Kada je Investicioni fond „Salford“ ušao u Srbiju, 2003. godine je kupio tri najveće mlekare u Srbiji: Imlek, Subotičku mlekaru i Novosadsku mlekaru. „Imlek“ je doživeo najveće promene što se odrazilo i na berzi gde su akcije ove mlekare bile mnogo jače od akcija druge dve. 2008. godine se krenulo u proces spajanja Novosadske mlekare sa Imlekom, te je trajno nestao jedan od brendova tog grada. Subtičani su strahovali od istog, ali je nekim čudom Subotička mlekara ostala nezavisna što se može zahvaliti pre svega prepoznatljivom i jakom brendu koji ima veliki prodor kako na lokalno subotičko tržište, tako i na tržište koje je pokrivao Imlek.
Na kraju se ispostavilo da su strahovanja opravdana jer je ovih dana došlo do potpunog zatvaranja Novosadske mlekare. Pored gubitka brenda, Novi Sad će izgubiti i proizvodnju a od preostalih 215 radnika, njih 139 će ostati u Novom Sadu gde će raditi u sektoru prodaje i sirovina. Preostalih 76 radnika ima do ponedeljka mogućnost izbora – put za Suboticu ili Padinski skelu gde Salford ima proizvodnju.
Direktorica sektora ljudskih resursa u AD „Imlek“ Tamara Popov kazala je za Dnevnik da su razlozi za zatvaranje proizvodnje veliki troškovi i nemogućnost dugoročnog investiranja zbog nedostatka tehničkih i lokacijskih uslova u vezi ekologije i zaštite životne sredine.
– Novosadska mlekara je ogranak AD „Imleka“ i deo je mlekare u Padinskoj skeli i radnicima je ponuđeno da rade u Subotici ili Padinskoj skeli – rekla je direktorica Popov za Dnevnik.
Sa druge strane predsednica granskog odbora Samostalnog sindikata za poljoprivredu Branka Popović je istakla da je menadžment pozivao po 10 radnika ove mlekare ponudivši im plaćeno odsustvo i kolektivni godišnji odmor.
Sudbina ovih radnika je neizvesna, ali je sudbina fabrike sasvim sigurno zapečaćena. Radnicima ne ostaje ništa drugo nego da se odluče za put ka severu ili jugu. A nama, ne preostaje ništa drugo nego da učimo na greškama.
I za kraj ove tužne priče, definicija „Subotičkog jogurta“ na Vukajliji.
Subotički jogurt
Pionir jogurt industrije, surovo bačen u senku od strane raznih evropejskih jogurata uberkul katergorije. Ono što je Barselona poslednje tri godine u evropskom fudbalu to je Subotički jogurt u ligi masne ishrane u poslednjih 18 vekova. Sipati bilo šta osim Subotičkog u želudac posle krvavo masnog bureka je kao sipati Veniš u rezervoar posle etape Pariz-Dakara.
Posle katarze koju ćete doživeti nakon sljuštenog sarajevskog i čašice najslađeg vojvodjanskog čeda posle sisatih Mađarica, prvo što će vam proći kroz glavu je na šta je koj kurac mislio Imlek kada je lansirao seriju jogurata bez mlečne masti.
Tajnu seksi faktora Subotičkog vekovima čuvaju dva šaolin mudraca u planinama iza Žengžua.
-Dobro jutro komšija, daj mi dva reda sarajevskog.
-Suvlji ili masan as hell?
-Masan as hell….i daćeš mi čašu subotičkog.
-Hmm nema, oćeš Imlekov ovaj? To ti je to samo što ovaj sadrži El-karnitin i ima ukus kao veštičja sisa.
-???
-Hahaha zajebavam te dečko, evo jedan subotički za tebe.
najbolja stvar sto je mlekara mogla da uradi je da lansira pekarski jogurt u Lipu. uvek mi je falio taj gutljaj vise. 😀
Uništiti konkurenciju i dominiraj, ništa novo u Subotici… zašto nisu ugasili Imlek i preselili proizvodnju u Novi Sad ili u Suboticu, beogradska g***a!
Ruše se stari domaći brendovi, dovode se novi strani…
Za ovo su najzasluzniji otac i sin (grujici)