Kolica za bebe u Subotici 40ih, 50ih, 60ih…

Gledajući kroz vreme, kolica za bebe uvek prate moderan dizajn i neretko podsećaju na linije automobila iz tog doba. Posebno sredinom dvadesetog veka. Kako je vreme odmicalo, korpa sve manje prati modu a sve je savršeniji „donji trap“ (amortizeri, viljuške…).
Pogledajmo kako je to izgledalo na subotičkim ulicama.

Slika

1937.g.
Slika

1941.g.
Slika

1944.g.
Slika

1956.g.
Slika

Trg Žrtava fašizma 1960.g.
Slika

Sedamdesete
Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika



KOMENTARI

  1. Kertvaros kaže:

    Na fotografiji br. 7 se vide dve gospodje kako guraju kolica.U desnom uglu stariji gospodin na biciklu a u pozadini jedan lokal koji ima iznad ulaza nesto okruglo kao neki tanjir ili tocak.
    Moje pitanje – o kakvoj radnji je rec ? Ja znam – a vi …?

  2. Bohoc kaže:

    Rudic ulica broj 2 :) hmmmmmm cesto prolazim tuda i zapazim taj ukras ali juuu e bas cu da odem da vidim sta je tamo ;)

  3. Lansky kaže:

    Taj limeni disk, bio je nekad berberski esnafski simbol, čini se. Obavezno je visio iznad ulaza .
    Tašnarka u ulazu još radi.

    Slika

  4. Kertvaros kaže:

    Disk, obavezno zlatnozuti,predstavljao je ustvari jedan stilizovani lavor.Nastao je negde u srednjem veku a mozda i ranije. U svakom slucaju potice iz doba kada nije bilo vodovoda odnosno tekuce vode.Lavor je bio jedan od najvaznijih alata/pribora u jednoj berbernici i zato je uzet kao simbol profesije.Isticanje tog simbola je bilo iskljucivo pravo/privilegija samo clanovima esnafa. Ujedno se je time davalo do znanja musterijama (koje nisu uvek bile sposobne citanju i pisanju) o kakvoj je radnji rec i koje usluge vrsi ali i da je vlasnik clan esnafa a time je i rec o solidnoj firmi jer esnaf nije primao u clanstvo bilo koga.Doticni majstor je morao da savlada prilicno raznih prepreka u vidu svojeg znanja i sposobnosti ali i financiske stabilnosti pre nego sto bi ga primili u ceh odnosno esnaf.Berbernice su nekada,a tako i u Subotici imale i vaznu socijalnu ulogu. Tu bi se obicno prilikom cekanja na red razmenjivale vesti,novosti,sklapali poslovi itd.
    Prava ,klasicna Suboticka berbernica je bila a ja sam tamo bio musterija od najranijeg detinjstva,na uglu J.Mikica i Palickog puta.Sipos Janos,Pvo kod oca, kasnije kod njegovog sina.Pribor, namestaj i citavo uredjenje su bili s pocetka 20-tih godina.Zalazio sam tamo do pred kraj 60-tih. Sta je posle bilo sa berbernicom – nemam pojma. U Subotici je inace bilo mnogo takvih radnji ali u njih nisam zalazio, znao se neki red i svako je isao berbernicu u kraju u kome je ziveo.

  5. Noviagi kaže:

    Okrugli bakarni disk nad vratima radnje je oznaka berberskog salona. Na slici br. 7 je berberska radnja na Strosmajerovoj ulici, u bloku pored Muzicke skole.

  6. klara agatic kaže:

    Radi se o Berberskoj radnji u Strosmajerovoj ako se ne varam ,tu sam isla sa mamom i bratom – naravno vodila je mama brata na sisanje a mi smo bile pratnja 🙂
    Ista takva je postojala u Rudic ulici pored Apoteke kod Sinagoge vlasnici su bili bracni par ja se secam jos da se berber zvao Miso e tu sam pratila mog tatu

  7. klara agatic kaže:

    Ova radnja sa slike je cika Misina Berberska radnja gde sam dolazila sa mojim tajom ,sada sam bolje pogledala a pored je Tasner Katika koja jos i dan danas postoji,ova radnja je postala mesovita odnosno muski i zenski frizer je na ovom mestu danas

  8. Andrej kaže:

    Neznam, ali guraju Dizel kolica 🙂

  9. Gost kaže:

    to je berbernica cini mi se na korzou ali nisam siguran

  10. Kertvaros kaže:

    Tema decijih kolica me je zainteresovala pa sam malo "Goooglao" i dosao do interesantnih saznanja. Ako mozda nekog interesuje, onda da podelimo "znanje". Inspiraciju za kolica su dobili u Enleskoj na pocetku 19-tog veka i to tako sto su videli kako lokalni seljaci potrpaju svoje bebe i malu decu na tragac i krenu na njivu, pijacu u vizite ili kuda ih vec put nanese. U boljim engleskim kucama (Upper class) su bebe drzali u korpama od vrbovog pruca sa postoljem na tockovima (obicno tri tocka). Svrha ove naprave je bila da majka ili dadilja baveci se u stanu, uvek ima bebu pored sebe ali ne i da je stalno nosi na rukama. Nekako sredinom 19-tog veka uslo je u modu u tadasnjoj Engeskoj, izvoditi bebe "na vazduh" tako da su korpe sa tockovima dobile odgovarajuce drske za guranje,da bi na taj nacin majka stalno imala vizuelni kontakt sa bebom, to se smatra rodjenjem decijih kolica. Sve ostalo je stvar razvoja tehnike kao i upotrebe novih i prakticnih materijala. Nakon 1 Sv. rata u Evropi nastaje Baby-Boom a sa njime i masovna fabricka proizvodnja. Velike serije snizavaju nabavnu cenu i kolica postaju najnormalnija stvar na gradskim ulicama. Modeli i dizajn se stalno menjaju,kolica postaju sve luksuznija,oni stariji modeli su duboki i sa malim tockovima, dobro iztapacirani spolja i iznutra, vrlo nisko placirana, skoro do trotoara (ako slucajno beba ispadne) Kasniji modeli 60- 70- tih imaju vrlo visoke tockove, konstruisani su po pravilima ergonomije i onaj koji se brine o bebi u kolicima ima bolji pristup detetu i ne mora da se duboko saginje. Ima ih koji tvrde da to ima neke veze sa mamicama u mini suknjicama.
    Bilo kako bilo danas postoje kolica za svaku priliku. Za automobil, biciklu, one liner, jogging itd. Moram da priznam i ako sam i sam pre vise od tri decenije ponosno gurao decija kolica nikada nisam dublje razmisljao o njihovom nastanku. Jednostavno bila su tu i bila su prakticna.

  11. Iby P. kaže:
    klara agatic napisao:Radi se o Berberskoj radnji u Strosmajerovoj ako se ne varam ,tu sam isla sa mamom i bratom – naravno vodila je mama brata na sisanje a mi smo bile pratnja :)
    Ista takva je postojala u Rudic ulici pored Apoteke kod Sinagoge vlasnici su bili bracni par ja se secam jos da se berber zvao Miso e tu sam pratila mog tatu

    Frizerska radnja u Strosmajerovoj, bila je preko puta Muzicke skole. Pored nje je bila jedna drogerija (sa uvucenim ulazom). Ta frizerska radnja je bila u vlasnisstvu moje porodice, tj. Matijevic Andras i Gizella. Oboje su bili frizeri – Andras muski i zenski takodjer. Andras i Gizella su bili prvi u Subotici koji su dobili iskljucivo pravo za upotrebu nemckih Schwarzkopf proizvoda. Oboje su bili u nemackoj gde su zavrsili kurs Schwarzkopf-a i Solingen-a, i u njihovom salonu se se iskljucivo koristili ti proizvodi. To je u to doba bio veliki uspeh. Kao exkluzivni zastupnici (tada nije bilo prodaje) dobili su broseve od onixa u obliku zenkske glave, i to su sa ponosom nosili. Takodjer su dobili kompletnu "uniformu" i Solingen opremu. Ta radnja je bila u vlasnstvu od ranih 1920-ih do kraja 1980-h godina. Posto nisu imali naslednika, prodata je. Jos jedno vreme je tamo takodjer bila frizerska radnja. Gizella Matijevic je preminula pre dve godine.

Ostavite komentar za Gost Otkaži komentar

6 + 2 =

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 7 + 12 ?
Please leave these two fields as-is: