Božićna čestitka Subotičkog biskupa mons. Slavka Večerina

Anđeo im reče: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj − Krist, Gospodin.“ (Lk 2, 10-11).

Čar Božića na različite načine obuzima svakog čovjeka, te ispunja nadahnjuje svako ljudsko srce. Betlehemski događaj uspijeva dirnuti srca velikog mnoštva ljudi, čak i onih koji su manje osjetljivi na vjerske teme. Međutim, za nas vjernike Božić nije samo sentimentalni događaj, dirljiva obiteljska idila, prisjećanje snova iz djetinjstva i davno prošlih dana. Valja pažljivo slušati anđela koji govori: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj − Krist, Gospodin“. To znači da prije svega treba imati na umu, da je Bog prekoračio granice nedodirljive onostranosti i postao jedan od nas.

Anđeli se pojavljuju uvijek ondje gdje je Bog na djelu, gdje se On želi na osobit način očitovati ljudima. Čovjekova prva reakcija je strah. Već je iz Starog zavjeta poznato da su se i pravedni ljudi bojali gledati Boga. Međutim, anđeli poručuju betlehemskim pastirima da se ne trebaju bojati. Sada je došlo vrijeme radosti. Odjeknula je svijetom Radosna vijest: „Rodio vam se Spasitelj!“ Bog nije došao zastrašiti nego pohoditi svoj narod. Bog se, stoga, objavljuje vrlo jednostavno i skromno, zato ga samo ponizni i maleni mogu prepoznati u liku Djeteta koje se rađa u jaslama.

Zastanimo u tišini uz jaslice i gledajmo čaroliju gole ljudske egzistencije.„Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja.“ (Mudr 18,14-15a) Dopustimo otajstvu Božića da nas obuhvati, neka u nama probudi djetinjstvo naših duša, svijest naše ljudske slabosti, a naša krhkost neka postanu jaslice u kojima se Bog želi roditi.

Stavimo, zato, svjetlo Božića u naše noći, u noći naših depresija, zabrinutosti, tuga i križeva. Isus u našoj noći želi doći k nama, želi biti „s nama Bog“. Isus želi preobraziti naše noći i pretvoriti ih u „svetu noć“. Samo „s Kristom i po Kristu“ čovjek može u potpunosti ostvariti smisao svoga života. Dijete Isus u svetoj božićnoj noći kuca na vrata ljudskih srca. Čovjek je toliko Bogu važan da u čovjekovu povijest, u povijest ratova i bijede, u povijest strahova i ravnodušnosti, dolazi kao maleno, posve nemoćno Dijete.

Božićna poruka „Ne bojte se!“ ispunja ljudsko srce radošću, osvjetljuje čovjekovo putovanje ovom zemljom, daje smisao njegovu traganju za srećom. Čovjek koji se otuđio, čovjek čiji je život danas postao bezvrijedan, otkrivši radosnu vijest o rođenju Sina Božjega, otkriva i sebe u izvornim dostojanstvu voljenog bića. Otkriva sebe obasuta izobiljem Božje ljubavi. Otkriva izvor istinske radosti: da je ljubljeno biće, jer se Bog „rodio u štali radi čovjeka“, postao je Emanuel, Bog s nama i za nas. Božić je, stoga, dan kad je nebo poljubilo zemlju. Da bismo prihvatili Spasitelja u siromašnom betlehemskom Djetetu, da bi nas božićni događaj promijenio u dubini, potrebno je pobliže upoznati Isusa, zauzeti ponizni molitveni stav, svake nedjelje prijeći preko vrata župne crkve i susresti živoga Boga u otajstvu euharistije. U protivnom, poradi naše lijenosti i tromosti duha, božićni događaj vjere samo je ceremonija, koja se odvija jednom godišnje, tijekom koje ne uspijemo steći nikakvog uvida i sigurnosti u ono što vjerujemo. Tako svetkovina Božića postaje i za nas kršćane komercijalizirani i besmisleni bučni trgovački posao. Postali smo i mi žrtve sijača sumnji, žrtve onih koji nas udaljavaju od Boga i od ispravnih životnih uvjerenja, žrtve onih koji imaju vlastita uvjerenja o Bogu, dobru i zlu za čovjeka. Umjesto da traže Boga koji se utjelovio i objavio, oni izmišljaju boga na svoju sliku i stvaraju o njemu različite projekcije. Ne dopustimo da nam vrijeme u kojemu živimo otme Božić. „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.“ (Iv 1, 1, 14) Mjesto gdje Bog stanuje nije više negdje daleko na nebesima, nego ovdje među nama, sam Isus nam je to potvrdio kad je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20) Jednom povijesno rođen u Betlehemu, danas je snagom svoga uskrsnuća neprestano prisutan na svakom mjestu i u svakom srcu koje mu se otvara.
Bog je postao čovjekom u Isusu da bi i nas naučio kako treba biti čovjek u punom smislu te riječi, da bi i nas ohrabrio da budemo ljudi. Bog se usudio učiniti ono za što mi često nemamo hrabrosti, a to je: biti čovjek!

Božić je poziv na preispitivanje naše ljudskosti. Istinski slaviti Božić znači ne samo prisjećati se povijesnog Isusova dolaska među nas ljude nekoć u Betlehemu nego ga osuvremeniti: učiniti da se Božji dolazak među nas ponovo dogodi ovdje i sada, u našem prostoru i vremenu, da doživimo Emanuela, koji je Bog s nama i Bog za nas. Ako je Bog čovjekom postao, to znači, da se isplati biti čovjek. Zagledani u maleno Dijete u jaslama, živimo dosljedno svoj kršćanski poziv, svoju ljudskost i budimo kvasac i sol ovoga svijeta donoseći posvuda, a najprije u svojoj obitelji, svome gradu, među sobom, radost i mir, obnavljajući spone povjerenja, uzajamnog razumijevanja i međusobne ljubavi.

S ovim mislima svima i svakome pojedinačno želim i molim da bude čestit Božić i blagoslovljena Nova godina.

 

+ Slavko, v.r.

biskup



KOMENTARI

OSTAVITE KOMENTAR

+ 62 = 64

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 5 + 2 ?
Please leave these two fields as-is: