Završio se život našeg najstarijeg sugrađanina i poznatog Bačkiste i Spartakovca – Ladislava Laze Bogešića. Rođen još u vreme Franje Josifa, 1911. godine, ceo vek je ostao prvržen svom gradu i fudbalu.
Igrao je najpre u Bačkoj a potom i u ŽAKu. Za vreme rata, bio je svedok partizanskog napada na željezničku stanicu i pogibije Jovana Mikića Spartaka. Nakon toga, bio je jedan od osnivača FK Spartak u Budžinoj mijani. Fudbal je aktivno igrao do svoje 40. a potom sudio utakmice.
Svedok jednog burnog veka, preselio se u večnost, u uspomene i knjige, koje će čuvati sećanje na njega.
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
bilo bi lepo da neka ulica u Subotici ponese njegovo ime …
Kada je komemoracija? Čika Lazo je to višestruko zaslužio ! Imao sam sreću poznavati ga . Pokoj mu duši.
Čika Laza svoje prve fudbalske korake načinio je u omladinskoj ekipi „Hajduk“ koja se takmičila u omladinskoj ligi u organizaciji „Subotičkog sportskog omladinskog odbora“. Prostor na kome su održavali treinge bio je na mestu pored ciglane koja se nalazila severno iza hipodroma u Malom Bajmoku, otprilike na mestu današnjeg kompleksa za kupanje koje je izgradio gosp. Tikvicki. Svlačionice su bile u jednoj obližnjoj privatnoj kući. Veoma brzo bio je zapažen od ljudi iz JAD „Bačka“ gospode Gavre Čovića i Andrije Kujundžića, koji su ga 1933. god. odveli u njene redove. Odmah je izborio mesto u prvoj ekipi i u njoj igrao sve do 1935. god. kada je prešao u redove mesnog rivala ŽAK-a, sa kojima je već u sezoni 1935/36. godine osvojio prvenstvo 1. razreda Subotičkog nogometnog podsaveza. Zbog toga, a i zbog relativno velikog ondašnjeg rivaliteta sa ekipom ŽAK, navijači JAD „Bačka“ prilikom susreta sa njim u prvo vreme zvižducima i verbalnim negodovanjem su izražavali svoju ljutnju zbog njegovog napuštanja bačkinih redova. Inače njegov nadimak dok je igrao u JAD „Bačka“ bio je „GEDREŠ“, jer je tako ondašnja omladina koja je stanovala sa leve strane somborskog puta gde se nalazilo igralište JAD „Bačka“, nazivala „prečane“, tj. one drugare koji su stanovali sa desne strane tog puta. A sam naziv „Gedreš“ izveden je od mađarskog naziva šanca (rova) koji se prostirao duž desne strane Bajskog groblja sve do njegovog kraja, koji je služio za odvod vode prilikom obilnijih padavina. Čika Laza se ponosio tim svojim nadimkom… (Ovo je detalj iz razgovora koji sam vodio sa čika Lazom 2009. godine).
Gde se nalazila ta Budzina mijana? Jel kod danasnjeg buvljaka?
Kafana „Kod Budže Vukovića“ je bila negde u Keru.
Poštovani fudbaler g. BOGEŠIČ igrao je fudbal i u periodu 1941 – 1944 tada je imao ime BOGAR. To je bilo specifično za ovaj period kada je Lajčo Jakovetić bio JAKAB, Stipan Kopilović KOPANJ, Ovoga sam se za sada setio mislim da je jedino TIHOMIR OGNJANOV ostao sa ovim imenom i prezimenom.
Kafana koju su između dva rata zvali i „Kod snaš Katice Budžinice“ bila je prekoputa Kerske crkve tamo gde je danas ambulanta.
Budžina kafana se nalazila na uglu, sa leve strane današnjeg Beogradskog puta i ukrštanja sa putem koji je išao na raniju „Gabrić ćupriju“, otprilike prekoputa današnje pekare „Lipa“.
DOPUNA navoda od „Rebalans“, „Dr.“ i dopuna za „Lansky“
„Budžincina mijana“, vlasnik je bio Marko Letić. Kafana se nalazila na uglu Jadranske ulice i Beogradskog puta. Kasnije je na tom mestu bio bife „Lovac“.
„Budžina mijana“, vlasnik je bio Jakov Prćić. Kafana se nalazila u Gundulićevoj ulici na uglu sa ulicom Vladimira Gortana (Hadnađev sokak).
Promena imena ŽAK u Spartak morala je da se obavi na osnovu naredbe („Fiskulturne objave“) koju je izdao Mesni odbor za fiskulturu Subotice. Spomenuta objava štampana je u listu „Slobodna Vojvodina“ 1945. godine, evo prepisa te objave:
„Upozoravaju se svi sportisti da se u roku od pet dana od dana ove objave izjasne u kojem klubu žele nastaviti svoje aktivno sportsko djelovanje. U vezi s tim Mjesni odbor za fiskulturu u Subotici razriješio je svake obaveze sve aktivne sportiste, što znači da dosadašnje potpisane pristupnice za ma koji klub gube svoju važnost, a sportisti imaju pravo izjašnjenja o pristupu u ma koje društvo te tako novopotpisana pristupnica postaje punovažna za verifikaciju.
Svi sportisti imaju pravo potpunog samoopredjeljenja o pristupu u bilo koje odobreno fiskulturno društvo.
Ujedno se pozivaju klubovi da u roku od 10 (deset) dana od dana ove objave dostave Mjesnom odboru za fiskulturu popis svojih igrača (sportista) za verificiranje, i to po pojedinim granama sporta.
Prijave se predaju sekretaru Mjesnog odbora za fiskulturu drugu Miranu Ostanu svakog dana od 8 do 12 sati u Prijavnom uredu (Žuta kuća).“