Poznato je da Subotičani vole duge šetnje. Da li to ima neke veze sa mentalitetom ili možda sa razuđenom konstrukcijom našeg grada, ili jednostavno postojanjem brojnih šetališta, nije tačno poznato. Jedna od tradicija je svakako bila šetnja palićkim obalama nedeljom popodne. To je ujedno bila prilika da se, onako usput, ispričamo sa prijateljima i poznanicima i sumiramo utiske od protekle radne nedelje.
Možda nekome sa strane nije baš najjasnije o čemu se ovde zapravo radi, pogotovo ako uzmemo u obzir da na Paliću duž šetališta gotovo nema nikakvog sadržaja, niti ga je ikad bilo. Možda je to glavni razlog da je vremenom ovaj čin počeo sve ređe da se praktikuje. Ipak, za razliku od pre par nedelja kada niste mogli da sretnete ni jednog slučajnog prolaznika, danas je jezero, uz malu pomoć prolećnog prijatnog vremena, privuklo gotovo pola grada.
Prizori koji dugo nisu viđeni:
U zoo-vrtu
Evo bicu apsolutno iskren! Pojma nemam o cemu je tekst… Drago mi je da vidim devojke na slikama i opet cu biti iskren! Cure, definitivno imate prodju kod mene! 🙂
Рако је бре! Нека живне мало овај наш крај! Палац горе за овај призор!:)
Setaliste, promenada kraj jezera. Muzicki paviljon za banjski orkestar i "Velika terasa" za stariji svet koji noge vise nesluze bas najbolje. Videti i biti vidjen. Moj naklon. Moje postovanje. Ljubim ruke. Podici sesir iznad glave, moji komlplimenti vasoj gospodji. Poslednja linija odbrane pred naletom "sadrzaja" carsije i orijentalne kasabe.
sadrzaj setalista je pogled na sve oko nas . na park na ljude na vile i naravno na zagadjenu vodu gde labudovi uzivaju , prica da je zagadjen ili nije svima je dobro i jepo.
Jeste, prelep dan…Sva sreća što sam bila ranije i izbegla ovu gužvetinu!
Bravo Sonja, ja sam uz tebe! 🙂