Kada se desi tragedija poput one kod glavne Pošte, mnogi zastanu i zapitaju se, da li ta ulica može biti bezbednija. U njoj su čak tri škole a ima primat najfrekventnije gradske saobraćajnice. Da li smo bezbedni na trotoaru. Ako je brzina vožnje ograničena prema mogućnosti automobila da se uspešno zaustavi u slučaju potrebe za naglim kočenjem, to ni blizu ne važi za kamione. Dovoljno je biti na trotoaru kada prošiša kamion brzinom oko 50 km na sat i jasno vam je da bi u slučaju belaja, (npr pucanje gume), u opasnosti bile i kuće pored puta.
.Na ovom mestu obratimo pažnju na znakove pored puta, odnosno svrsishodnost obaveštavanja vozača na taj način, o svemu i svačemu baš u ovoj ulici gde je najveća saobraćajna tenzija.
U ovom momentu u ulici Maksima Gorkog stoji prava šuma tabli koje pružaju obaveštenja vozačima. Možda su najzanimljivije ove stare turističke table. Pojavile su se pre dve decenije zajedno sa sličnima koje su bile u pešačkoj zoni. One na Korzou su bile interesantne Subotičanima jer su na nekin način bile poput enigmatske pitalice. Svaki simbol je predstavljao neki važan toponim u gradu ali su neki bili zahtevni za tumačenje. Društvo je znalo da stoji ispred i raspravlja šta je odgovor ove likovne teme. Dizajner se potrudio da na originalan i moderan način kreira simbole za gradske institucije ili važne tačke, potpuno zaboravljajući suštinu. Za turiste, table nisu imale nikakvu vrednost.
.
Dole levo – subotički tramvaj 21. veka. Gore desno…???
Dojčmarke će se vratiti, nema brige, a korintski stubovi ? Da li neko sa strane to tumači kao univerzalni simbol pozorišta ili kao antičke iskopine?
Vinski put ? Da li je to putokaz za turiste koji traže vinarije i restorane ?
Koji se promil turista, koji tragaju za autentičnom vinskom turnejom, obaveštava o tome na ovaj način, u saobraćajnoj gužvi !? Koliko je uopšte turista od te fele?
.
Može biti da je cilj teme negde u budućnosti, kada ovuda bude prolazio neki fin svet, a domaći namernici budu izbrusili svoj ukus i uznapredovali od „Ždrepčve krvi“ i počeli da masovnije tragaju za vinskim podrumima razbacanim oko Subotice. Do tada, ovo je samo za ukras.
.
Košarkaši, idite okolo
Te lude sedamdesete…
Stoji da su neka mesta pretrpana znacima i da od šume znakova vozač ne može da razazna koji je znak većeg prioriteta. Oni plavi, saobraćajni bi trebali da su najistaknutiji, ali se često dešava da pogled skreće ka znaku nekog marketa, firme itd…
To ne predstavlja problem za nas koji ulice u gradu znamo napamet, ali predstavlja itekako veliki problem onima koji prvi put voze u našem gradu i koji se pre svega oslanjaju na saobraćajne znake.
Lepo je to što razni marketi imaju potrebu da stave svoj znak uz put, ali nagomilavanje istih predstavlja problem zbog čega je potrebno uraditi unificiranje poput vinskih oznaka. Zamislite da je umesto jednog stuba sa tri vinarije postavljeno tri različita stuba sa tri različite table. Na šta bi tek to ličilo?
O starim znacima ne treba toršiti reči, bilo bi zgodno kada bi „skupljači gvožđa“ prošli tim šorovima i poskidali ih. Ne bi im zamerio na krađi.
I na kraju ne zaboravimo osnovni problem, a to je infrastruktura ulica koje su toliko uske da oni koji treba da postave neki znak muku muče da nađu mesto za to. Grad koji ima jeda i po bulevar ima problema sa ulicama u kojima pored puta nema mesta ni za trotoar, a kamoli ne za biciklističku stazu ili zeleni pojas sa saobraćajnim znacima.
Mislim da je sve navedeno, u stvari, perfektno jer samo verno pokazuje kakav nam je zaista Subotica. Nomen est omen.
Uzgred čujem da će MENSA da pravi testove po našim ulicama za goste iz drugih sredina – ko pogodi šta je gde, dobija zlatnu IQ karticu (156+)
Udruženje dokonih psihologa će, pak, testirati i disleksiju kod graždjanstva – čitanje naziva ulica u centru -> znate onih srcipt-italic naziva ulica u libaszar boji na podlozi u boji bele kafe napravljene od uskisliog mleka, ili opipavanje reljefnih tabli sa više-jezičnim runama.
Kada u istom kadru vidim i reg. tablice na vozilima, pomislim da sam zarobljen u nečijem košmaru.
Brrrrrr
Gosn Djomla, zar opaske iz vašeg gornjeg komentara ne bi trebala da adresira neka JK?
Možda to nije za neko „JP Zavod za palanizaciju grada Subotice“ ali vredi razmisliti da se napravi neka agencija čiji bi projekt menadžeri osmišljavali takve stvari …
Ovaj problem se lako rešava….lepo, kao i u većini gradova (video sam i u Somboru nešto slično), postaviti konstrukciju iznad kolovoza sa saobraćajnim tablama…kao na autoputevima…u stvari, kod nas, tek od nedavno na autoputevima (sem beogradske deonice)…a sve ostalo, sve bilbordove i putokaze za vinarije, tržne centre, hotele itd…tepo pored puta…Pa ko želi da gleda reklame, neka ih gleda, a vozač samo malo baci pogled gore i to je to…Evo npr. na krivini kod vatrogasaca su novom tablom za vinski put gotovo potpuno zaklonili putokaz ka centru i graničnom prelazu 😡
Djomla,
U potpunosti se slazem sa Vama. Pored „suma“ saobracajmih znakova, informativnih tabli, reklamnih itd ipak nedostaju table koje bi i te kako bile od koristi ne samo posetiocima nego i gradjanima. To je ok. da su imena ulica oznacene na uglovima objekata, ali vozacima oni nisu dovoljno vidljivi. O tome i ne govoreci u koliko ulica te table nedostaju.
U svetu ima puno primera za to kako se saobracajni znaci, informativne table mogu estetski postaviti bez narusavanja izlgeda grada. Neznam ko planira te silene znakove, ko izdaje dozvole da postavljanje istih, ali da su bez ikakve logike i estetike to je tacno. U silnoj teznji da grad izgleda kao „svetska metropola“ postiglo se to da je postala konfuzna i devijantna varijanta balkana.
Evo par primera:
1. iz oblasti gde ima mnogo vise vinarije – gradic sa 15.000 i 32 vinarije – ipak nije narusila igled grada i covek uvek zna sta gde moze da nadje i koje su ulice.
2. Iz svetske metropole gde ima puno toga da se vidi, gde je bitna orijentacija i ponuda.
i naravno da se moze drugacije: jednostavnije, preglednije i sa mnogo vise estetike.
Zanimljivo bi bilo istražiti koje su to stvari za koje je najveće interesovanje kod turista. Onako, po redu. Siguran sam da bi visoko na listi bile buregdžinice. Za nas brza hrana, za strance to je nešto što se posebno vezuje za našu zemlju.
Npr u LIPI se često mogu čuti strani jezici a gosti iz Mađarske uzimaju i količine za poneti.
Da citiram još jednom Pedija Ešdauna, bivšeg gubernatora BiH- „burek je među prvih pet najboljih jela na svetu.“
Ivice,
Tacno!! U gradovima gde je signalizacija saobracaja resena monogo je jednostavnije i postavljanje saobracajnih i drugih znakova. Srbija prati istocnu tradiciju postavljanja semafora na uglu raskrsnice i to striktno u lininiji i sa desne strane vozaca. U vecini zapadnoevropskih zemalja i prekookeanskih semafori se postavljaju na drugu stranu raskrsnice preko kolovoza – da bi bili dobro vidljivi, i pruzaju mogucnost i postavljanja bitnih saobracajnih znakova i naziva ulica.
Meni je prosto neverovatno kako u danasnje vreme, kada je internet prisutan svuda, kada netreba putovati fijakerom u udaljene zemlje da bi se doba neka dobra ideja i primenila, postoji ovakav kosmar u regulisanju i signalizaciji saobracaja. Pateticno.
Zar nije mnogo jednostavnije i preglednije??
