Na prvi utisak Zoran M. Ilić po dugoj kosi i ležernom oblačenju kao da je izašao iz filma „Vejnov svet”, međutim, ovaj diplomirani mašinac već godinama je u mislima u svetovima izvan ovog. Iliće-va strast je bavljenje nebeskim telima i traženje odgovora na to kako čovek može da utiče na njihovo kretanje ili da ih čak pretvori u svoje bazne svemirske stanice. U svojoj sredini gotovo nepoznat, Ilić je na međunarodnim skupovima naučnika posvećenim pitanjima astronomije jedini predstavnik iz Srbije.
U naučnim krugovima jedna od tema koje zaokupljaju pažnju jeste pitanje udara asteroida ili jezgra komete u Zemlju. Oko Zemlje kruži više od hiljadu asteroida većih od kilometar u prečniku, a od tog broja oko 800 ih je popisano. Asteroidi manjeg prečnika nisu opasni jer oni sagore u Zemljinoj atmosferi, ali ukoliko bi se ikada desilo da nam se putanje ukrste, po Zemlju mogu da budu opasni veliki asteroidi. Otuda toliko interesovanje naučnika, NASA je na svom sajtu pozvala stručnjake da pomognu u rešavanju ovih problema, a pitanja koja se otvaraju svaki dan su sve brojnija – kaže nam Zoran Ilić
Nakon što je 2004. godine otkriven asteroid Apofis, u prvi mah je procenjeno da postoji 2,7 posto šanse da 2036. godine udari u Zemlju. Kako nam Ilić objašnjava, putanja udara zahvatala bi Rusiju, i to deo Sibira, gde bi napravila, kako se procenjuje, pustoš površine Francuske, i to samo u slučaju da 2029. godine prođe kroz tzv. ključaonicu, odnosno odabere putanju koja će je voditi kroz jednu svemirsku tačku širine oko 300 metara. Kasnija posmatranja asteroida Apofis pokazala su da nema rizika od udara, ali da će 2029. njegov prolazak pored Zemlje biti istorijski blizu, takvih slučajeva je jedan u 800 godina, za objekat te veličine. NASA umirujuće saopštava da će se iznad Atlantika 2029. godine videti njegov svetleći trag te da će 13. aprila 2036. godine osvanuti uskršnja nedelja bez rizika od sudara sa asteroidom koji će putovati 47 miliona kilometara daleko od Zemlje.
Pojednostavljeno rečeno, u rešenju problema koji zaokuplja maštu astronoma primenio je princip kladiva. Odnosno, nakon što se približi asteroidu, na jedan od kamenova „baca” se specijalno uže koje ga „hvata” poput paukove mreže, nakon toga ga povlači i izbacuje u suprotnom smeru.
– To će izazvati i reakciju u kretanju asteroida pomerajući njegovu putanju, i ako je potrebno dovoljno ga je pomeriti za oko 20 mikrometara u sekundi kako bi ona promašila „ključaonicu” – objašnjava dalje Ilić.
Aleksandra Isakov
Ja mislim da je ovaj objasnio svima u gradu ko ja faca!
Svaka mu cast i puno srece i uspeha!
Iznenadio je i Boga oca!
Živeo sam u Subotici 10 godina, i sretao ovog čoveka koji na ulici izgleda kao da nije baš u vinklu, ili kao da je izašao iz nekog spota Iron Maiden-a iz osamdesetih! Nikada to naravno nisam prokomentarisao, ali me ovo saznanje o njemu još jednom opomenulo da se po stilu odevanja i tome slično ne sme suditi o kvalitetu onog što se nalazi iza stila. Svaka čast, skidam kapu i divim se bezgranično!