Stanogradnja na kraju 2011. godine

Čim zima malo popusti, a temperatura ode u plus aktiviraju se gradilišta širom grada. Istini na volju, njih i nema baš mnogo. Par objekata je u fazi završetka, dok je svega nekoliko u izgradnji. Razlog je poodavno poznat a on je sve veći, tačnije sve je veći broj kvadrata koji čeka na kupca.

.

U Matije Gupca, „Profit“ podiže spratove a do stavljanja objekta pod krov preostalo je da se izidaju dve etaže. Kao i kod drugih i ovde će na tempo izgradnje uticati vreme, pa će u zavisnosti od njega objekat biti pod krovom u narednih dva ili tri meseca.

Slična je situacija i u Prvomajskoj gde „Cenzar“ podiže svoju drugu lamelu.

Osveženje u gradu predstavlja gradilište u Mirka Bogovića, gde je Džardin u blizini škole Žarko Zrenjanin zagradio plac i krenuo sa radovima. Budući objekat će biti u visini susednog izgrađenog pre nekoliko godina.

Radovi na temeljima su već otpočeli

U Zrinjskog i Frankopana je sve zatvoreno. Radovi su u unutrašnjosti.

Bore Stankovića

Uklanjanje ograde na uglu Tolstojeve i Žarka Zrenjanina, preko puta Nepkera.



KOMENTARI

  1. Iby P. kaže:

    Sve je to ok i lepo da se grade nove estetski sasvim prihvatljive zgrade. Mozda ce grad jednog dana izledati sasvim ok, ali za sada izgleda na odredjenim mestima kao „dzibris“. Neka nova lepa zgrada, pa par prizmenih kuca, kucica, neke od nabojenice, pa opet neka zgrada nagradjena na drugu, prozori gledaju na drugu zgradu. Zgrada nemoze da dise, stanovi sa te strane nemaju svetla.

    Ne znam ko planira, kako planira, izdaje dozvole ali mozda bi trebalo napraviti jedan precizan urbanisticki plan i na osnovu toga kanalizovati novogradju. Trabalo bi obratiti paznju na stilove i novogradnju uskladiti tome – zadrzavajuci karaktericne linije stila. Sada grad izlegda kao da je na mnogim mestima nesto zapoceto pa ostavljeno (sto zapravo i jeste). Grad u kome u jednom trenutku vidite sjaj a u sledecem bedu i mrak. (Sjaja i bede ima u svakom gradu sveta!! – Samo nije svejedno koliko i kako je to uocljivo) 

    Salt Lake City  (Utah)  je jedan od izvanrednih primera kako se jedan grad urbanisticki moze savrseno planirati. Kako se moze konzervirati i sacuvati istorijski znacajan deo grada i kako se moze perfektno dirigirati transformacija od istorijskog to modernog.  

    Zelim Vam prijatan dan 🙂

  2. Ivica kaže:

    Malo sad već izlizano, ali eto ja uvek imam potrebu da odgovorim na ovakve i slične komentare….Samo ću kratko…da je grad vlasnik parcela, nizova kućica od naboja…da je ovo bogat grad, kojem se ne može utoliti glad za novim posl. prostorima i stanovima, da se na svakoj licitaciji javnog građ. zemljišta pojavi 10 ozbiljnih investitora, onda bi grad mogao da diktira sadržaj, gabarite, arhitekturu itd…

    Precizni urbanistički plan, tačnije, plan detaljne regulacije, postoji, kao i generalni urbanistički plan…Grad uspešno usmerava novogradnju…poštuju se regulacione linije, spratnost, sadržaj i, i, i…to je to…samo moramo moliti Boga da se poboljša ekonomska situacija, poveća kupovna moć građana, krediti budu povoljniji, poveća tražnja za novim stanovima, a onda vremenom, logično, da se poveća i standard, a samim tim i ukus i zahtevi kupaca, što će naterati investitore da grade kvalitetnije objekte, na boljim lokacijama i sa dobrim sadržajem, sa lepim okruženjem i infrastrukturom….tada će se formirati blokovi modernih i kvalitetnih zgrada, a grad će samo morati da tu ubaci koje igralište, parking, malo urbanog mobilijara, zelenila itd….ali to se neće desiti u skorije vreme…(skorije = 15-20 godina)

  3. djomla kaže:

    Ako je za utehu, kvalitet izgradnje u Subotici je na mnogo višem nivou nego u Novom Sadu ili Beogradu. Ne gradi se u tolikoj meri ali se ipak pazi jer se loš glas na daleko čuje i može da uništi reputaciju posebno na ovako malom tržištu.

