Priče iz Gradskog kupatila: U kadama za dvoje

Bilo je to krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih, kada je grupa omladinki sa severa Bačke dobila zadatak da pripremi tačku za slet svih sletova, onaj na stadionu JNA kada stiže štafeta mladosti.

U Beograd su otišle nekoliko dana ranije jer je trebalo izvesti generalnu probu pre velikog spektakla. To je značilo smeštaj u kasarni, uz sav komfor koji takvo mesto pruža. Upoznale su vojničku hranu ali i kolektivno kupanje. U jednom trenutku, dok se trideset devojaka tuširalo, nastade vriska i većina cura se povuklo u jedan ćošak dok se nekoliko njih okretalo oko sebe pokušavajući da shvate šta se deševa. A onda su i one videle: Na jednom prozorčetu od spolja se naguralo onoliko zajapurenih lica koliko je moglo da stane u okvir. Grupi vojnika se ukazao prizor iz snova.

Jedan od sletova na Gradskom stadionu, šezdesetih

A kakve su muške uspomene na zajedničko tuširanje sa drugarima iz čete? Te kupaonice nemaju potrebu bilo šta da skrivaju. Vojnički život je lišen bilo kakve privatnosti ili, nedajbože, nekog zadovoljstva, tako da taj kratki trenutak sreće pod toplom vodom ne može da pokvari ni pogled na gola muška tela oko sebe. Za zajedničko tuširanje znaju i devojke. One koje su boravile u studentskom domu u Segedinu (Kolegijum), imaju to iskustvo. Stare rukometašice Spartaka letos su na promociji monografije ispričale anegdotu kako se gadno proveo jedan voajer koji je hteo da zaviri u njihovu kupaonicu.

Međutim, sve je manje prilika da se doživi tako nešto. Ljudi ipak vole da personalnu higijenu obavljaju sami sa sobom pa se i kupatila uređuju da slede te potrebe.

Danas znamo da su stari Rimljani imali zajedničke javne toalete, gde su sedeli i razgovarali, obavljajući usput nuždu „broj 2“. Nisu oni bili bez srama, mnogo toga smo mi nasledili od njih, već su to određene finese koje se razlikuju od kulture do kulture, ili po epohama.

Tu spada i kupatilo za dvoje, koje je imalo subotičko Gradsko kupatilo. Nekad se zvalo i Hajzlerovo kupatilo sve dok nije nacionalizovano i postalo deo komunalnog preduzeća. Današnji Subotičani će da se zamisle – kome treba kupanje u dvoje, u paru, odnosno ko su bili ti za koje je to pravljeno?

Blatno kupatilo na Paliću, početkom XX veka

Ovde je reč o kabinama sa duplim kadama koje su bile u ponudi Gradskog kupatila u Drapšinovoj ulici, uz one klasične sa običnim kadama ili tuševima. Korisnici su još imali na raspolaganju toplu i suvu saunu, kao i dva bazena. Kao što rekosmo, oduvek je bilo kolektivnog kupanja, ali kabina sa kadom za dvoje, koja se zaključava… Kada je to projektovano nekih davnih godina, verovatno ideja nije bila da ih koriste ljubavni parovi. Godine 1981. uprava je donela odluku da muškarac i žena mogu da zakupe kabinu sa duplom kadom jedino uz lične karte ili venčani list.

Dakle, počele su osamdesete godine a javno kupatilo je i dalje radilo. Kao deo preduzeća „Čistoća“ ono je pravilo gubitke, međutim, smatralo se da grad treba da ima ovakvo mesto jer je dosta ljudi još živelo u nekomfornim stanovima, dolazili su tu studenti, sportisti su koristili saunu i bazene, a za kurje oko, urasli nokat i struganje peta radio je iskusni pedikir… Naravno, bilo je to daleko od savremenog wellnessa, jer je u staru zgradu ulagano minimalno. Parni kotao koji je doktor Hajzler postavio 1902. korišćen je ravno sedamdeset godina.

Subotica je nekad imala „Fekete“ kupatilo, đačko kupatilo u Harambašićevoj, Berza rada je imala svoje, kao i železničari…

Unutrašnjost Gradskog kupatila osamdesetih godina (snimio: Zlatko Jovanov)

Ono u Drapšinovoj bilo je poslednje koje je radilo, a kada su doneli odluku da pristup duploj kadi ograniče samo bračnim parovima, već su bile osamdesete godine. Sve one prethodne decenije to je bilo dobrodošlo, izgleda onima koji su svoju vezu držali u tajnosti, ili onima koji su bili par, ali još nisu imali gde da upražnjavaju čulnu ljubav. Bilo je u prošlosti priča o prostituciji i o homoseksualizmu u Gradskom kupatilu, što se opet vodi kao nešto zabranjeno ili tajno.

Sve u svemu, ako je ljubavisanje u kabinama bilo javna tajna, uprava je posredno priznala tu pojavu onog dana kada je rekla: „Od sada samo ako ste u braku!“

Ruku na srce, ko god je nekad bio u sličnoj situaciji, pomisliće da i nije tako loše kada ima gde da se, za male pare, iznajmi topla kabina koja se zaključava. Kada su zabranili ulaz ljubavnicima, samom kupatilu nije bilo ostalo još puno do potpunog zatvaranja. Kao što i danas postoje mesta pravljena po uzoru na turske hamame i rimske terme, tako i kod nas tada nije prestala potreba za jednim wellness centrom, ali ne u staroj neuslovnoj zgradi kojom upravlja „Čistoća“.

 

Lansky



KOMENTARI

  1. Penzioner kaže:

    Mnoge kuće šezdesetih nisu imale kupatila.Kupali smo se u koritu, a zimi nas je majka vodila u Drapšinovu. Oribala je kadu za svaki slučaj. Hipermanganom je dezinfikovala vodu, a mi deca smo uživali. Fekete kupatilo smo upoznali u osnovnoj školi. Tamo su nas jednom nedeljno vodili nastavnici fizičkog vaspitanja da bismo naučili plivati, a vežbali smo u Partizanu jer nije bilo dovoljno fiskulturnih sala. Zimi su školske terene zalivali vodom da bismo se mogli klizati. To su bila vremena kada su i roditelji i nastavnici posvećivali deci puno vremena.

