Koliko god nas uveravali da su gasne instalacije i plinske boce bezbedne, povremene vesti da se u blizini desila nesreća izazvana gasom, čine da čoveka obuzme nelagoda.
Greške se dešavaju svakome.
Vlasnici jednog stana na Trgu Cara Jovana Nenada, u ulazu broj 2, iznad robne kuće „Centar“, tog leta 1980. godine su zaključali vrata i otputovali.
U pola noći stanare zgrade je probudila strašna eksplozija. Na celom drugom spratu su vrata izletela iz zidova. Nastao je opšti metež, jer bunovni i uspaničeni ljudi nisu mogli da shvate šta se dešava. Probudile su se najgore slutnje.
Kada se prašina slegla, videlo se da je jedan stan potpuno uništen. Bukvalno je izleteo na ulicu, pokućstvo je visilo po krošnjama grana u parku ispred ulaza. Kažu da je eksploziju izazvao plin iz boce koji je nekuda curio, a varnicu je dao frižider. Na sreću, u stanu nije bilo ljudi i niko nije povređen.
Stručnjaci SUP-a i „Naftagasa“, zaključili su da je krivac neispravno crevo koje vodi od plinske boce do štednjaka. Na odgovornost su bili pozvani i vlasnici stana zbog izazivanja nesreće iz nehata.
Svih 19 stanova koji su oštećeni, bili su pokriveni obaveznim osiguranjem kod Osiguravajućeg zavoda Vojvodina.
Lansky
Stanovala sam tada u toj zgradi, ali susedan ulaz. Te večeri sam spavala kod bake, pa ne mogu izneti svoj lični doživljaj tog događaja, ali mogu reći da je narednih dana naša zgrada bila veoma posećeno mesto. Sreća je što nije bilo povređenih, a ujedno je to bila o dobra opomena svima da provere svoje gasne instalacije.
1980-tih u Subotici nije bilo gasnih instalacija! Na slici 3 i 4 gore se lepo vidi gornja ploča kombinovanog štednjaka struja propan-butan gas. Pravilo je da kad se štednjak ne koristi duže vreme ventil na PB boci mora biti zatvoren. Inače razlika između novih i starih kombinovanih štednjaka je postojanje termoelementa koji automacki prekida dovod gasa na ringle kada nema plamena, ali ni on nije 100% osiguranje od curenja kako vek trajanja uređaja ističe, zato postoji gasna slavina pre svakog potrošača.
Stručnjaci SUP-a i „Naftagasa“, zaključili su da je krivac neispravno crevo koje vodi od plinske boce do štednjaka. Na odgovornost su bili pozvani i vlasnici stana zbog izazivanja nesreće iz nehata.
Svih 19 stanova koji su oštećeni, bili su pokriveni obaveznim osiguranjem kod Osiguravajućeg zavoda Vovodina.
Pazite koliko je nekad sve funkcionisalo. SUP pa i Naftagas, pa i odgovornost vlasnika iz nehata, pa jos i osiguranje, neverovatno. Danas ne bi znali ni koga da zovu, ni ko je odgovoran ni sta da ispitaju. Kako se nekad znalo, i ko kosi i ko vodu nosi.
Moji roditelji su uvek zatvarali gas na boci posle upotrebe (iako bi zatvorili i ventil na stednjaku). Neki su im govorili da je to nepotrebno, ali nisu bili u pravu. Taj mali napor je itekako opravdan. Takodje, nova boca se uvek proveravala sapunicom da slucajno negde ne curi. Tetak koji je radio u Naftagasu je to cinio upaljacem. To je samo naizgled opasno jer plamen ne moze uci u bocu, a do eksplozije svakako dolazi u prostoriji kada se stvori odgovarajuca mesavina gasa i kiseonika.
@ A danas
Baš je tako. I onda kada normalni ljudi govore da ovde sistem ne funkcioniše, mnogi pojma nemaju šta to zapravo znači. Državu su nam oteli prosti, neobrazovani, bahati „članovi“.
Mala digresija na tadasnje strucnjake iz SUP-a.
Sredinom 90 kolegi izgori vikendica, jedini elektricni aparat koji je bio u njoj je jedan stari neispravan frizider koji nije bio nikada od kada je „useljen“ u vikendicu ukljucivan jer je motor bio izvadjen i to smo svi znali jer leti nismo imali gde rashladiti pice zbog toga! „Strucnjak“ iz SUP-a je ustanovio da je do pozara doslo zbog neisparavne elektricne instalacije i kratkog spoja!! Mi smo se krstili i levom i desnom i nogama kad nam je citao zapisnik tog „strucnjaka“.
@Anonimni…Jos se 90-ih mogao naci neki policajac iz stare garde, ali su nladji vec prelazili na „ti“ u komunikaciji sa gradjanima i to su tada bili ovi iz moje generacije, a ovi sadasnji policajci nisu dostojni ni da ciste cipele nekadasnjim milicajcima. U dva slucaja sam od ovih starijih opomenut, ali ne i kaznjen. Svrha je postignuta jer sam postao svestan gde je greska. Prvi put u vezi nedostajuce sajle za vucu, a drugi put zbog neprijavljene zurke u drustvenom klubu (sto nije bila moja odgovornost, ali su trazili najstarijeg), kada su objasnili zasto je vazno da se prijavi.
Anonimni,
Nisi shvatio poentu i jos si sve receno sveo na policajca.U te dve recenice se sve svodi na jedan kvalitetan proces jednog kvalitetnog sistema.
Imas i policiju i dodatne konsultacije strucnih ljudi iz adekvatne struke, Naftagas, i odgovornost utvrdjenih cinilaca i pokrivenost troskova u slucaju nesrece, i jos sto sta Ali, ali, ako nisi proziveo ili ziveo u uredjenoj sredini onda je normalno da ne razumes kako je to ili kako to moze da funkcionise.
@A danas
Jako, jako uređen sistem je bio!!!!. Što bi rekao Radovan III ako si bio „član biblioteke“ imao si posao u državnim institucijama i prednost pri zapošljavanju, funkciju predsednika radničkog saveta, sindikata, veći broj bodova pri dodeli stana, bolje mesto za služenje vojske, stipendiju za studiranje i sve druge privilegije koje je sa sobom nosila ta mala crvena knjižica.
@DULE…Uvek je bilo dobro biti clan partije na vlasti, ali nije svejedno kakav sistem postavi ta partija. Ne bih da idealizujem SKJ jer se u celom svetu znao red u to vreme. Danas je prisutna pandemija primitivizma gde god na globusu pokazete prstom. Pogledajmo samo UK krajem 70-ih. Tada su pankeri sokirali pojavom i ponasanjem, a danas su oni lepo vaspitani mladici spram britanskih turista. YT obiluje snimcima ludih ruskih vozaca, a bahati Ameri su tek posebna prica.
CSI SUP Subotica i njihovi uvidjaji…
@Trovach
Upravo sam to i hteo reći. Nisu partijske privilegije izmišljene sa višestranačjem. Postojale su one i ranije naročito u doba socijalizma. Međutim, tvrditi da je taj sistem bio bolji je velika neistina. Da je valjao ne bi se raspao kao kula od karata. U to vreme nije smelo da ti padne na pamet da kritikuješ stav partije ili nekog od njenih čelnika. Bio si proglašavan protivnikom sistema i socijalističkog napretka društva. Bivao si u najboljem slučaju automatski izopšten iz svih društvenih tokova, a vrlo često si završavao na robiji na Golom otoku, Zabeli, Lepoglavi. Ako nisi bio na kursu partije sva vrata su ti zatvarana. Intelektualci koji su se drznuli da ga kritikuju proglašavani su disidentima i kontrarevolucionarima. Sve zasluge koje si imao do tada padale su u vodu. Stav partije je bio zakon, a tzv demokratski centralizam njen osnovni način delovanja i rada. Mi se još uvek nismo oslobodili takvog načina razmišljanja pa i danas imamo takvih pojava i to ne samo u vladajućoj stranci već i među opozicionarima. Svako delovanje van smernica stranke, koje su obavezujuće se proglašava izdajom ideja, programa i sl. gluposti. Ne postoji sloboda ni misli ni delanja. Ponavljam sve to je nasleđeno iz tog tzv boljeg sistema. Čim