Palićki put, subotički Sunset boulevard, početkom sedamdesetih.
Na desnoj strani vidimo kafanu Jadran, na čijem će mestu 1993. godine osvanuti diskać STARS. Tu počinje ulica Pap Pavla. Stara kaldrma koja je ostala na nekih 50 metara uz danas porušen red kuća, kazuje nam kuda je išla stara Činovnička ulica (Pap Pala). Kada se širila ulica i raskrsnica, sa Palićkog puta je premešten montažni objekat (tada salon nameštaja) i okrenut frontom u ulicu Pap Pala .
Posle tog ćoška sledi Aurometal (danas Elektroremont) a dalje se vidi tramvajska stanica.
Preko puta je ona kuća u kojoj je i tada bio Trgopromet i berberin, i deci najdraže mesto – poslastičarnica. Tada beše jedna kugla sladoleda = 1 dinar. Baklave tada majke još nisu znale da prave pa je to bila najtraženija orijentalna poslastica. U dnu je bio Jukebox sa širokim repertoarom od Šabana Šaulića do grupe ABBA. Vremenom je opadala popularnost ovog mesta pa su krajem osamdesetih tu još jedino svraćali vojnici JNA.
Protivno logici biznisa, to mesto je ostalo otvoreno i devedesetih, iako niko nije ulazio. Stari gazda je sedeo u dnu radnje i gledao ispred sebe kao zatočenik. Uvek je redovno pekao tepsiju kolača i iznosio je u izlog , mada je bilo izvesno da će ostati njemu da ih pojede. I tako do 2003. Nakon toga se u tom lokalu izmenjalo desetak prodavnica ali mesto je ukleto za biznis i svi bi vrlo brzo zatvarali.
Odmah pored je bila drvena trafika, nekad pekara, nekad piljara ali uvek grozno prljavog dvorišta iza. Kad je devedeset i neke objavljena vest u novinama da je semafor crk’o jer su kablove izgrizli pacovi, znalo se odakle su došli.
Većeg dela ove drvene ograde prema podvožnjaku više nema. Tu se desio jedan bizaran događaj koji ću pomenuti. Sedamdeset neke , jedan mladi student, kažu zbog ljubavnih jada, rešio je da oduzme sebi život. Otišao je iza te ograde i obesio se o jedno drvo. Da li s namerom ili ne, uspelo mu je da visi tako da mu glava izviruje tačno preko ograde i gleda na trotoar. Kako je bilo jutro, skupilo se puno sveta koji nije mogao da odvoji pogled od ovog prizora. Muk je presekla eksplozija BAM ! To je eksplodirala guma kolima hitne pomoći koja su dojurila kao da mogu nešto da pomognu.
Kakva prica! Bravo! Ovo je jedna od onih prica koje lice na urbane legende i koje se ne citaju vec prepricavaju.
Stariji prepričavaju i taj dan kada je kolabrirao nadvožnjak. Onaj stari su podupirali debeli balvani još od rata.
Tada, 1958. došlo je do manjeg sudara baš na mostu i kvrc…Nadvožnjak je popustio ali nije sasvim legao na put. Slika nije baš najbistrija ali neka je dok se ne nabavi bolja.
Kao što piše na tabli, zemljane radove i nivelaciju je obavila omladinska radna akcija kad su i zasadili ruže, svaku za po jednu od ne znam koliko Titovih godina. Tako je tada bio običaj.
U trafici na ćošku, svoj radni vek je provela žena koja je izgubila obe noge kod Pošte, prilikom bombardovanja januara 1945.
O tome više ovde:
RAT i MIR na Željezničkoj stanici Subotica
Unapred se izvinjavam – nije mi namera da okolo prodajem pamet, ali…
Ulica Papa Pala se je pre nego sto je dobila to ime zvala :"Novatorska" a pre toga "Carinska".Danasnja Bolmanska ulica je bila bivsa "Cinovnicka"U tome ima i neke logike jer se Carinskom ulicom stizalo do carine a u Cinovnickoj ulici su stanovali carinski cinovnici.
U pravu ste, kažu knjige starostavne. Pap Pala, pre rata Carinarska, za vreme rata Vampalota, do 1950. Novatorska.
Nakon nacionalizacije prodavnice dobijaju nova imena.Uglavnom su to geografski nazivi po rekama ili planinama.Ona nasa jedina koju smo imali u Kertvarosu dobija pomalo pompezno i pretenciozno ime, za jednu malu trgovinu – "Slavija".Nalazila se je na uglu Palickog puta i J.Mikica.(tada se ta ulica zvala Udarnicki put) Levo i desno od ulaza su bile plehnate reklame sa naslikanom uobicajenom robom ali i jednom glavom secera.Dakle takve glave secera su prodavane negde na prelazu iz 19 u 20 vek,sto odprilike kazuje i o starosti prodavnice.Imala je i jedan manji izlog aranziran u klasicnom Subotickom stilu.Nekoliko sapuna i konzervi,poneko sredstvo za ciscenje,sve to malo izbledelo i pozutelo,izvesna patina i jedno prst prasine preko svega toga.Osim toga izlog je bio ukrasen i jednom manjom kolekcijom crknutih muva.Iznutra su bile dve tezge (za samoposluge jos niko nije cuo) ona prva veca je imala kao oltar na sredini vagu i to je bilo uz kasu glavno mesto u prodavnici.Kasa je izgledala vrlo raskosno , funkcionisala je na rucnu kurblu i kod svakog okreta rucice obavezno zvonila.Iza tezge preko citavog zida bio je kvalitetan drveni regal kao i bezbroj manjih ili vecih fijoka sa lepim belim emajliranim plocicama na kojima su bili nazivi artikala.To je ocito bio rad po meri i odavao iskusnu i solidnu stolarsku ruku.U drugom delu radnje,mi smo to zvali jednostavno ducan ili "Kolonijal"neki su ga zvali "Boda" bila je jedna manja tezga i tu se prodavao hleb.Na samoj tezgi je bilo i jedno vece stakleno zvono ispod kojeg se znojio neki tvrdi sir,salama i obavezna "Carska" slanina.Prodavac – Laci – Bacsi u obaveznom belom mantilu i dobro zasiljenom olovkom iza uva bi sluzio musterije, ne po redu kako su pristizale nego prema godinama starosti,deca na kraju.Deca su i onako kupovala po pravilu za pet dinara bonbona koje bi prodavac u spretno napravljeni "fisek"od papira odbrojao iz staklene tegle.Behu to bonbone lepe sarene mirisljave i tvrde kao da su ih klesali iz kamena.Brasno pirinac secer i sl.prodavali su se direkto iz dzakova,jestivo ulje i sirce iz buradi.Flase su se donosile od kuce.Osim prehrambene robe prodavale su se razne potrepstine za konjske zaprege zbog blizine Teretne stanice gde se je sva roba transportovala uglavnom tim konjskim zapregama.Naravno tu je bilo i stvari potrebnih za vinogradarstvo.rafija za povezivanje loze,plavi kamen za prskanje trsova,sumpor za dezinfekciju vinske buradi.Vinogradi su pocinjali odmah iza Parceticeve ulice.Kasnije je prodavnica dobila ime "Zvezda" a jos kasnije "Trgopromet" ali to vise nije bilo moje vreme,dosli su "neki drugi klinci"
Tempora mutantur,nos et mutamur in illis
Ovo sve govori da je taj dućan tu još od pre rata. Možda čak i od početka veka, sudeći po opisu nameštaja.
Kada sam mogao vise da saznam o ducanu ,nije me interesovalo.Jednostavno sam bio suvise mlad da bih shvatio prolaznost vremena i njegov hod.U svakom slucaju pretpostavljam da ducan potice sa kraja 19 ili pocetka 20 veka.Ocito je da ima dugacak kontinuitet.To su naravno moje licne pretpostavke bez ikakve utemeljenosti na istorijskim faktima,sve onako grubo pomocu "stapa i kanapa" i po secanju.
Ponekad kontaktiram sa jednim drugom iz detinjstva koji danas zivi prilicno daleko od Subotice i koji je nekad sa roditeljima stanovao u neposrednom susedstvu Slavije,pa ako on zna nesto vise – javicu vam.
Oduvek sam "mrzeo" taj ćošak, i sve moguće radnje u njemu. Naravno ja se kao dosta mlad sećam samo Trgoprometa u toj radnji i to iz najcrnjih dana, tokom 90′ kada je taj Trgopromet veoma ličio na opis radnje koju je dao Kertvaroš. Pošto sam živeo veoma blizu njega, nikada nisam voleo da idem u tu radnju, valjda zato što nisu bili u stanju da ubace neonku više pa je uvek bila mračna, sa veoma tamnim i starim enterijerom i nekim prašnjavim zavesama na izlozima. Naravno, ovo su sećanja dečaka od 10 godina.
Kako sam odrastao tako me je sve više nervirala staza na potezu od Ekonomskog fakulteta do te raskrsnice koja se nalazi tik uz put, koja nema zeleni pojas već samo niz starih i neuglednih kuća sa još neuglednijim fasadama. Od onda želim da se čitav taj blok poruši kako bi se staza ispravila, a taj deo dobio široki zeleni pojas sa velikim hladom kakav je u produžetku ulice.
Na žalost umesto rušenja taj blok dobija transformaciju u najgorem mogućem obliku, umesto starih radnji sa drvenim enterijerom za koje sam smatrao da ne postoji gora varijanta, javljaju se radnje loše kinske robe, kladionice i pekare sa sve plastičnim i bezličnim enterijerom. Naravno gledali smo savremene radnje na zapadu, pa smo čak u njima i kupovali ali smo kući dobili najlošiju varijantu svega toga. Samo lošu kopiju, isto kao kada smo loše kopirali svetske marke odeće, tako i sada loše kopiramo svetske dućane.
Taj potez do Ekonomskog je unakažen. Usko grlo, autobuska stanica neupotrebljiva, prodavnice kao na pijaci…
Niko se ne seća kada je bilo ovako: