Josip Burger u opasnosti da izgubi pola imanja. Tužio komšiju, izgubio spor i mora da plati troškove parnice
KOMŠIJSKE parnice, kojih su sudnice širom naše zemlje često imaju zanimljiv epilog, ali se to nikako ne može reći za spor između Josipa Burgera i Jakova Tumbasa iz Čikerije, naselja kod Subotice na samoj granici sa Mađarskom.
Kako je izgubio spor protiv prvog komšije, koga je tužio zbog mirisa stoke, muva, visokih bagrema i laveža ovčarskih pasa, odlukom suda, Burger mora da plati troškove Tumbasovog advokata, koji iznose oko 60.000 dinara. Kako je nezaposlen i sa bolesnom i nepokretnom suprugom Jelenom živi od socijalne pomoći i naknade za tuđu negu, što mesečno ukupno iznosi nešto više od 20.000 dinara, stiglo mu je rešenje da polovina skromne kućice bez kupatila i sanitarnog čvora u kojoj stanuju, treba da ide na doboš, kako bi se namirili troškovi.
Josip Burger pokazuje na komšijine štale
– Da sam znao da će ovako ispasti, ne bih ni pokretao tužbu, sad ne znam šta me snašlo – držeći se za glavu priča Burger. – Komšije smo od 2000. godine. I ranije sam mu lepo sugerisao da izmesti štalu, čiji prozori gledaju pravo na naše dvorište, da poseče previsoke bagreme, umiri pse, čiji je lavež nesnosan. Sve to smo nekako trpeli dok se žena 2006. godine nije razbolela. Imala je dva moždana udara, te su joj ta buka i smrad postali nepodnošljivi i morao sam da reagujem.
Zvao je Burger policiju i komunalnu policiju, ali oni nisu bili nadležni za to, te se za pomoć obratio gradskom ombudsmanu. Tamo mu je rečeno, da pošto ne mogu da se dogovore, najbolje da podnese tužbu, a kako nema primanja, obezbeđena mu je besplatna pravna pomoć i oslobođen je plaćanja sudskih troškova.
– Rekli su mi da nema šanse da izgubim spor, te sam podneo tužbu 2011. godine – nastavlja Burger. – Međutim, kako su ročišta krenula, sve je otišlo u drugom pravcu. Odlukom suda, moja tužba je odbijena. Žalili smo se i Apelacionom sudu u Novom Sadu, koji je samo potvrdio presudu Osnovnog suda.
Agoniji Burgerovih tu nije kraj. Izgubio je spor, a tužena strana je zatražila da plati troškove njihovog advokata, pa je 5. juna stiglo rešenje da se troškovi naplate prodajom polovine kuće putem javne licitacije.
– Ne znam šta da radim, ali ne smem da dozvolim da izgubimo krov nad glavom – dodaje Josip, nameštajući postelju bolesne supruge Jelene. – Uložili smo žalbu, ne bismo li bar malo dobili u vremenu i našli neko rešenje, ali kamata ide. Eto kako prođoh, a samo sam pošteno tražio malo mira za sebe.
KOMŠIJA Jakov Tumbas kaže da nije hteo da se povlači po sudovima, a kad je već do toga došlo, traži da mu Burger plati advokata.
– Ne razumem zašto me je tužio, zbog muva!? Pa, normalno je da na selu ima muva i da se oseti stoka, toga ima i u gradu – ljubazno odgovara Tumbas. – Nisam znao da sud traži da mu se proda pola kuće, sa tim nemam ništa, ali želim da se namire troškovi mog advokata, jer sud nije bio moja inicijativa.
NOVOSTI
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Videla bih sudiju da on zivi tamo kakvu bi odluku doneo. Sramota!!!
Dokon i besposlen čovek vreme prekraćuje tužakajući se za sve i svašta, umesto da se prihvati nekog posla, pa ne bi imao vremena za gluposti. Da živi u gradu smetao bi mu saobraćaj i smog, pa bi tužio komšiju zbog automobila. Čovek je dobio što je zaslužio.
E, sad nek mu gradski ombudsman nadoknadi troškove.
Zivi na selu i smeta mu miris stoke. Pa preseli se na prozivku na deseti sprat pa ti nece smetati. I inace kakva je ova vest, jer ovo stvarno zasluzuje paznju da se igde objavi
potpuno se slazem sa gospodjom nenom bravo
Burgerovi bi najpametniji bili da ovo nisu niti pisali, celo selo je na sudu svedocilo u korist Jakova Tumbasa. Nije spomenuo Burger da je Tumbasu bacao petarde pod kukurozovinu i u dvoriste i Tumbasova supruga je stara i onemocala ali nema 14-est SMS kartica poput Ilonke(Jelene)…
Ovde napišite odgovor…Gospodjo bilo je 15-est svedoka i svi su osim njihovog (Burgerovog) rodjaka svedocili u korist Tumbasovih..
Pravda za JOSIPA!