  2. Kertvaros kaže:

    Voajerizam je jedna iskonska pojava i skoro se moze reci da je to zivim bicima u prirodi. Ako pogledamo prilike na Majmunskom ostrvu kada glavni pavijan kopulira sa svojm odabranicom, ostali iz copora gledaju sve to vrlo znatizeljno. Poseteioci zoo-vrta posmatraju takodje sa izvesnom radoznaloscu. U Parizu je krajem 19-tog veka izbio veliki skandal kada se saznalo da u jednom bordelu gde je zalazila uglavnom Pariska prominencija imaju dvostruka ogledala i dobro naplacuju voajerima honorar za posmatranje onoga sto se dogadja u susednoj prostoriji. Javna kupatila , bez obzira da li su to Rimske terme ili srednjovekovna javna kuputala, uvek su bila samo manje ili vise zamaskirana mesta za razvrat i prostituciju. Sve je bilo samo stvar stila i nivoa involviranih. Dvostruke kade nisu nista novo. Bile su sasvim normalna stvar u srednjevekovnim javnim kupatilima gde se je direktno u drvenim kadama (nekoj vrsti elipsoidnog bureta) posetiocima (obicno mesoviti duet) uz sapun i toplu vodu, serviralo takodje jelo i pice., a bilo je i pesme i muzike. Licna higijena je tamo bila samo kao marginalna posledica odgovarajuceg provoda i zabave. Za posetu takvim etabilismentima sirotinja nije imala novaca pa su bolje stojeci krugovi bili inkluzivno izmedju sebe. Toaleti su bili uvek jedna posebna prica. Rimljani su obavljali nuzdu u javnom prostoru kolektivno. To sam i ja licno upoznao kao vojnik na terenu i logorovanju. Ako nekoga zanima kako su se snalazili bez toalet papira, odgovor je jednostavan. Oni su koristili pravi prirodni sundjer pricvrscen na jednom stapu i zaronjen u posudu sa vodom. Posle koriscenja bi ga vratili nazad u posudu sa vodom i onda tako redom… nesto slicno kao savremena cetka za toalet. U privatnim kucama su imali toalet u kuhinji odmah ispod stepenica koje su vodile u gornje prostorije. Osim toga po Rimskim naseljima odnosno njihovim zanatlijskim ulicama svugde su bile postavljane neka vrsta amfora za uriniranje sakupljanje urina. Urin je bio vazan u procesu za stavljenenje koze a koza je bila veoma vazna jer nije bilo nikakve plastike ili slicnih materijala. Video sam i obisao poneki raskosni istorijski dvorac. nebrojene sobe, cisti luksuz, svila, umetnicke slike, pozlacena stukatura, divne skulpture , parketi od najplemenitijeg drveta a ni jednog jedinog toaleta u celom objektu. Gospoda su nuzdu obavljal u luksuzne porcelanske „nocne posude“ – noksir. Rec noksir dolazi od nemacke reci „Nachtgeschierr“ i kod nas se je vec davno odomacila. Te posude bi onda sluge i lakeji iznosili, praznili i oprane i vracali ponovo na njihovo mesto – ispod kreveta. Onaj lakej kome je to iznosenje bilo zadatak imao je jedan vrlo znacajan i visok poozaj u hijerahiji dvorskog personala. Ostali nize rangirani dvorjani su nuzdu obavljali po sistemu – „gde ko stigne“
    U danasnje vreme je situacija u sustini ista. Jos uvek vazi princip gde ko stigne. Javni bazeni i plaze su mesta za videti i biti vidjen, pokazati ako se ima sta. Javni toaleti postoje i dalje samo u nesto izmenjenoj formi. Saune i razni Sauna- klubovi, studiji za masazu i slicno su samo novi nazivi i nesto izmenjeniji oblici srednevekovnih bordela. Sve su to samo opticke promene nastale kroz vekove , a ljudi ostaju u svojoj sustini potpuno isti.

  3. X-MEN kaže:

    Kertvaros*
    „Nokišr “ je kod nas negde preimenovan u „noša“ ( za decu ) ili “ lokšir „…verovatno jer oblikom podseća na lonac,,,,pa bi po našem bilo “ noćni lonac “ hahahahahah!

  4. Aleksa kaže:

    X-MEN
    Pa na mađarskom jeziku i jeste noćni lonac-posuda (éjjeli edény).
    Ko je hteo sa ljubavnicom ili sa tuđom ženom provod išao je u kupatilo, tu se nije tražila lična karta. U hotelu se nije mogla dobiti soba ako si bio iz istog mesta.
    Zadnja slika je ulična strana kupatila, tu je jedno vreme bilo porodilište, a naziv – nećete verovati – „Udarnik“, kasnije kancelrarije „Čistoće“.

  5. X-MEN kaže:

    Aleksa*
    A kasnije krajem 80-tih..pivnica….ako se dobro sećam lokacije…

  6. Tyhlo kaže:

    Ne razumem zašto nema tih javnih kupatila više. Npr. u Austriji tih javnih sauna i spa centara ima na svakom ćošku i uglavnom se i sme samo go ulaziti unutra. Oba pola koriste zajednički prostorije i nema puno voajerizma, osim ako slučajno ne uleti neki neiživljeni balkanoid zatrovan kulturom lažnog stida koji pretpostavljam potiče delom od Turaka delom od komunista…Uglavnom, situacija sa javnim kupatilima u zadnjih par decenija pokazuje da je Subotica civilizacijski otišla par koraka unazad.

  7. Aleksa kaže:

    X-MEN
    Bio je restoran, ali ulaz iz dvorišta – sa leve strane, čak je bila i letnja bašta.

Ostavite komentar za Kertvaros Otkaži komentar

47 + = 51

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 2 + 2 ?
Please leave these two fields as-is: