Priču o TIBHARu u Subotici zna svako ko igra stoni tenis. Ako tek počinjete, onog dana kada rešite da svoju opremu za ovaj sport unapredite nekom poznatom svetskom markom, naići ćete na imena Butterfly, Stiga, Joola i Tibhar.
Tada treba da znate da čuvena nemačka firma TIBHAR znači Tibor Harngozo, što je ime nekadašnjeg stonoteniskog šampiona iz Subotice.
Brat slavnog Vilima Harangozoa, prvaka sveta, takođe je bio šampion, reprezentativac i trener, ali ako bi tražili razlog zašto se o njemu danas manje zna, to je zato što je ovaj grad bio gnjezdo iz kog su se izlegli još mnogi stonoteniski majstori.
Uz dva prvaka sveta (V. Harangozo i Kalinić) tu su i dva evropska kupa Spartaka (1977. i 1981.) dvanaest ekipnih naslova prvaka države, osam titula ženskog tima…
Tibor Harangozo je bio reprezentativac Jugoslavije još pre Drugog svetskog rata (srebro na Svetskom prvenstvu 1939.godine) . Kada se posvetio trenerskom radu ostvario je internacionalnu karijeru, izdao je knjigu „Stoni tenis“ 1955. godine, časopis o aktuelnostima u ping pongu (1969) i jednostavno uvek išao ispred svog vremena.
Konačno, 1969. godine u Sarbrikenu (Nemačka), Tibor je osnovao firmu koja proizvodi opremu za ovaj sport. Svojim kvalitetom je uspeo da se pozicionira u sam svetski vrh i stvori marku TIBHAR koja ga je nadživela.
Poslednjih desetak godina, uspomenu na Tibora Harangozoa čuvaju veterani koji organizuju turnir koji nosi njegovo ime.
Srebrna medalja na Svetskom prvenstvu 1939. godine u Kairu (Egipat)
Juniori Spartaka polovinom sedamdesetih
S leva na desno: Zoran Kalinić, L. Farago, Robert Santo, Aca Matković i trener T.Rakić
Bela Mesaroš, državni prvak, reprezentativac
za neverovati je kako se Aca „naduvao“
Kad pomislim da je nekada bila dovoljna jaka zelja da se bavi sportom i ako je neko bio uspesan mogao se probiti.Danas vozi dete na sport,placaj clanarinu potplacuj trenera ,placaj minutazu na utakmici ……Kvalitet tog deteta nije vise u prvom planu. 😥
Lično sam poznavao gospodina koji je kažu bio i bolji od od svoga brata prvaka sveta ali je zbog problema sa rukom morao odustati.On je za mene bio pravi gospodin u vreme kada smo svi ovde bili drugovi.
Da sam umro ne bi znao…daj daj još nešto ovako 😀
TIBOR HARANGOZO učio je za slovoslagača, struka grafička – ali se posvetio sportu. Izdao je lepu knjigu o stonom tenisu, koju je tehnički sam uredio. Istina da je štampana u malo primeraka – ali se koristila široko, bilo je mnogo podataka.
O istoriji ovog sporta, razvoju pravila igre, kao i o aktuelnim rezultatima iz pedesetih godina. Brat VILMOŠ nama je više poznat, jer je učestvovao i u drugim sportovima. Još jedan malo znan podatak bio je među PRVIM sportskim novinarima na ovim prostorima, kasnije selektor reprezentacije Jugoslavije.