neko iznese drugačiji stav on je frakcionaš, razbijač stranke. Eto ti najnoviji primer Jeremića i Aleksića. Koliko je taj sistem bio „dobar“, ako imaš godina moraš se sećati, pokazuje to kako su živeli Česi, Bugari, naši susedi Mađari i ostali Istočnoevropski i Srednjeevropski narodi nad kojim je vladala čvrsta ruka SSSR-a. Reći ćeš da nas ne treba upoređivati s njima. To je samo privid jer nešto bolji standard koji smo imali je zasluga činjenice da smo imali kod zapadnjaka određene privilegije što smo odbili članstvo u Varšavskom paktu. Inače ako kreneš od perioda neposredno posle rata i setiš se kako se je država obračunavala sa „kulacima, kapitalistima, neprijateljima revolucije i njenih tekovina“, pa nastaviš sa ekonomskim reformama šezdesetih godina koje su rezultirale egzodusom nekoliko stotina hiljada naših radnika na Zapad, zatim ustavnim reformama sedamdesetih kojima je definitivno zabijen klin u jedinstvo države sve će ti biti jasno. Letovanja u jeftinim, oronulim radničkim odmaralištima, stanovi koje smo dobijali i neke druge pogodnosti su došli na naplatu kasnijim generacijama. Da smo stvarno bili ekonomski jaki kako se to predstavljalo ne bi se SFRJ raspala jer to nikome ne bi ni bio interes. Ne bi na površinu izbili nacionalizmi koji su nam došli glave. Da li se sećaš poslednjeg pokušaja spasavanja tog i takvog sistema i države od bankrota, koji hvališ, kroz program stabilizacije osamdesetih godina. Zaključak. Propast države i sistema je počla odmah posle rata i nastavilo se svakom novom deceniji i sve gorim i gorim potezima tadašnjih vlasti. Strani faktor je na kraju samo dao završni i minimalni doprinos u razbijanju tog i takvog sistema u kontekstu globalnog rušenja socijalizma i nekakve kvaziideje o društvu jednakosti i socijalne pravde. Nikada u tim društvima nije bilo ni jednog ni drugog. Slažem se nema ih ni danas nigde, niti će ih biti ikada. To je samo ideal za zamajavanje narodnih masa. Uvek će oni na vlasti uživati privilegije sistema koji su stvorili i tu se ništa ne može promeniti. Tako je od prvobitne zajednice do danas.
Dule,
Omanuo si.Nismo nista nasledili iz tog perioda, nego smo unistili sve dobro iz tog perioda.Cak i nacin istrage koji se iz texta vidi.Odmaralista su bila odlicna i vecina danasnjih hotela i odmaralista po SFRJ su izgradjena u tom periodu.80 su bile vrh tadasnje drzave cak i za zapad Evrope.A danas samo mozes da se usporedjujes sa Africkim drzavama .Ponasanje ljudi ne treba ni usporedjivati.
Ružan dogadjaj nas podseti na uredjen sistem, kada je svako obavljao svoj posao najbolje što je umeo. Radilo se, gradilo, humanost je bila na vrhuncu. Mi deca i mladi smo pomagali starijima, komšijama. Makar išli po mleko, hleb, pivo, naravno bez ikakve naknade. Sad si sretan ako ti dete ne zalupi vrata lifta dok su ti pune ruke kesa.Najvažnije je bilo, biti čovek, posebno u ovakvim nesrećama.
@DULE
Razmišljao sam kao ti krajem osamdesetih kada sam bio mlad i zelen. Mislio sam da demokratija i kapitalizam sami po sebi dovode stvari u red. Danas kada može da se podvuče crta, vidi se da je Titova Jugoslavija bila deo slobodnog sveta, a to je bio jedan mali deo. Tačno je da nije bilo savršeno, da nisi smeo da dovodiš u pitanje Tita i partiju ali je puno toga bilo moguće. Još gledamo filmove, čitamo knjige i slušamo muziku iz tog vremena jer posle toga nije stvoreno ništa ni blizu. Postojala je korupcija jer smo tome skloni ali niko nije mogao da dođe do takvog bogatstva da poseduje zgrade i fabrike.
Društvo je bilo pravednije i ljudi su bili bolji. Naravno da nije moglo da opstane jer smo suviše mali da bi odoleli pritiscima koji su nastali kada je nestao SSSR.
Kada su počele promene u istočnoj Evropi, jedino je u Srbiji vladalo raspoloženje da Savez komunista treba da ostane na vlasti i da imovina treba da bude društvena. Poslednji smo imali slobodne izbore jer se kombinovalo sa idejom „jednopartijskog pluralizma“. Na tim izborima ubedljivo je pobedio SPS koji se predstavljao kao naslednik Saveza komunista.
@DULE…Ne velicam niti kudim tadasnju vlast jer je to bilo normalno za ono vreme. Ceo Svet je bio normalniji. Pogledaj kakve vrednosti se danas promovisu. Da ne ulazim u detalje, pa naidjem na osude zbog nekorektnosti, navescu samo veoma uopsteno da je danas doba povrsnosti, niskog morala, egocentricnosti i materijalizma. Tesko danas mozes naci nekoga da se bavi hobijem jer to kosta, a ne donosi novac. Nema vise cak ni golubova na nasem nebu, a to je bilo uobicajeno. Devojke u sebe ugradjuju sve i svasta da bi sve izgledale isto, a momci su nabildovani mufljuzi puni steroida i jos ponecega. Selfi se pravi za najvece gluposti, a lajkovi su prioritet. Postali smo slepi za postojanje drugih ljudi. Nisu za to krive ni komunjare, a ni kapitalisti. Takav je sada sistem vrednosti svuda u Svetu.
@Trovach
Sve si u pravu kada je sistem vrednosti u pitanju. Sve je poremećeno kao posledica globalizma i činjenice da je došlo vreme kada nam je sve tuđe bolje. Da su komunisti ostali na vlasti isto bi nam bilo. Jedini koji su donekle uspeli da se odupru tom globalizmunsu Kinezi. Zašto? Čvrsta ruka i jasna pravila su jedino rešenje. Međutim, bajke o ličnim slobodama i pravima su nas dovele do ovoga. Danas dete u prvom razredu uče o tome šta su njegova prava a obaveze mu niko ne spominje.
Drazac za bicikle sa 4. slike je idan danas tamo :)))
Za stanovnistvo tadasnje SFRJ je Titova varijanta socijalizma bila najbolje i najoptimalnije resenje drustvenih odnosa i drzavnog ustrojstva. Legenda o partijskoj knjizici koja otvara sva vrata u drustvu je samo jedan obican izgovor nesposobnih ljudi. Nepobitna je cinjenica da je clanstvo SKJ na vrhuncu razvoja zemlje brojalo oko 2 miliona clanova. Znaci ispod deset procenata od celokupnog broja stanovnistva. To bi ujedno znacilo da preko 90 % preostalog stanovnistva nije bilo aktivno ukljuceno u zivot i rad drzave i zivelo potlaceno i u bedi jer (Boze moj ) nemaju odgovarajucu clansku kartu. Postojali su oficiri JNA, drzavni sluzbenici, policajci, ljudi na raznim upravnim funkcijama itd. koji su bili bez partijske knjizice. Pacijenti koji su trazili lekarsku pomoc, nisu prvo pitali medicinski personal i lekare da li imaju odgovarajucu partijsku legitinaciju, nego im je isklucivo bilo vazno njihovo strucno znanje. Ja sam sluzio vojni rok u Beogradu, obuku sam imao na Vozdovcu, ostatak vojnog roka odsluzio pri Komandi grada Beograda, imao stalnu dozvolu kretanja po gradu koja je vazila 24 sata. Sve to bez partijske knjizice ili slicnog dokumenta, a kamoli nekog mocnog zastitnika. Jedna moja profesorica (a bilo je vise takvih) u Subotickoj gimnaziji je imala oko vrata lepi zlatni lancic na kojemu je visio jedan zlatan krst velicine oko 3-4 cm nosila ga je i to ne ispod odece , nego javno i otvoreno. Ona je na svom radnom mestu definisana po svojoj diplomi fakulteta prirodnih nauka a ne po lancicu i krstu oko vrata. SFRJ se je raspala samo zbog toga jer vecina njenih gradjana nije zelela da zivi u drzavnoj zajednici cije drustveno uredjenje odredjuju sendvic, jogurt i pun autobus Kosovskih bespolslicara. Oni koji to nisu zeleli – danas su punopravni clanovi EU sa svime onim sto jedno takvo clanstvo donosi, i ujedno su pod mocnim kisobranom NATO-pakta. Onaj drugi deo SFRJ stanovnista je sve to odbacio i radje i dalje mitingasi, peva ode i davorije i ostale slavopojke velikom drzavniku (velik cak 198 cm) i nastavlja da i dalje sa dubokom zahvalnoscu prima sendvice.
Ако си за време рата убио 5 немаца могао си да будеш и председник општине…
@Bradati anonimus Čitamo knjige iz Titovog vremena ali ko su pisci tih knjiga. Crnjanski, Ćosić, Kiš, Pekić, Ćopić. Sve ih je Tito progonio a sistem izopštio. Da li još da nabrajam.
@ DULE
Crnjanski?
@Tata – mata – literata
Наравно, то је општепозната ствар. Црњански је пре Другог светског рата радио у Шпанији и Италији, па су му Франков и Мусолинијев фашизам били „разумљивији“. О Титу и комунистичкој идеологији није имао лепо мишљење, а ни ови о њему. После завршетка рата је још дуго живео у емиграцији, мислим око 20 година. Занимљиво је да за то време, иако је био противник комунизма, никада није јавно говорио лоше о Титу и државном уређењу у Југославији, јер је сматрао да би то био чин издаје сопствене отаџбине.
Ех, кад би ови данашњи квази опозиционари имали макар мрвицу морала као Црњански…
@ Ката Строфа
Za vreme emigracije, dela Crnjanskog su stampana u domovini bez ikakve zabrane ili cenzure i uredno su mu isplacivani honorari na kucnu adresu u Londonu. Prilikom njegovog slucajnog susreta u Londonu 1955 sa Mosom Pijade sa kojim se Crnjanski poznavao jos iz 1920 god. Mosa mu je doslovno rekao – „Vrati se kuci matora budalo“ Deset godina kasnije (1965) vraca se iz emigracije u Beograd i 1977 god dobija NIN-ovu nagradu za knjizevno delo „Roman o Londonu“ iste godine je i umro u Beogradu. Uzgred svi knjizevnici koje je spomenuo @DULE su pisali, objavljivali svoja dela i primali mnogobrojne nagrade za svoj opus. Niko nije morao biti rezimski pisac i svakome su vrata bila otvorena da zivi tamo gde mu se vise dopada. Prema tome nikoga ni Tito ni rezim nije eksplicito progonio niti na bilo koji nacin sprecvao knjizevni rad. U USA ili EU takodje nije svaki knjizevnik saglasan sa drustvenim uredjenjem i politikom zemlje u kojoj zivi, ali i dalje moze da pise i objavljuje kao sto je to isto tako bilo i u SFRJ.
@Tata-mata-literata
U te bajke o nekakvoj slobodi koju su navodno imali naši pisci ni sam ne veruješ. Zašto su iz školske lektire izbačena sva dela B. Ćopića, zašto je moja generacija poslednja u obaveznoj lektiri imala Ćosićevo „Daleko je sunce“. Zašto nikada u školi nije izučavan ni jedan roman B.Pekića. Na kraju zaboravio sam i Pavića.
@ DULE
U moje vrema nista nije izbaceno iz skolske lektire , a ono sto je bila lektira nije imalo nikakvu politicku konotaciju. Skolska lektira je dao opseg obrazovanja po ko voli… Ja spadam u one koji su procitali tu i tamo neku knjigu i van okvira skolskog programa. Zasto i koje knjige su danas izbacene iz skolske lektire najverovatnije za to snosi krivicu „Dogadjanje naroda“ i oni koji stoje iza toga i oni koji su kreirali sva ta „dogadjanja“ Da bi se neke knjige mogle izbaciti iz skolske lektire, prvo ih tamo treba ubaciti. Bez toga nema ni izbacivanja. Skolska lektira nigde u svetu nije zabetonirana nego je sklona izmenanma u skladu sa hodom vremena i njegovim promenama. Sto se Cosica tice on je slab pisac, nikakv intelektualac, Intelektualno nedorastao za politicara i nema ni sta da trazi u skolskoj lektiri ni u skolskom obrazovanju. On nije samo jedini pseudo-knjizevnik i pseudo-intelektualac u istoriji srpske literature.