Komšije i dica

„Nacooooo! Kateeeeee! – skoro svako veče je Klara vikala svoju dicu da dođedu iz sigre. Jedared, ona na nji zlim pa pripritila prutom da se moradu javiti i kad odzvoni osam sati da budedu kod kuće. Naco je bijo poslušan i miran al Kata, taka mala, al kugud kaki advokat je tirala svoja prava pa veli:

„Znate mama, mi iz sela ne čujemo zvono a ono što čujemo iz Kumbaje… ko ga zna jel i tamo isto vrime ku i jode.“

Smijala bi se Klara al kad ne smi , mora ostati ozbiljna. I ovako je teško slušaje a još ako se nasmije ode mast u propast.

I tako iz večeri u veče, muka je to triba nji oprat pa naraniti, al kad se uveče najslađe bilo sigrat, žmure, posebno tute nuz šumu kudan su se vukla drva pa duboki vagaši, a Naco mali pa legne u vagaš i uvik izbuba žmuru. A posli tog kad se pere, tribalo je barem tri kabla vode da se opere, a najmanji  od sviju, al kad se pisak uvuče još i u gaće.

Veli jedared Tona, komšinca sa drugog salaša:

„Ta mani se Klara dice, nek se sigradu doklem oćedu.“

„Nije Tone meni to, neg ku da su se štogod razbolili. Nećedu uopšte da večeraje, samo se okupaje i legnedu.“

„Pa jel barem spavaje lipo?”

„ Tone, ku pilići mali, tako se šćućuru i kako legnedu tako i zaspu.“

„Jeto, onda nemaš, Bogu fala, nevolje s’otim.“

Jedared bijo disnotor kod Klare i čovika joj Jose, tri velika ranjenika su klali i na večeru pozovedu kojkoga pa i doktora i ženu mu i dok si kazo ašov, nema Kate i Nace.

Tu oma se rastrčedu radnici sa salaša i jedared, eto ti brace i seke, a Klara, mater njim oma na njii. Srića, oma doktor tu i smiri se Klara a oma se i požali da dica neće da idu da večeraju.

Gledi doktor Šime u nji, uzo ji prida se, pripuša ji odalg pa ondaleg, pa jel te boli ode pa ovo, pa ono, i na kraju veli:

„Ova dica su lipo uranjena i nisu gladna, al iskreno, zašto ne večeraje, e to neznam“

Prošo i disnotor, iđe Klara jedan dan pridveče već  kod Tone da je pita jel bi tila doć pomoć čupat pućke i morkače za pecu. Pokvrca na vrata i nije čekala da joj se kaže da uđe neg upadne, kad ima šta i viditi. Kata i Naco ku kake gazde sididu za astalom i tuku šećerom kruva, al uprckani, sve se davidu ku prasici prid alovom.

Joj Klara kad je počela, al Tona prid nju i veli:

„Klara, ako ti nikad ku dite nisi slađe ila kod komšija neg kod kuće, onda ruži dicu.“

Klara se zagleda i jesapi. U pravu je Tona, pa i jona je ku dite uvik trčala u komšiluk i tukla samog kruva sa komšinjskom dicom, a ona je ku jedinica iz gazdačke kuće krala divenice i davala Bolti i Albi, dici iz komšiluka koja drugog za ilo nisu imali osim pokadgod kruva .

Jeto, kad je to tako kako je svita i vika i bilo, a i ostaće, uvik je dici bilo slađe najist se kod dobri komšija neg kod kuće.

 

Tome



KOMENTARI

OSTAVITE KOMENTAR