Hi Lansky 😎
Pokrenli ste interesantnu temu! Ja sam prosle godine dovela u Suboticu kanadjane koji jos nikada nisu bili u istocnim zemljama (U svim zapadnim zemljama su bili ali ne u istocnim).
Naravno htela sam im pokazati sto vise od grada, upoznavajuci ih sa istorijom grada i objekata . Kao „stara“ suboticanka i te kako dobro poznajem sve zgrade, palate u centru i njihovu istoriju, pa sam im bila dobar vodic. Pored toga bi bilo potrebno nesto vise.
Pokusala sam sastaviti interesantan program za njih (bio je mesec novembar – mrtvilo u gradu!!!) Bilo bi zaista interesantno pogledati enterier gradske kuce ali !!!! – Hmm nema mogucnosti, nema ture – i onda se pribegava vezama. Na svu srecu uspela sam u tome i moji gosti su imali izuzetno lepu turu u gradskoj kuci, sa detaljnom istorijskom informacijom. Mogu Vam reci da su uzivali. Kao turisti, hteli su kupiti neki suvenir. Prodavnica suvenira ispod gradske kuce, je veoma siromasna. U novembru je bila puna jaja ukrasena slamom za uskrs, par razglednica, neka knjiga, ali nista etnicko. Sa te strane su bili razocarani.
Majur je bilo jedno od mesta koje pruzalo uzitak gostima. Voznja kocijama, muzej, Sala u obliku potkovice, lipicaneri i naravno izdasan rucak u restoranu koji do sada nikada nije razocarao nikog od mojih gostiju. Moramo im odati maksimalno priznanje. Zahvaljujuci tome svi moji gosti su i njihovi gosti.
Boss je uvek pun pogodak za prijatno popodne ili vece, sa veoma dobrom internacionalnom kuhinjom!!! Prijatno su me/nas iznenadili sa te strane. Moji gosti su uzivali u ambijentu i skoro svakodnevno smo otisli na kafu, lagan rucak u podne ili sl.
Naravno Palic je mesto koje mora da se vidi. U novembarskom sivilu nije pruzalo puno toga. Mislila sam da ce restoran Mala Gostiona (lepo preuredjena, sa etnickim detaljima) pruziti malo uzitka uz pratnju dobre hrane. Hmmm boje da se ne izjasnjavam u vezi toga, ali sto je sigurno da u skorijoj a ni daljoj buducnoti goste iz inostranstva nikada tamo necu voditi.
Lansky kako i Vi navodite, tradicionalna jela SUBOTICE a ne samo same srbije su veoma bitna. Ima par restorana koji imaju zaista dobru kuhinju, a mnogo vise onih koji su ocajna i sramota grada. Jedino sto je nedostajalo tih dana to je bila muzika – tamburasi. U jednom club-u u strogom centru tog dana je bio neki tamburaski orkestar (niti znam kako se zovu, niti sam ih ikada posle videla) i atmosfera je bila fantasticna. Od tada je proslo godinu dana i moji gosti jos uvek spominju tu muziku, temperament ljudi, i po svaku cenu bi zeleli dobiti snimke ali na zalost toga isto nema.
Setajuci gradom pored Zinagoge je jedna poslalsticarnica koja je u vlasnistu iste porodice koja drzi Pelivan. Stala sam sa jednom goscom ispred izloga jer me je pitala u vezi sampite, krempite itd. Naravno objasnjavala sam joj sta je sta. Vlasnik poslasticarnice je stajao na vratima i slusao nas razgovor na engleskom. Pitao me je odakle je gospodja. Rekla sam mu da je iz kanade i da je veoma zainteresovana za tradicionalne poslastice. Gospodin nas je pozvao unutra i ponudio nas, dao fakticku celu zakusku i detaljno objasnjenje – i cak nije ni dozvolio da platimo. OVAJ PUT MU SE OPET ZAHVALJUJEM!!! – (Najverovatnije nas se ne seca)
Hrana je jedna od veoma bitnih stvari koja privlaci turiste – i o tome ima jako malo materija. Turisticki Savez Srbije je nedavno postavio jedan spot koji ima za cilj predstavljanje kulinarskih specijaliteta Srbije ( Enjoy in Serbia)
http://www.youtube.com/watch?v=ytXYIc6YzyA&feature=related
Mozda bi i Subotica mogla saciniti nesto slicno. Mozda bi bilo dobro imati par profesionalnih vodica. Mozda bi bilo dobro na svaku palatu u gradu staviti jednu tablu sa par osnovnih istorijskih podataka (kao sto je to u Budimpesti, Pragu, Becu, Zenevi itd.itd.)
I naravno mozda bi se moglo nesto uciniti da grad bude cistiji!!!!:)
Lansky, i ja sam tog stanovišta. Ako nešto zaslužuje da se nađe na brošuri ili znaku onda je to burek u Lipi. Mogao bi i Pelivan, par restorana poput Batesa ili Gurinovića, ali i buvljak, omiljeno mesto mnogih iz Beograda koji su sentimentalno vezani za njega.
Turistička organizacija Srbije jeste napravila spot o hrani u Srbiji. E pa ako ga pogledate saznaćete da je u Vojvodini jedino vredno da se proba futoški kupus!Toliko o genijima marketinga iz TOS-a. A možda kod nas i nema drugog sem kupusa, meso je već odavno odnešeno…
Djomla 🙂
Slazem se!!Na fotkama gore su primeri da se simboli izvanredno mogu koristit – i netreba uvek ispisivati npr. vinarija, burekdezinica, poslasticarnica. U zapadnom svetu postoji TURISTICKA „TOPOGRAFSKA“ KARTA. Isti simboli se koriste i na tablama. Za turiste je jednostavnije, za grad je estetisticki mnogo bolje. U isto vreme resava vise problema: znakovi, table su po velicni monogo manje i mnogo jednostavnije. 🙂
Ja sam ciljao na nešto poput ovoga:
Naravno može i bez semafora…tj. da semafori ostanu stari, a da se doda ovakva konstrukcija sa putokazima… Mislim da uopšte ne bi bilo skupo…
Dobri su i primeri koje je Iby dala…
Postovani dkersu,
Tacno – i sami navodite: „Turistička organizacija Srbije jeste napravila spot o hrani u Srbiji“ znaci to nije spot o Vojvodini, ni o Subotici.
Da napomenem da isto postoji spot o Srbiji isto TOS, u kojoj ima fotka Subotice. Takodjer je kratak i informativan:
Informativnog je karaktera, kratak je, sa izvanrednom naracijom, i ima dobar odziv u inostranstvu. Moze posluziti kao primer kako bi i grad Subotica mogao napraviti jednu kratku prezentaciju o gradu, o hrani. Gradski budzet ne bi pretrpeo veliki gubitak finansirajuci ovako nesto.
Ivice,
Super fotka!! Hvala. Idealno, semafori su vise nego potrebni jer je mnogo preglednije. Posto ja zivim u inostranstvu nisam mogla da postavim fotke grada u okolini Subotice 🙂
Napokon nesto estetski i u Vojvodini:)
Hvala bogu da ima tema na kojoj se može lepo porazgovarati, pročitati, dati neki konstruktivan predlog. Lepo je kada ljudi imaju pozitivne vibracije pa sa tog stanovišta kreću u sagledavanje problema.
Dosta dugo sam živeo u Londonu. Osim znamenitosti, imao sam želju da ga što bolje upoznam pa sam vikendima, kada nisam imao predavanja, peške obilazio kvartove, upoznavao ulice i ljude. Imao sam kartu grada u rukama koja baš nije bila savršena i kada sam imao osećaj da sam se izgubio, samo siđem u underground (metro), pogledam na kojoj sam stanici i već mi je jasno gde sam i gde dalje. London je savršeno obeležen. Daleko bolje nego Pariz. Dva sata leta (i manje) i već ste na izvoru dobrih ideja.
Ovo govorim u prilog onod mišljenja da ne može komunalno preduzeće da projektuje izgled i okači znakove po gradu na osnovu mišljenja nekog “ kreativnog“ referenta. Možda bi zgodno bilo da se formira komisija od jenog arhitekte, istoričara umetnosti, saobraćajnog inžinjera i predstavnika turizma pa da se estetski i funkcionalno osmisle znakovi koji bi bili na ponos gradu. Naravno zabranio bih pored puta divljanje raznih neukusnih reklamnih tabli.