    Što se tiče izgleda zgrada, u poslednje vreme su one ipak nešto pristojnije nego pre 5,6 godina. Biraju se blaže, nijanse boja, dosta se koristi staklo, pa sve to mnogo lepše izlgeda.

    Svakako najveći problem je nedostatak novca, i to je i uzrok i posledica svega.

  4. Ivica kaže:

    Tu si u pravu…Ja sam recimo nove objekte u NS-u ocenjivao (jako nisko) sa stanovišta arhitekture, odnosno estetike ovako spolja… Pošto mi se kum preselio tamo, imao sam priliku da obiđem nekoliko novoizgrađenih stanova i nisam mogao da verujem svojim očima… Ugrađivano je najveće đubre od PVC profila, vrata (sobna i ulazna) retko gde mogu normalno da se zatvore, pukotine po zidovima, loši liftovi…. tačno da čovek glavom bez obzira pobegne pre nego što se sve uruši… o parking mestima i garažama da ne pričam (nema ih)…

    OK… kod nas se mnogo više obraća pažnja na kvalitet, ali moglo bi to još mnogo, mnogo bolje… i naravno obimnije 🙂 …mada, možda kada bi se masovnije gradilo, kvalitet bi bio sve lošiji, nekako je to pravilo u našoj državi… ovako se ipak treba boriti za mušterije 😉

  5. Iby P. kaže:

    Ivice,

    Drago mi je sto odgovarate, jer Vasi postovi su uvek logicni i uvek nesto novo saznam ili naucim. Sudeci po Vasim postovima, najverovatnije ste na „domacem“ terenu sto se arhitekture tice . Izmena misljenja, ili razlika misljenja nije svadja nego zdrava razmena iskustva inteligentnih ljudi.

    Znam da je situacia dosta specificna ne samo zbog ekonomske situacije. Niski, stari, objekti i parcele su pretezno u vlasnistvu privatnih lica. Grad, opstina nikog nemogu prisiliti na to da proda svoju nekretninu jer je grad ima odredjenih planova sa tom parcelom. Ako vec u mnogim stvarima slepo prate zapadni ili americki modeli – posebno oni nefunkcionalni, mozda bi za razliku trebalo nesto preuzeti od onih koji izvanredno funkcionisu. I to npr.:

    Grad nemoze da utice na prodaju, ali moze da utice na to sta ce se graditi, u kom stilu, koje su boje koje se mogu koristiti (znaci ako nego gradi nece svojevoljno odredjivati boju!!) kako i sa kojom infrastrukturom, u kom pravcu ce se siriti i pod kojim uslovima ce odobriti neki plan itd. Nema nikakve logike graditi spratnice bez dovoljnog parking prostora. Svako zna da je parkiranje u centru grada ziva muka i za one koji tamo stanuju, a kamoli za nekog posetioca. Ako je vec izdata gradjevinska dozvola ona bi u sebi morala sa sadrzi klauzulu obaveznog obebedjenja najmanje toliko parking prostora koliko je stanova + u zavisnosti od velicine zgrade, odredjeni broj parking mesta za posetioce. Npr. u ulici Milosa Obilica je izgradjena cetvorspratna zgrada, sa leve strane blizu Radialca. CELA zgrada ima 12 podzemnih garaza i nesto parking prostora u dvorisu. Smesno!! Neznam ko je izdao gradjevinsku dozvolu ali da je nepromisljeno to je sigurno?! Ovo je samo jedan primer, i mislim da cete se sloziti. Sto se boja tice, to je opet interesantna i veoma bitna tema. U samom centru a i sire grad izgleda dosta interesanto u koloritu – od uzasno drecavih boja do pastela – pravi je kolaz. Tokom prosle godine proputovala sam celu hrvatsku obalu i veoma me je prijatno iznenadilo kako je novogradnja stislki uskladjena, i kako su boje fantasticno harmonicne. Hrvatsku sam navela iz razloga sto je Ex Yu zemlja i namerno nisam htela uporedjivati sa Zapadnom Evropom ili Sev. Amerikom.

    Mislim da bi grad morao zadrzati pravo i odredjivati kolorit objekata. Izvrsiti zonizaciju grada i samim tim planski usmeravati izgradnju. Tacno bi se znalo u kojoj godini u kom pravcu u kojoj zoni se moze graditi i sta, pod kojim uslovima. Npr. Ako neki investor zeli da gradi spratnicu, kao prvro trebao bi de obrati urbanistima i pogleda u kojoj zoni je dozvoljena izgradnja – Npr. ako je to ulica Milosa Obilica onda ce se grad truditi da sistematski celu tu ulicu urbanisticki resi. Kada se iscrpe mogucnosti gradnje predvidjene planom, onda se prelazi na drugi itd. Znaci ne bi bilo toga da imamo spratnicu pa 3 prizemne kuce, pa opet spratnicu. Kasnije kada dodje do otudjenja parcela na kojoj su bile te tri kuce tesko je planirati ma sta – izuzev zelene povrsine, sto se ne radi, nego se obicno izgradi jos jedna zgrada koja ce “gusiti” ostale. Bilo bi pozeljno kanalizovalizovati izgradnja u svakom pogledu. Grad bi trebao da ima svoj Industrijski park sa svim pratecim i uslucnim objektima, sa mogucnoscu sirenja.

    U kanadi npr. investor moze kupiti parcelu, ali ako u urbanistickom planu nije predvidjena izgradnja u toj zoni, nego tek za 10 godina, onda ce investor sacekati 10 godina da bi mogao graditi bas na tom mestu. Znaci ako bas po svaku cenu zeli da ulozi sredstva bice moci ce da bira medju onim lokacijama koje su predvidjene u tom trenutku. Novoizgradnjeni kvartovi – koji su u kanadi – pretezno sve porodicne kuce – moraju stilski biti u skladu jedni sa drugima, u bojama takodjer. Cak se odredjuje boja prozora I vrata I one se ne mogu menjati – fakticki nista nemoze da narusi sklad. Vlasnici ako zele da zive u tom kvartu, morace se pridrzavati odredjenih pravila.

    Problem u Subotici je i to da se gradi puno stanova, a kupaca je malo. Cesto se pise o tome da koliko je praznih stanova, nasuprot izvanrednog kvaliteta. Znaci nije dobro ni za investor (jer mu stoji neprodato) nije dobro ni za grad, jer iza praznih stanova niko neplaca porez. – Ove problem bi na odredjeni nacin regulisala i zonizacija.

    Ako je rec o stanovima, mislim da ce kupcima biti mnogo privlacniji ako im je reseno parkiranje u okviru objekta, ako znaju da imaju dovoljno zelenih povrsina (posebno za porodice sa malom decom – koji bi i bili potencijalni kupci) itd.itd. Mozda sve to cudno i neverovatno zvuci ali u mnogim zemljama je tako.

    Sa postovanjem

    Iby

  6. djomla kaže:

    Iby,

    sve to što pišete je kao iz bajke, ali to ne bi kod na sfunkcionisalo.

    1.

    Ako neki investor zeli da gradi spratnicu, kao prvro trebao bi de obrati urbanistima i pogleda u kojoj zoni je dozvoljena izgradnja – Npr. ako je to ulica Milosa Obilica onda ce se grad truditi da sistematski celu tu ulicu urbanisticki resi.

    Ukoliko ste vlasnik kuće u dozvoljenoj zoni, svakako bi podigli cenu nekretnine jer ste sigurni da investitor nema gde dugo da gradi. Samim tim bi narasla i cena stana koji se i ovako teško prodaje.

    2.

    U kanadi npr. investor moze kupiti parcelu, ali ako u urbanistickom planu nije predvidjena izgradnja u toj zoni, nego tek za 10 godina, onda ce investor sacekati 10 godina da bi mogao graditi bas na tom mestu.

    Bojim se da mi u ovom trenutku imamo možda jednog ili dva investitora koji sebi mogu da priušte da im uloženi novac čega 10 godina. Kupiti plac i verovati da će grad za 10 godina tu zonu proglasiti dozvoljenom za izgradnju, je u ovom trenutku nemoguća misija, jer garancije ne postoje.

    3.
    Što se tiče gabarita i regulacione linije, to se poštuje. A što se tiče boje, i vizuelnog izgleda e to bi na neki način uveo. Da se pre davanja dozvole za izgradnju dostavi render krajnog izgleda gde se definiše tačan izgled i taj izgled treba da zadovolji neke unapred definisane parametre. 

  7. djomla kaže:

    OK… kod nas se mnogo više obraća pažnja na kvalitet, ali moglo bi to još mnogo, mnogo bolje… i naravno obimnije :-) …mada, možda kada bi se masovnije gradilo, kvalitet bi bio sve lošiji, nekako je to pravilo u našoj državi… ovako se ipak treba boriti za mušterije ;-)

    Jeste to je tačno. Povećanje potražnje dopušta investitoru da malo lošije gradi jer je siguran da će te stanove prodati. Tada je bitnije da skrati rok izgradnje.

