers in Spain, France, Belgium, Britain, the Netherlands and Portugal.

    Several dozens deaths and illnesses of military personnel from these countries over the course of the past decade have been attributed to depleted uranium by their governments.
    Weapon of choice

    Up to one million rounds of depleted uranium-enhanced ammunition were used in Iraq and Kuwait in 1991. Many Gulf War veterans have argued that depleted uranium has been the cause of their serious illnesses.

    The same munitions were the weapons of choice for US forces in air attacks on Bosnian Serb positions in 1995 and the former Serbia and Montenegro federation in 1999.

    Depleted uranium is what is leftover from the production of enriched uranium for nuclear weapons and energy plants. It is used in armor-penetrating military ordinance because of its high density, and also in the manufacture of defensive armor plates. The element also leaves behind a very fine radioactive dust that has a half-life of 4.5 billion years.

    The so-called Balkan Syndrome affair first came to attention in early 2001, when several European countries, members within a UN peacekeeping mission, reported a series of cancer cases among soldiers who had taken part in peacekeeping operations in Kosovo and Bosnia and Herzegovina. There have also been cases of children of Italian Balkan veterans born with genetic malformations.

    During NATO’s 1994 and 1995 bombings of Bosnian Serb positions near Sarajevo, aircrafts used munitions containing depleted uranium. Most of those bombs – 10,800 rounds of 30mm armor-piercing projectiles in total – were fired in Hadzici, where the Bosnian Serb army had a weapons depot. In one day in October 1995 alone, NATO planes fired 300 projectiles into this Sarajevo suburb.

    Back in 2003, UN experts confirmed the discovery of two locations containing a high level of radiation from depleted uranium from NATO bombings. A UN research team found that depleted uranium had contaminated local supplies of drinking water and could still be found in dust particles suspended in the air in the Hadzici are and in a Bosnian Serb army barracks in Han-Pijesak, also near Sarajevo. Investigators also discovered uranium materials and dust inside the buildings.

    Despite this, the 2003 UN report claims that there is no danger for the postwar residents of Hadzici, since the recorded contamination levels are very low, but recommended further measuring of the radiation.

    Soon after, the United Nations Environment Program (UNEP) report was published, Bosnian Federation medical officials began to speculate as to the possibility that depleted uranium might be the cause of an increase in cases of diseases such as cancer, cerebral palsy, and others – especially leukemia.

    However, director of the Sarajevo Radiology Institute, Dr Lejla Saracevic, told ISN Security Watch that due to the lack of statistics and cooperation from citizens, the illnesses could not be definitively linked to depleted uranium.

    „Yet, the UN measured the level of radiation seven years after the bombing. No one knows the level of contamination in 1995 and the following years and how many people were in contact with the depleted uranium,“ Saracevic said.

    Furthermore, all UN experts’ activities related to measuring the radiation have since stopped and local institutions lack the funding to continue the task, she said.

    Hadzici and Han-Pijesak were not the only sites held by Bosnian Serbs during the war to be targeted by NATO. Bosnian officials suspect that eight other locations were bombed using depleted uranium-enhanced ammunition. However, those locations, the surroundings of four small towns near Sarajevo and four others in eastern Bosnia, are still too risky to investigate due to the possible presence of land mines.

    After the war ended in December 1995 and the town came under the control of the Federation entity dominated by Bosniaks and Croats, most of the Serbs left Hadzici and relocated to the town of Bratunac, in eastern Bosnia, and also to other parts of Republika Srpska and neighboring Serbia. After the UN report was released, doctors there reported a greatly increased incidence of cancer-type illnesses in Bratunac.

    To date, up to 30 percent of some 30,000 wartime Hadzici residents have died of various cancers, tumors and heart attacks, according to official statistics. Only in Bratunac, the only town to have kept track of possible depleted uranium illnesses, out of 4,500 wartime Hadzici residents who fled to Bratunac, nearly 1,000 of them died of illnesses believed to be related to depleted uranium exposure.
    From the Balkans eastward

    According to the Serbian government, NATO’s use of armor-piercing depleted uranium shells in its 1999 air strikes left five areas of Serbia, Montenegro and Kosovo contaminated by radiation. The zones include sites near Serbia’s southern border with Kosovo, near the towns of Presevo, Bujanovac and Vranje, and two zones bordering Montenegro.

    UN experts who in 2001 tested 11 out of a total of 112 bombed sites, said that in eight they found increases of harmless radiation. The remaining sites were unapproachable due the presence of land mines.

    Serbian military officials alleged that US jets fired some 50,000 rounds of depleted uranium ammunition on military and civilian targets. However, US officials claim that the remains of the heavy metal shells did not present a significant health hazard.

    Peacekeeping forces in those zones included Italian, German and Dutch contingents of the multinational peacekeeping force KFOR and some of them had been previously stationed in Bosnia. Only a couple dozen people living near the zones have sought medical checkups and they have not shown signs of illness related to uranium exposure.

    However, the Bosnia and Kosovo missions are not the only concerns for international military and civilian personal regarding depleted uranium risks.

    Three Bosnian experts interviewed by ISN Security Watch said they believed that munitions containing depleted uranium were used during the invasion of Afghanistan and Iraq, and are still used on a daily basis and could cause 50-100 greater health hazards than in the Balkans.

    These experts, who asked not to be named, have calculated that in Iraq alone, some 150 tonnes of depleted uranium were used by the coalition during the first three weeks of the invasion.

    Also, since the 2001 invasion of Afghanistan, US and UK forces delivered between 500 and 600 tonnes of depleted uranium to destroy Taliban-held concrete aircraft hangers and to penetrate underground bunkers.

    UN experts urged an immediate restoration of the water supply and sanitation systems, and a cleaning of pollution hot spots and waste sites to reduce the risk of epidemics among the population and coalition forces, but there are no reports that this task was undertaken.

    Some NGOs speculate that cancer rates among children have increased by 400 percent in Iraq since the invasion started. However, just like in the Balkans, neither officials in Afghanistan nor Iraq have the funds to or interest in keeping track of the numbers of deadly illnesses and their potential causes.

    Since 2003, dozens of US veterans, using the positive results of depleted uranium in their urine, sued the US Army, claiming that military officials were aware of the hazards of depleted uranium, but had concealed the risks. The US Defense Department claims that depleted uranium was powerful and safe, and not that troubling.

    For, now the case for or against depleted uranium remains unresolved, but military personnel are increasingly calling for answers.

  30. Magelan kaže:

    Je,bilo je zaj….. i u Subotici i okolini,nije bas bilo svejedno.No ipak smo mi jos dobro prosli za razliku od Novog Sada,Beograda ili Nisa…Tamo su rokali dan-noc,sa svime sto su stigli tako da smo mi u Su.imali dobre srece i ne treba da kukamo toliko.Bilo-ne ponovilo se vise nikada nikome!Sve zbog onih olosa koji su vladali Srbijom tada a neki i sada…

  31. Anonimni kaže:

    Većina i sada!

OSTAVITE KOMENTAR

+ 38 = 45

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 4 + 7 ?
Please leave these two fields as-is: