Ovde ćemo pokušati da rekonstruišemo stari izgled Senćanskog puta, pomoću fotografija koje imamo na raspolaganju. Ta ulica i okolina je teško stradala 18. septembra 1944. međutim fotografije ruševina u Subotici posle tog savezničkog bombardovanja su malobrojne.
Zla kob tog dela varoši je bila Željeznička stanica koja se pruža paralelno i koja je bila meta. Kao što se vidi na mapi, velika većina smrtonosnog tovara, izručena je „tepisima“ na civilne kvartove.
Početak ulice 1931.godine, vojni objekat na ćošku
april 1941.
posle rata
Šezdesetih na tom mestu
ćošak do 1942.
od 1942.
Zgrada direkcije željeznica
Dvorišno krilo, Željeznička štamparija – pogođena
već sledeća do nje je uništena
levo se vidi spomenik koji je sada okrenut prema MESŠCu
Sledi kasarna, srušena, ostala je jedino zgrada koja se danas nalazi između Suda i autobuske stanice.
Na mestu kasarne, šezdesetih je izgrađena nova zgrada suda
Privatne kuće koje će biti porušene 1987. da bi se sagradila Autobuska stanica.
Stara fabrika FAKO (1927.) posle rata LA PASSIONARIA, danas „8.Mart“
Stara plinara
U pravcu centra 1942. godine
Iz američkog aviona 18. septembra 1944.
Mapa pogodaka
Ruševine 1946. godine, preko puta današnjeg suda
Stari spomenik
Na tom mestu sedamdesetih,zgrada zvana KIFLA
Te zgrade su pedesetih popunile prostor koji su napravile bombe
Ulica je vremenom dobijala značaj kao saobraćajnica. Polovinom sedamdesetih je izgrađena Bajnatska ulica koja je otvorila saobraćaj prema Beogradskom putu. Osamdesetih je gotovo potpuno bez osvetljenja sve do 1988. i otvaranja nove autobuske stanice. Put je rekonstruisan iz osnova. Izvađena je nezgodna žuta kocka i izgrađen savremen kolovoz sa četiri trake i moderno osvetljenje. Od Senćanskog groblja do iza prečistača , nastavljen je zaobilazni put koji će na kraju biti izlaz na autoput.
Početak ulice sad
i nekad
Kakav predivan objekat! Steta, nema ga vise, ko zna koliko je takvih objekata stradalo tomo "saveznickog" bombardovanja.
Taj avion na staroj razglednici je fotomontaža ali u ovom slučaju predstavlja PREDSKAZANJE.
Ako malo bolje pogledate mapu sa istovarenim "smrtonosnim tovarom", mozete videti da je na tom mestu izgadjen prvi blok zgrada, četvorospratnica, nakon Drugog svetskog rata. Senćanski put je nakon te izgradnje postao najurbaniji deo grada u kom je nikao put sa četri trake gde se saobraćaj ne odvija na svega par metara od kuća kao što imamo primer na Beogradskom putu, već su tadašnje zgrade dovoljno uvučene i od puta odvojene zelenim pojasom koji je zasađen nakon izgradnje. Velike zelene površine kod Nove opštine, spomenika Junacima palim za oslobođenje i ujedinjenje, zgrade suda, čine ovaj deo grada najudobnijim i za stanare i za one koji ovom ulicu koriste samo da bi prošli njome. Put je na raskrsnici kod Autobuske stanice dobio i jedino "zeleno ostrvo" u gradu. Na zalost tu je i stao razvoj Senćanskog puta, koji od Autobuske stanice ka izlazu iz grada još uvek ima niz kuća uz sam put. Izgradnjom izlaza "Istok" na autoputu, ova ulica je dobila novu šansu da postane pravi savremeni bulevar.
Šteta je što se grad nije širio na taj način – od centra ka periferiji. Te zgrade su izgrađene 1958. okružene zelenilom i drvoredima. Iza njih je bilo dovoljno prostora gde su bila dečija igrališta. Nažalost sedamdesetih godina, iza su počele da niču divlje garaže. I pored otpora stanara, prostor je uzurpiran i verovatno zbog toga do danas neuređen sasvim kako bi trebao.
Sada je već poznata činjenica da je na mestu jedne od tih zgrada, na uglu Senćanskog puta i Sonje Marinković, na broju osam, bila kuća u kojoj je prve godine života proveo Danilo Kiš.
U dvorištu sa sestrom 1936.
Zabavište Carica Milica
„Kad je mali Danilo Kiš ovde stanovao, u staroj ulici Oslobođenja 8, tu nije bilo kestenova. Ugledao ih je i urezali su mu se u sećanje tek nešto kasnije u Novom Sadu, u Bemovoj ulici. Kestenova kojih se Kiš sećao u svojim „Ranim jadima“, tamo u Bemovoj, više nema, nema nijednog. Ali su evo, nikli i porasli ogromni ovde gde je rođen, nastavljajući tako igru života i literature, ironije, sudbine, realnog i nadrealnog, metafizike u koju ne verujemo a ima je.“
Boško Krstić u Potrazi za divljim kestenovima
Da li neko ima fotografiju zgrade nekadašnje Bitermanove štamparije koja je bila preko puta MEŠC-a iza spomenika Oslobodiocima? Srušena je 1944. prilikom savezničkih bombardovanja Subotice.
Izgleda da je smrtonosni tovar naših saveznika urušio mnoga lepa dela tadašnje arhitekture, što je u mnogome osiromašilo grad, barem kada je reč o gaditeljskom nasleđu.
Bilo bi jako zgodno napraviti popis i staviti sve slike porušenih objekata, ali ne običnih kuća već obejkata koje su od značaja.
Lansky, jesi li za vesti o Drugom svetskom ratu?
Za Bitermanovu štampariju ni ne znam. Eto novog zadatka za istraživanje.
Statistička slika je ovakva:
– potpuno uništeno 570 objekata
– veće štete koje se mogu popraviti 214
– manji kvarovi u crepu, staklu i dr 1089
uz to ide i šteta na trgovima, ulicama, kaldrmi, neeksplodirane bombe…
vidi poslednji post na STARA CARINARNICA
Subotica je bombardovana u 12 mahova.
Dogovorićemo se u vezi otvaranja "bunkera" II sv rat u Subotici.
Ilustracija kuće i štamparije Karla Bitermana u Šenoinoj.
BITTERMANN KAROLY kasnije JOZSEF ili JOSIP. NAIME štampanjem obrazaca ili što je bilo komplikovanije knjiga, prvi štampari u našem gradu bili su poznati da su za impresum – kao neka vrste beleške na dnu gotovog posla na bunjevačkom jeziku TISKANO KOD KALORA B… na srpskom jeziku ŠTAMPANO KOD DRAGUTINA bile su tiskanice urađene i sa ćiriličnim pismom i to pre Vuka, na nemačkom jeziku GEDRUCKT von KARL B… i na većini obrazaca i knjiga NYOMATOTT SZABADKAN B. KAROLYNA štamparija je radila u periodu l844-l907., kada više od porodice Bittermann nije niko nastavio ovu delatnost. Što se pak slike tiče sve sam uradio da od 1969. kako proučavam ovu materiju da nađem valjani dokumenat, po sećanja kasnijih stanovnika ove zgrade je urađena prava i valjana skica. Jedino postoji valjani i originalni izvod iz gruntovnice, katastera o svim vlasnicima ove zgrade gde je bila prva štamparija u našem gradu.