Jedna od najlepših subotičkih ulica, kroz ceo vek, više puta je doterivana u nameri da bude još lepša.
Na samom kraju veka, pretvorena je u zatvoreni parking i ogledalo jedne generacije građana Subotice i njene uprave, koja nije bila dostojna čuvanja onoga što je nasledila. Pred izbore 2000. godine, opozicija je među prva svoja predizborna obećanja, uvrstila ponovno otvaranje Štrosmajerove ulice.
Vratimo se slikom na početak 20. veka, neposredno pred izgradnju nove Gradske kuće. Sve do 1928. god. tu će biti pijaca.
Dvadesete
Pijaca i javni toalet.
1928. godine, tramvaj prolazi sredinom ulice.
Tridesete
Motoristi
Na mestu današnjeg Magnotrona
Četrdesete
1944. godine – stiže konjica
Pedesete
1958. godine jedan od poslednjih prizemnih objekata, zamenila je moderna trospratnica, ukrašena mozaicima.
Šezdesete
Možda najlepša faza. Višestruki drvoredi su ukrstili krošnje i stvorili pravu šumu.
Sedamdesete
1974. je ukinut tramvaj a krajem te decenije počinju restrikcije struje, kandelabre niko ne popravlja pa kao posledica toga, ulica je noću za izbegavanje. Tramvajska trasa više ne služi ničemu, nešto mora da se menja.
last good bye
Osamdesete
1984. godine, cela ulica je raskopana i dobija novi izgled, onakav kakav je i danas. Obnovljene su fasade, promenjeno osvetljenje…Tada se činilo da je novi izgled pravo osveženje.
Vidi: REKONSTRUKCIJA ŠTROSMAJEROVE
Kruna celog posla, trebalo je da budu kiosci ali novca nije bilo pa su novi napravljeni od fabrikovanih elemenata, preostalih sa nekog drugog gradilišta. Laslo Mađar iz Istorijskog arhiva, pronašao je crteže iz 19. veka kada se čak i glavni gradski inženjer Titus Mačković, bavio projektovanjem kioska. Međutim, godina je 1984. i za tu ideju ćemo pričekati četvrt veka.
Devedesete
Poslednji prizemni objekat – mesara, srušen je i zamenjen nakaznom građevinom, sasvim u duhu vremena u kom je nastala. Ulica je pred kraj veka zatvorena i pretvorena u parking.
I već je druga decenija 21. veka. Većina je onih koji smatraju da bi nešto trebalo učiniti sa tom ulicom. Neki su za to da ona postane pešačka zona, dok drugi misle da bi preveliko pešačko carstvo, rasplinulo koncentraciju šetača i draž koju nosi ljudska vreva.
Najdalje je otišla grupa umetnika i arhitekata, kreirajući svako po jedan most na davno zatrpanoj rečici. Venecija u srcu Subotice . Jedan od njih, arh. Ante Rudinski, sve je to nazvao – fatamorganom. Sve je bilo samo sanjarenje. Da se ne raspline kao i svaki san, pobrinule su se naše slamarke.
Svaka čast urbanistima što je nekoliko današnjih kioska napravljeno po projektu iz 1897. godine. Jeste da se dugo čekalo na to ali makar danas oni ulepšavaju centar. Nadam se da će se i u budućnosti voditi računa o ovakvim projektima
To je Zavod za zastitu spomenika nekadasnja Direkcija a ne Urbanizam uradili.
Tokom poslednje rekonstrukcije ove ulice, izvadjena je zuta kocka, postavljen asfalt a kocka iskoriscena za potrebe parkinga da svedoci o njenom postojanju na tom mestu. U to vreme se nije razmisljalo o tome da se kocka zameni novom kockom koja se ne klize, vec se ona vadili i bez razmisljanja menjala asfaltom.
Ova ulica trenutno lepse izgleda nocu nego danju, za sta su zaduzeni kandelabri koji predstavljaju i poslednju vecu promenu na ovoj ulici. Sada je ona "ofucana", pa se cesto pominje njena rekonstrukcija koja najvise zanima one koji tako imaju radnje jer im posao u velikoj meri zavisi od toga kako ce ona da izgleda i da li ce u njoj biti ljudi.
Subjektivnog stava sam da nema potrebe praviti mostice kao u Veneciji i kopati kanala, da bi nas podsetilo na kanal koji je tu prolazio pre vise od veka, vec je najracionalnije uraditi njenu rekonstrukciju po modelu ulice Dimitrija Tucovica (Borovo), gde bi se pesacka zona prosirila, i poplocala, zelenilo uredilo, parking mesta doterala, a saobracaj ostavio na istom intenzitetu, jer zaista nedostaju alternativne saobracajnice. Bez velikih hirurskih zahvata, i uz malo farbe na fasadama, ova ulica bi mogla postati pravi biser.
Najbolja slika ove ulice. Podseca na ulicu Petefi Sandora. Velika transformacija.
Da li imate više informacija ili fotografija poslednje prizemne kuće u štrosmajerovoj ulici ? Kuća je bila vlasništvo mog dede ali je oduzeta posle II svetskog rata.
stilski kiosk koji je ovde na crtežu prikazan iz 1897 idejno je pripremila i obradila dipl.ig.arh Živka Radulović iz Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture koja je u međuvremenu napustila zavod 2000 godine .Stručne poslove uradila je i nastavila nadzor dipl.ing arh Gordana Prćići Vujnović .Investitor prvoga kioska bio je Str Max a izvođač radova dooGrgo Bravar..
Strosmajerova (fatamorgana)