  8. Ivica kaže:

    Iby…veoma mi je drago da neko može nešto novo da sazna/nauči iz mojih postova 🙂  ….inače ni građevina, a ni arhitektura mi nisu struka (već ekonomija i informatika), ali imam ogromno interesovanje za tu oblast…

    Ovo si sve jako lepo objasnila. To je nešto što bismo svi voleli da vidimo u ovom gradu…Problem možda leži u preambicioznom generalnom urbanističkom planu za 2020. (i svim ostalim regulacionim koji su u skladu sa njim) koji predviđa više ogromnih zona za objekte više spratnosti i velike gustine naseljenosti. U ciframa, projekat je za cca 300,000 stanovnika, odnosno nekih 80,000 novih stanova…Gradnja se tako usmerava da se ostavlja mesta za proširenje ulica i probijanje novih (treba pogledati pozicije novih ugaonih objekata i koliko je svaki objekat uvučen u odnosu na postojeću reg. liniju). Plan jeste dobar, ali neostvariv…Logičnije bi bilo da se krenulo sa manjim „rupama“ oko centra i gl. ulicama…Ali onda bi se desilo ono najgore…svaki građanin čeka povoljnu situaciju da dobro utopi svoju staru nekretninu i za to obezebedi sebi i svojoj deci nove…Pre desetak godina nije bilo mnogo razlika u ceni po naselljima (izuzev ind. zone i poludivljih naselja, gde su i tada bile daleko niže)…Odmah po usvajanju plana, formirale su se i cene nekretnina po zonama i to u dosta velikom rasponu…Kada bi se gradnja ograničila na par hiljada kvadrata, na recimo period od 10 godina, cene bi su na tim parcelama skočile i do 10 puta…Investitor bi naravno morao da ugradi to u svoju cenu koja ne bi bila konkurenta, pa bi samim tim loše išla prodaja, a kao rezultat, gradnja bi potpuno stala…Trenutno imamo slobodno i konkurentno tržište, ali zbog toga dobijamo ovako „krezave“ ulice….No, neko pravilo bi bilo, kada se izgradi 5-6 novih višespratnica u jednoj ulici, radi se nova infrastruktura, otvaraju se novi posl. prostori, pa ta ulica postaje poželjnija za stanovanje…cene rastu, ali ne drastično, tako da još uvek i investitor i kupac nalaze svoj interes….znači samo se treba strpiti i naravno, ono najbitnije, treba novca…

  9. Ivica kaže:

    Vidim da je u međuvremenu, dok sam kucao svoj komentar, djomla već dao odgovor na neka pitanja 🙂

  10. Iby P. kaže:

    Hvala „Decki“ nije problem 🙂 Oba sam pazljivo procita i interesantni su. Intersantni jer nacin razmiljanja je sasvim drugaciji – kako bi moja kanadska prijateljica rekla iz sale za nju „nelogicne stvari“ – balkansko. (Molim Vas nemojte se uvrediti, ovo se ne na Vas odnosi – jer Vi iznosite samo cinjenicno stanje).

    To je sasvim ok sto je kvalitet gradnje na visokom nivou. Samim tim pored lokacije cenu drzi i kvalit. U zapadnom svetu je uvek postojalo, kako izreka kaze“ Koliko para, toliko muzike“. U svakom gradu u svetu imate bogate kvartove, sa fantasticnim objektima, zelenim povrsinama itd, a takodjer one koji su vise namenjeni srednjoj klasi, a isto tako i one koji bas nisu najbolji ni po stambenim uslvoima a ni po bebezdnosti. – Sa ovim Vam nisam nista novo rekla. Subotica je isto grad kao ma koji drugi, znaci sto se zone i kvaliteta tice, trebalo bi otvoriti trziste shodno kupovnoj snazi gradjana. Ako se uzme u obzir koliko mladih zivi u losijim stambenim uslovima i na izuzetno maloj kvadraturi, jer nemoze sebi dozvoliti da kupi nesto novo, onda se ipak postavlja pitanje sta je bolje?? Da Vam navedem primer: Na zapadu postiji katogorija “ First buyer“ koji su mladi, materijalno limitirani, pretezno sa 1 detetom koji zapocinju zivot kao podstanari. Svako tezi ka kupovini nekretnine, jer placanje stanarine su „pare bacene kroz prozor“ Naravno i drzava a i banke stimulisu kupovinu nekretnina sa izuzetno niskom kamatnom stopom, i sa tim da je visina zakupnine ( u zavisnosti od zone) regulisana zakonom . Zakupnina (kirija) je za istu kvadraturu i kvalitet skoro vise manje isti – kredit za stan, kucu itd. za istu kvadraturu i mnogo bolji kvalitet je iste visine kao kirija. Znaci stimulacija za investiciju postoji – kao bonus kod mladih bracnih parova je i to da nemoraju imati samoucesce – tj. downpayment. Svakom je ovaj model odlican – investitoru, jer ima gde da ulozi, ekonomiji takodjer, trzistu, gradu i naravno vlasniku takodjer. Harmonicno postavljen balans ce povuci za sobom snagu. Mladi koji su kupili stan od npr. 60 m2, najverovatnije ce za 5-6 godina teziti za kupovinu neceg veceg, jer se porodica uvecava, mozda u drugoj zoni, boljem kvartu itd,itd.itd.

    Napisali ste: „Pre desetak godina nije bilo mnogo razlika u ceni po naselljima (izuzev ind. zone i poludivljih naselja, gde su i tada bile daleko niže)…Odmah po usvajanju plana, formirale su se i cene nekretnina po zonama i to u dosta velikom rasponu…“

    Meni je bas to cudno, kako nije bilo razlike u ceni po naseljima!! To je ukazivalo maksimalno na nezdravo trziste. Nikako se ne moze i nije mogao recimo uporediti Kertvaros sa Prozivkom?! Veoma okrutno zvuci, ali je cinjenica da treba da bude zona, i razlika u ceni, i razlika u visini poreza na nekretnine – ne samo u odnosu na velicinu nego i zonu.

    To je inace sasvim logicno, kada kazete: „Ukoliko ste vlasnik kuće u dozvoljenoj zoni, svakako bi podigli cenu nekretnine jer ste sigurni da investitor nema gde dugo da gradi. Samim tim bi narasla i cena stana koji se i ovako teško prodaje.“

    Ni Grad, a ni zakon, ne kontrolise i regulise visinu cena stambenog prostora – nego se ostavlja da to trziste samo po sebi odredi – sto je velika greska. Ovako je izuzetno velika oscilacija i cena a i dinamika kupovine/prodaje. Kako situacija trenutno stoji u Subotici, (meni se tako cini) svako bi hteo da stanuje u samom centru, u stanu koji je top kvalitet, a da cena bude niska, rezije jos manje. Svako misli da je bitno da se investira i da se gradi a ostalo je menje bitno. Mene cudi i to da se tezi izgradnji spratnica umesto da grad tezi ka izgradnji porodicnih kuca sa tendencijom povlacenja industrije na periferiju grada. “Ususkavati“ poslovne objekte medju stambene zgrade nije najidealnije (za to ima puno primera u svetu) nego je mnogo bolje kreiranje poslovnih centara, gde se na jednom mestu i jednom krugu (sa dovoljno parking prostora – naravno) sve moze obaviti. Sa tim se u isto vreme resava i pitanje cene (kupovna ili zakupna) poslovnih prostora – vise je balansirana – i samim tim vise i privlacnija. Investitori bi takodjer nasli interesa i u drugim zonama – jer bi na taj nacin udovoljili finansijskim mogucnostima onih koji se ne mogu uvrstati i visu, ili visoko srednju kategoriju po primanjima. (npr. uporedjenje sa robom: neko kupuje u centru, a neko na buvljaku).

    Napomenuli ste: “…svaki građanin čeka povoljnu situaciju da dobro utopi svoju staru nekretninu i za to obezebedi sebi i svojoj deci nove“

    Tacno, to je generalno svuda u svetu tako. Ako neko kupuje npr. kucu ili stan u nekoj novogradnji, koja nema izgradjenu infrastrukturu (skole, obdanista, trzisni centri, banke itd.) svestan je toga da je cena u trenutku kupovine X a za 2-3-4 g. kada se zavrsi izgradnja i projekt tog dela, isti stan ce vredeti 30-40% vise. Mozda cak i vise od toga u zavisnosti kakva ce biti koncentracija stanovnistva u tom kvartu. Nekretnina je uvek bila i uvek ce i biti investment!!

    Ako pogledamo trenutno centar grada sa aspekta upotrebe poslovnih prostora, pruza se veoma cudna slika. Pretezno su banke,zlatare i ugostiteljski objekti. Tu i tamo ima po koja druga prodavnica ali dominantne su prve tri. To je ok da grad tezi ka nekoj „metropolizaciji“ ali na neki veoma cudan nacin. Velike metropole teze tome da se sto vise porodicnih kuca gradi, a sto manje stanova u spratnicama. Teze tome da poslovne prostore (kancelarije) zadrze u visespratnim zgradama pretezno koncentriranim na jednom podrucju – dok je u Subotici sve razstrkano na sve strane. Znaci ako covek hoce da obavi nesto ima uzasno puno „praznog hoda“, treba mu mnogo vise vremena da obavi sto treba, a isto tako ne ide ni u prilog privrede. Na zapadu se tezi povlacenje industrije van stambenog dela. Eventualne fabrike, firme itd. koje su se usled sirenja grada nasle u stambenoj zoni, dobijaju povoljne uslove za relokaciju itd.itd.itd.

    Za sve treba novac, ali ak o i to malo novca kojeg ima stoji, nece doneti rezultat ni napredak. Treba stimulirati protok a to ce povuci za sobom sve:)

  11. djomla kaže:

    Iby, možemo mi ovde pisati o tome kako grad treba da gradi nova naselja pod kucama po kanadskom stilu, ali je realnost veoma suprotna. Mi imamo situaciju da nam se naselja poput Makove, Zorke, Srpskog šora, Peščare šire van ikakve konstrole i van bilo kakve urbanizacije stvarajuci divlje kvartove u kojima ne postoji jedna postena ulica.

    Stava sam da grad mora da ide u visinu, jer konstantno sirenje nije ekonomično iz više razloga:

    1. Uvodjenje osnovne infrastrukture (voda, gas, kanalizacija, struja, asfalt, KDS itd…) kosta i to u nasem gradu kosta mnogo.

    2. Smanjuje se povrsina obradive zemlje, na ustrb naselja

    3. Transport i saobracaj u takvom gradu je problematican jer se grad siri a ne razvija se ozbiljna putna infrastruktura u vidu bulevara.

    Kad govorim o visinama, ne mislim na 12, već na 4, 5 spratova.

    Da citiram sam sebe

    Kada malo bolje pogledam ove tabele, primećujem da Subotica ima 50% više puteva od Zrenjanina i čak 3 puta više puteva od Pančeva za otprilike podjednak broj stanovnika. Kao zaključak se nameće da je Subotica mnogo razuđenija i da po glavi stanovnika imamo 2,82 metara puta, za razliku od Pančeva koji po stanovniku ima 1,1 metar puta. Drugim rečima, Subotica sa ovim brojem stanovnika bi trebala da bude površinski mnogo manja i kompaktnija, ali to nije slučaj, zbog toga svaki sugrađanin mora da plati (kroz porez) izgradnju ili održavanje svojih 2,82 metara puta.

    Pisali smo o tome.
    Nepoželjna tradicija

  12. Ivica kaže:

    Iby P.:

    Napisali ste: „Pre desetak godina nije bilo mnogo razlika u ceni…
    ….Meni je bas to cudno, kako nije bilo razlike u ceni po naseljima!! To je ukazivalo maksimalno na nezdravo trziste.

    …Mene cudi i to da se tezi izgradnji spratnica umesto da grad tezi ka izgradnji porodicnih kuca sa tendencijom povlacenja industrije na periferiju grada. “Ususkavati“ poslovne objekte medju stambene zgrade nije najidealnije (za to ima puno primera u svetu) nego je mnogo bolje kreiranje poslovnih centara, gde se na jednom mestu i jednom krugu (sa dovoljno parking prostora – naravno) sve moze obaviti. Sa tim se u isto vreme resava i pitanje cene (kupovna ili zakupna) poslovnih prostora – vise je balansirana – i samim tim vise i privlacnija…

    …Velike metropole teze tome da se sto vise porodicnih kuca gradi, a sto manje stanova u spratnicama. Teze tome da poslovne prostore (kancelarije) zadrze u visespratnim zgradama pretezno koncentriranim na jednom podrucju – dok je u Subotici sve razstrkano na sve strane. Znaci ako covek hoce da obavi nesto ima uzasno puno „praznog hoda“, treba mu mnogo vise vremena da obavi sto treba, a isto tako ne ide ni u prilog privrede.

    1.  Iby, ne znam kada si otišla vani, ali pričamo o 90-tim, kada su se kupovali stanovi za kutiju cigarete…kada niko nije hteo u stare kuće i stanove u centru ni za dž…kada su cene kvadrata u, primera radi, MZ Dudova šuma i MZ Gat bile iste (sada su u MZ Dudova šuma duplo više)…

    2. ne znam na koji „svet“ misliš….možda u SAD I Kanadi, ali u evropskim gradovima se posl. prostori guraju među stambene zgrade, preciznije u njihovo prizemlje, a čak se i šoping molovi uglavljuju u centar grada (ili bar što bliže)…taj koncept da je stambeno naselje na jednom kraju, a komercijalna zona par kilometara izvan grada nikako ne prolazi u ovim krajevima…

    3. I kod nas se sve gura na jedno mesto, odnosno centar grada, pošto ovo nije metropolski grad i nema potrebe za više poslovnih centara…Banke i ostalo si ti na jednom mestu…pored glavnih puteva su ti prodavnike, servisi, moteli, pumpe, u stambenim naseljima posl. prostori sa zanatskim radnjama, manjim prodavnicama, kafićima, kladionicama…uopšte ne vidim gde je problem…Ja lično jedino vidim problem u tome što nam centar nije kompaktniji, ima mnogo „rupa“ i ulica koje još uvek nisu pretvorene poslovne zone…

     

  13. Iby P. kaže:

    Djolma, Ivice

    Prihvatam i slazem se sa Vasim misljenjem – jer Vi zivite u gradu i bolje znate odnose koji su vise nego specificni i tesko se mogu uporediti ma sa kojom zemljom. Mozda bas zbog toga treba sasvim drugacije pristupiti resavanju problema i planiranju grada.

    Ja sam iz zemlje otisla pocetkom 1980-ih i od tada sam vise manje vremena provodila u zemlji. Moje uporedjenje sa odredjenim zemljama proizilazi iz diplomatske sluzbe po mnogim zemljama zapadne Evrope. Npr Svedska – koja se trudila iz centra potisnuti stanove i zadrzati samo kao poslovni centar. Svajcarska posebno Zeneva, pruza zaista skladnu, logicnu i interesantnu sliku. Jedan od mojih omiljenih gradova  🙂 Nemacku, Austriju, Madjarsku ne bih spominjala nema razloga. Zivim u kanadi a dosta boravim i u SAD.

    Oboje ste napomenuli divlju gradnju – i da, sigurno da ima mnogo vise problema nego sto se povrsinski vidi – koju izgleda ni dan danas nisu mogli suzbiti 🙁  Mozda nema adekvatnih zakona, ili su tolerantni, ili se ne primenjuju – znaci svako radi sta i kak hoce.

    Posto ste Vi vise upoznati sa situacijom, a meni bas nije toliko jasna, mozete li mi reci zasto se gradi toliku puno miniaturnih garsonjera od 20+ do 30+ m2. Pretpostavljam zbog mnogo nizih etaznih troskova, ali to su toliko minijaturne povrsine  da je neverovatno. Sta ce biti recimo ako se ekonomska situacija popravi i ljudi budu trazili min. dvosobne stanove?! Subotica jeste fakultetski grad, i mozda je studentima privlacan bachelor??!! Nesecam se da su u ona davna socijalisticko – komunisticka vremena gradili ikada toliko minijaturne stanove.  Kada sam prosli put bila u Subotici videla sam jedan od njih. Prijateljica mi je rekla, kao videces izgleda mnogo veci nego sto jeste. 24m2 je 24m2 i ni vise ni manje. Pitam se kako moze da izlgeda nesto vece kada je na toj povrsini kuhinja, kupatilo, predsoblje, dnevna soba i malecna terasa.?! 

    Nadam se da cu jos da pozivim da vidim te „rupe“ popunjene. Interesje me kako ce se grad razvijati:)   

  14. Ivica kaže:

    Što se tiče garsonjera, to već nema veze sa standardom življenja jedne porodice, već negativnom slikom našeg društva koje beleži negativan prirodni priraštaj, sve veći broj razvoda brakova, a sve manji broj novosklopljenih…Dovoljno je da pitaš nakoga u agenciji za nekretnine ko sve kupuje te silne garsonjere…pa naravno samci, ili eventualno par bez dece…ne bih rekao da je cena odlučujući faktor, pošto je uglavnom kvadrat u garsonjeri skuplji nego kvadrat u dvosobnom stanu. A i cena garsonjere je tek nešto niža od cene jednosobnog stana…Takođe utiče i ubrzan ritam života…bukvalno si ceo dan odsutan i stan ti služi samo za spavanje…Slika Subotice će za 20-30 godina otprilike izgledati tako da ćemo imati 1 stan na 1,5-2 stanovnika, slično će biti i sa automobilima, al to je već duga tema…

  15. djomla kaže:

    Racunica je veoma prosta. 

    Ukoliko vam je plata prosecna, 20 do 30 hiljada dinara, i pri tome radite kod privatnika vi prakticno nemate sanse da zaradite za stan, a takodje banka vam sigurno nece dati kredit. Tada ste osudjeni na zivot sa roditeljima.

    Ukoliko imate jos nekoga ko zaradjuje toliko, e onda vam je jedina mogucnost stan od 30 kvadrata. Uz naravno velika odricanja.

    Takvih je u Subotici mnogo, sam tim i stanova.

    Sada kada prebrojim prijatelje starosnog doba od 25 do 30 godina, dovoljno vam je 5 prstiju jedne ruke da nabrojite sve one koji zive van roditeljskog doma. Velika vecina u periodu kada treba da se osamostali i dalje zivi sa roditeljima bez ikakve perspektive da ce u narednom periodu resiti krov nad glavom. Ako ga i resi to ce biti stan sa cenom do 30 000 evra, sto vam uz kamatu banke dodje na stan od 30 kvadrata.

    Vratice se rode…

  16. Ivica kaže:

    Sad već odoh u offtopic…sem toga što jedva poznajem nekoga iz svoje generacije da se osamostalio, gotovo da ne znam nikoga ko se upustio u osnivanje porodice…Ako uzmem 50-tak meni relativno bliskih ljudi, otprilike mojih godina, možda se svega dvoje odlučilo na osnivanje porodice…Mislim da svako može napraviti sličan uzorak i da će doći zabrinjavajućih podataka…

    Ovaj komentar opet može da se nadoveže na onaj prethodni da manje mladih sa porodicom kupuje stanove, a više samaca (uglavnom srednjeg doba ili čak starijih)…

  17. Iby P. kaže:

    🙁  Sudeci po vasim postovima, vi ste +/-30 godina stari. Zalosno je da bas u ovim godinama mladi nemaju mogucnost da obezbede sebi buducnost, postave zdrave temelje finansijskimstambeno i porodicno.   Da li tome, pored niskih primanja, doprinose i lose uslovi kredita??

    Mene je sokiralo to da su cene  proizvoda u Srbiji (u Madjarskoj jos vise) otprilike iste, ili cesto mnogo vise nego na zapadu – dok su primanja visestruko manja.  Svakako je umetnost preziveti (za mene ostaje mit kako ) i ako su jos uslovi kreditiranja losi, onda su mladi fakticki ne zakopani, nego zabetornirani.

    Hvala na strpljenju i obrazlozenjima, ovako je slika mnogo jasnija i potpunija. Dobila sam odgovore na mnoga pitanja, za koje do sada nisam imala:)

  18. Boardwalk Empire kaže:

    IBY P. cekam te na – West End of London (to je ono, ako znas…blizu ,Charing Crossa)…i spusti malo ragbi loptu..mi ovde jos uvek igramo fudbal…onaj evropski…ovo smatraj kao prijateljski gest…

  19. Iby P. kaže:

    Postovani G. Boardwalk,

    Nevidim razlog za Ti, poso ja sa Vama nisam cuvala ovce. Mogu predloziti par mesta gde sam spremna u svako doba da Vas upoznam i to Banff Springs Hotel (ako znate gde je to). Ako igrate fudbal, onda ne bi trebalo „majmunisati“ americki model, i spustite se sa Jeep-a na Zastavu i ostanite kod balkanskih fora i fazona. Prijatelje biram sama, a savet od Vas nisam trazila 🙂

    Zelim Vam uspesnu i Sretnu Novu Godinu 🙂

  20. Tina kaže:

    Iby, ne znam na koju zgradu tacno mislis u ulici Milosa Obilica ali ja zivim u Milosa Obilica 25 i ima sasvim dovoljno mesta za parkiranje i ispred zgrade i u njenom dvoristu.Firma od koje sam kupila stan je zaista korektna.

  21. Lansky kaže:

    Ispred te dve narandžaste zgrade možda može da se parkira ali pešaci često moraju da se provlače a kolica za bebe ili invalide ni to. Takva je situacija kod većine novih zgrada u starim ulicama. Travnjaci ispred susednih objekata su pretvoreni u blato a trotoar često blokiran.

Ostavite komentar za Boardwalk Empire Otkaži komentar

8 + 2 =

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 10 + 7 ?
Please leave these two fields as-is: