Subotički porno bioskop

Istorija porno filma počinje kada i sam film, možda jedan dan kasnije.

Đenka pušta Mirku i Kristini kako se Hedi Lamar kupa gola a ni slavnom Lifki nisu bili strani „golišavi“ filmovi.

„Odbacite lažni građanski moral“ ubeđuje Đenka ono dvoje dok u gradskoj Skupštini Subotice tih dana odbornik pop Blaško Rajić govori :

…Osim toga među knjigama Gradske biblioteke ima mnogo pornografskih knjiga, koje po sebi ne bi imale štetnog uticaja, kada bi ih čitali oni posetioci za koga su oni. Ali na žalost ova dela čita najviše i najradije omladina i time samo truje dušu. Omladini je potrebno da bude nacionalna, zdrava dušom i telom, ali čitajući pornografije ona neće imati ona svojstva, postaće sebična, bezdušna i anacionalna. Između ostalih dela napominje dela Zole, Monteskiea, Kazanove itd. Ova dela su došla na taj način u biblioteku, što je pre više godina grad za skupe pare kupio jednu privatnu biblioteku.

 

Većnica tridesetih

Ali, đavo nas je polako uzimao pod svoje.

Sedamdesetih godina bioskope su preplavili soft porn filmovi. Apsolutna zvezda tog vremena Silvia Kristel, snimila je celu seriju filmova o Emanueli, koji su punili sva sedišta u sali. Ti radovi su u suštini bili ubibože dosadni. U prilog tome govori da ni jedno od tih ostvarenja nije doživelo neku reprizu bilo gde nakon što je njihovo vreme prošlo. Narod je hteo da vidi golotinju i ništa drugo. Toga je u to vreme bilo toliko malo, da bi to teško bilo shvatljivo današnjem mladom čoveku. Erotski, švedski akcioni…sve to još nije ono ZAPRAVO. Socijalistički moral je u tom segmentu bio prestrog.

Iako strogi moral često vezujemo za verski tradicionalizam, za to pitanje u socijalizmu smo bili veći katolici od Pape. Svaka pornografija je bila zakonom zabranjena. Još osamdesetih, na ulazu u Mađarsku stoji ogromna tabla sa natpisima šta je sve zabranjeno unositi u susednu zemlju. Uz natpise idu i ilustracije. Tu je i ona koja se odnosi na PORNO i na njoj je silueta gole devojke. Crtač se svojski potrudio da zabranjeno izgleda i te kako privlačno.

Ipak, naš čovek je znao da se snađe.

Meki

Osamdesetih godina dolazi do pukotina u bioskopskom repertoaru, kroz koje su se provukla nekolika igrana i jedan dokumentarni film, koji su u sebi sadržali eksplicitne scene seksa. Verovatno kao probni balon, 1985. godine bez reklame stiže u bioskop Jadran klasični hard core STRASTI. On će oboriti sve rekorde gledanosti u istoriji subotičkih bioskopa !

Ali, posle njega opet dolazi zatišje. Sve do proleća 1988. godine kada se „Suboticafilm“ odlučio za hrabar potez. U Lifki počinje da radi porno bioskop, drugi u Jugoslaviji (posle Ljubljane). Direktor Mika Smiljanić rešen da se bori protiv videa i pada posete u kinima, za svečanu premijeru lično najavljuje film Miami spice. Bila je to parodija na tada popularnu seriju Miami vice  sa  Don Džonsonom.

I akterke porno parodije se bore protiv poroka Majamija, ali svojim sredstvima.

Parodiranje je ostalo zanimljivo pornićarima do danas, pa tako i novija ostvarenja imaju svoje hard core verzije (Lesi se vraća krući, Die with a hard on, Whore of the rings, Man in black women…)

Tvrdi

Subotički porno bioskop nije mogao dugo da drži front protiv video kaseta. Svi video klubovi su već imali u ponudi tvrde porniće, stvar je bila samo u tempu opremanja gledalaca video rekorderima.

Tako su xxx filmovi otišli tamo gde im je i mesto, u duboku privatnost domova.

Subotica osamdesetih

 



KOMENTARI

  1. amacak kaže:

    kao aktivni posetilac bioskopa od sredine sedamdesetih do izumiranja istih moram da ukažem na neke činjenične greške u tekstu.

    prvo, japanski film strasti nije bio klasični hardkor porno kakav mi znamo. imao je radnju zasnovanu na stvarnom događaju, ženi koja je lutala ulicama tokija pošto je ubila i kastrirala muža. u filmu je prikazan njihov odnos sa dosta nijansi a eksplicitne scene su postojale ali nisu bile same sebi cilj. film je izazvao dosta rasprave i u svetu i to ne samo zbog scena seksa.

    moguće je da su kod nas, zbog pomenutog socijalističkog puritanizma, neke scene bile isečene. koliko se sećam pošto sam ga pogledao nije mi bilo jasno čemu tolika buka oko svega toga. to (da iz filma budu isečene scene ili celi delovi) nije bilo nemoguće u to vreme. primer: prvi ben hur koga sam gledao, u jadran bioskopu, trajao je možda i sat kraće od originala. ceo religijski deo na kraju, sa isusom i izlečenjem od lepre je bio izbačen. to sam shvatio tek decenijama kasnije, kada sam video originalnu varijantu.

    drugo, odakle podatak da su strasti oborile rekorde gledanosti? ne sećam se detalja oko toga ali za ajkulu ili rat zvezda se u red za karte stajalo jedno deset metara od početka stepenica na jadranu. po pet šest ljudi upordo. da je na strastima bila baš tolika gužva možda bih i zapamtio. 

    takođe, koliko se sećam, miami spice je bio prvi film koji se davao u lifki koju je smiljanić specijalizovao kao porno bioskop ali neposredno pre njega davao se jedan film u jadranu čijeg se imena se ne sećam ali radilo se o paru koji je imao jedan vrlo uspešan susret seksualne prirode i potom izgubio vezu da bi je opet uspostavio na kraju filma. naravno, u međuvremenu je bilo drugih eksplicitno prikazanih „susreta“  i nekoliko promašaja za dlaku, tipa u istoj prostoriji su ali se nisu videli.

    ovaj film je isto imao previše „radnje“ za porno standarde ali bio je sasvim eksplicitan, mnogo više od strasti. davao se standardnih nedelju dana u jadranu sa rasprodatom salom i dobio, za ono vreme neuobičajene, produžetke  tri dana ili još jednu nedelju, ne sećam se tačno. ja sam ga gledao na samom kraju, sala je bila negde 3/4 puna.

    mislim da je posećenost tog filma doprinela odluci da se porno filmovi daju redovno. kriza za bioskope već je počela a smiljanić je bio neortodoksni socijalistički direktor. koliko se sećam, u njegovo vreme su počeli brže da nam dolaze svetski hitovi koji su onda kasnili i bili očekivani mesecima i godinama. možda bi bilo zanimljivo da ga (smiljanića) neko intervjuiše u vezi ovoga.

    hopa cupa u krevetu, sećam se i radnje i pojedinih scena. to su bili dani, bez slikona, kolagena, depilacije. sve je to sada na internetu par klikova udaljeno. koga uopšte interesuje. kako se život promeni za trideset godina.

     

  2. Lansky kaže:

    Zvanični podaci o gledanosti (rekordi):

    1. Strasti (američki) 31 605 gledalaca  (1985 godine)
    2. Oficir i džentlmen (američki) 29 136 gledalaca (1983. godine)
    3. Zajednički stan  (domaći) 26 386 gledalaca (1961. godine)

    Taj japanski film (Carstvo čula) se davao 1984. godine, takođe je bila velika poseta ali je na ukupan broj gledalaca uticalo i koliko je određeni film bio na repertoaru.

  3. amacak kaže:

    😳
    memorija počinje da izdaje.
    tačno, taj prvi eksplicitni se zvao strasti, datume sam izgleda gadno pomešao. ja se sećam da je bio manji razmak između tog filma i lifke kao porno bioskopa. zato sam ga i pomešao sa carstvom čula, vremenski razmak mi se činio preveliki.

    što se gledanosti tiče, zvanični podaci ne lažu a i slaže se sa mojim sećanjem, danima je sala bila puna, odeš po kartu i nema. na kraju sam je kupio i gledao filma a u porno lifci nikad nisam bio. pornografija je mnogo interesantnija kada je zabranjena.

  4. panco pancic kaže:

    :$
     

  5. amacak kaže:

    Ime glavne glumice (kelly) i manje od 5 minuta guglanja u pauzama praćenja izbora dovoljno je da se nađe trejler za najgledaniji film u subotici (bez eksplicitnih scena):
     
     
    originalni plakat:

    imdb link: http://www.imdb.com/title/tt0085719/

    film je bio nekakav hibrid  hardkor  porna i melodrame b produkcije.

  6. Lansky kaže:

    Subotičke 1971.g

    „…neočekivane istine o seksu u braku i izvan njega…“
    „Najpoznatije zvezde danskog i švedskog filma !“

     

  7. charlie kaže:

    lose

Ostavite komentar za charlie Otkaži komentar

+ 54 = 55

IMPORTANT! To be able to proceed, you need to solve the following simple math (so we know that you are a human) :-)

What is 11 + 12 ?
Please leave these two fields as-is: