Nakon invazije nacističke Nemačke na Jugoslaviju aprila 1941. godine, zemlja je okupirana a neke njene pokrajine razdeljene između Hitlerovih saveznika.
Tako se Subotica našla u Hortijevoj Mađarskoj koja je zauzimanje Bačke i Baranje predstavila kao izlazak na stare južne granice. Namera da se pokaže kako je nova uprava došla da ovde i ostane, iskazana je i izgradnjom i popravkom nekoliko javnih objekata i podizanjem stanova za socijalno ugrožene. Tokom ratnih godina, ostvareno je i nekoliko privatnih projekata, od strane onih koji su imali hrabrosti da zidaju u tako nesigurna vremena.
Potvrda novih granica nastalih u ratu, sledi tek na mirovnoj konferenciji ali se prvih ratnih godina mnogima činilo da će Hitler krojiti posleratnu kartu Evrope. Stoga su se građevinske investicije u Subotici desile u prve dve godine okupacije. Nakon toga je sve više onih koji realno sagledavaju razvijanje ratne situacije, da bi 1944. godina protekla u strepnji od vazdušne opasnosti i razaranja, što se i desilo tog poznog leta.
Honvedi na prilazu gradu kraj tenkovskih zapreka (u pozadini fabrika Zorka)
Jugoslovenska vojska je 1941. u povlačenju digla u vazduh podvožnjak i oštetila neka željeznička postrojenja u nameri da uspori napredovanje neprijatelja. Najhitniji zadatak nove vlasti bio je popravak ovog strateški važnog željezničkog prelaza, nakon čega je urađeno veliko renoviranje cele stanice. Izgled željezničke stanice se nije menjao od tog vremena, izuzev modernizacije enterijera čekaonica i glavne aule sa šalterima, polovinom osamdesetih godina.
Stari izgled podvožnjaka
Pri ulasku mađarske vojske u grad, otvorena je vatra na Sokolski dom. Moguće da je očekivan otpor od strane Sokola koji su bili patriotska organizacija, ili je jednostavno pucano u simbol Jugoslovenstva.
Oštećenja:
Civilna vlast je ubrzo shvatila da je ova zgrada veoma vredna i dala se u popravke i nove zahvate na njoj. Zdanje je tih godina dobilo sličnu namenu kao i pre rata. Najpre je to „Dom mađarske snage i kulture“ (Szabadka Magyar erő és művelődés háza) a potom „Levente otthon“. Iz tog vremena je ostala fotografija na kojoj se vidi da je tada izgrađena terasa u nivou glavnog ulaza.
Ona nije potrajala jer je zgrada dobila na tom mestu široko stepenište koje je i danas tu. Od radova koji su završeni unutar objekta, najznačajnije je preuređenje sportske dvorane u veliku bioskopsku salu.
Trospratna najamna zgrada, investitor je banka i penzioni fond 1941 – 42. na uglu današnje ulice Maksima Gorkog i Trga Lazara Nešića.
Za razliku od te, stilski nedovoljno definisane građevine, projektant Dajč Lajoš, bio je potpuno posvećen tadašnjoj Moderni, te 1942. godine, kada je za Franju Vidakovića podignuta zgrada sa četiri stana na uglu Obilićeve i Cara Lazara.
Te godine je uz Palićki put, posle prve kasarne, podignuto tipsko naselje u okviru programa ONCSA (Országos Nép– és Családvédelmi Alap ). Onča telep, izgrađen za porodice sa puno dece, i danas je tamo sem što su vremenom pojednine kuće preuređene ili dograđene.
Danas
U izgradnju čiju potrebu je iziskivao rat, treba dodati i vatrogasne bazene. Ispred Gradske kuće , zatim jedan u blizini vatrogasnog doma, treći ispred velike crkve (Trg žrtava fašizma) i četvrti na prostoru današnje benzinske pumpe ispred MESŠCa, ovi betonski bazeni su trebali da posluže kao tankovi za vodu vatrogascima, u slučaju bombardovanja iz vazduha i velikih vatrenih stihija.
Protivpožarni bazeni na Halaškom putu i ispred Gradske kuće
Jednu malu zgradu sa dva stana ( jedan veliki i jedna garsonjera) projektovao je i radio zidar Antal Kovač za porodicu Levai.
Čuvena muzička porodica čiji je izdanak i poznati kompozitor Silvester Levai, opredelila se za modernu arhitekturu i savremen trosoban stan sa terasom prema dvorištu. Garsonjera je verovatno bila za poslugu. Zgrada je uvučena u odnosu na staru regulacionu liniju, što govori da su tadašnji planovi predviđali proširenje te ulice koja se danas zove Prvomajska.
Danas
Na kraju treba dodati i brojne radove na doterivanju banje Palić (WC-i, pijaca, Blatno kupatilo…). U Planu je bio i jedan moderan hotel ali razvijanje ratne situacije to nije omogućilo.
Lansky
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Od mog drugara deda je bio crnoburzijanac(barem po njegovoj prici) i krajem 43 napravio zaista solidnu kucu od cvrstog materijala kod staroga zeleznicara.Tako da ,gradilo se:)
I moja je kuca napravljena 42 na Palicu
Јоš jedan vatrogasni bazen je bio pokraj škole na Karađorđevom putu.
Tu je kasnije sagrađena Trgoprometova samoposluga.
molio bih nekog ko se seca tih vremena da opise ili objasni gde je bila ruska crkva i sta je unisteno saveznickim bombardovanjem.
Rusi su pre 2. sv. rata na Paliću imali kuću koja je služila kao molitveni dom. Ikonostas je sačuvan do danas.
Stavi sliku.