U svetu grafita i grafitera postoji nekakva lestvica vrednosti i hijerarhija koja na svom dnu ima taj najjednostavniji izraz – tagove. To su u stvari najobičniji potpisi koji imaju ambiciju da budu izvedeni umetnički odnosno jedinstveno.
Za razliku od onih atraktivnih i „plemenitih“ grafita, tagovi su običnom posmatraču nerazumljivi i obraćaju se uglavnom drugim grafiterima. Njihov smisao može biti jedino poruka „bio sam ovde“ ili „eto mene“.
Za javnu imovinu oni predstavljaju jedino napast i ne poseduju nikakvu estetsku vrednost. Pišu ih uglavnom klinci. U svemu tome oni slede određene ideje i pravila koja dolaze iz velikog sveta. Jedan od trendova je izgleda i ovo koncentrisanje tagova na vrata ili kakvu kapiju. Od sve bede, Suboticu je je snašla i ova. Stare kapije i ulaze koji spadaju u jedinstveno naseđe, napali su flomasteri. Nisu pošteđena ni obična vrata i ulazi ali stara vrata nikako ne bi smela biti pano za potpisivanje.
I naravno: „Nemožeminikoništa“ Albi
Mnogi znaju da kažu : omladina je nezadovoljna i bez perspektive, ništa im se ne nudi…Rezonovanje u maniru one narodne „ naljutio se pop na selo pa odsekao sebi onu stvar“, odvelo bi nas u opštu destrukciju, jer velika većina građana ima razloga da bude nezadovoljna. Naspram omladine koja bar ispred sebe ima vreme i nadu, postoji armija ljudi koja nema čak ni to. Nema više vremena za bilo šta – što bi rekao Mladen Delić.
Kada je reč o tagovima, oni spadaju u jezik grafitera. Razne druge švrljotine izlaze iz okvira tog sveta i ne treba ih ni nazivati grafitima. Nažalost i njih je sve više.
Kako to da je Subotica šarenija više nego što su to gradovi i zemlje odakle dolazi ovaj trend ? Odgovor je negde zagubljen gde je i onaj na pitanje kako je moguće uzurpirati javnu površinu ili kršiti građevinske propise ali ne i uzurpirati parking mesto par minuta duže.
Saobraćajna policija je onomad objavila „vežite se, od sutra kažnjavamo.“ Niko tada nije verovao da ćemo vrlo brzo disciplinovano vezivati pojaseve u autima.
Jedan filmski kritičar sa juga Srbije, boravio je na Paliću i u Subotici. U svom blogu, otkrio je kasnije koliko je bio očaran ambijentom. Na kraju je dodao : „ Jedino su me grafiti podsećali da sam i dalje u Srbiji.“
odvratno…..to samo seljacine saraju,niko normalan.
Policija da zakuca na vrata tom Albiju, a svi dobro znaju ko je taj magarac, daju mu cetku u ruke i na posao, belosvetski olos!
Dobro zboris Lansky!
Dementni "umetnici". Zaista ne znam zasto niko u ovom gradu ne preduzima nista povodom ovog problema.
Za zaboravne: sve je počelo paljenjem Skupštine Srbije 5. oktobra 2000. godine, zgrade RTS, osvajanjem guvernerskog mesta uružjem i drugim banditskim radnjama.
Zar ste od divljaka očekivali nešto drugo sem divljaštva? Zar su sada neobrazovani, nekulturni i nesvapitani krivi a njihovi učitelji ne?!? Gospodo, bez licemerja molim!
pokradeni zajam za srbiju (ako se iko tog još seća), hiperniflacija, dafina i jezda, dnevnik od dva sata primitivne propagande i eskplicitnih slika sa ratišta, turbo folk i proroci u udarnim terminima na nacionalnoj tv, redovi na granici, arkan, šešelj, propadanje infrastrukture, propadanje privrede. sve to pre oktobra 2000. godine.
nema baš svako pileće pamćenje.
Da, a onda umesto da dođe do promena tj. do normalizacije društva novi ljudi, čak i pre no što su se izbori završili, divljaštvom su pokazali da su daleko gori od svojih prethodnika.
Opšta propast je počela dolaskom "demokratije" i "tranzicije" jer pljačkali i upropaštavali su i oni spolja i oni iznutra.
po meni, opšta propast je počela sukobom republičkih političkih elita u sfrj koji se preneo na narod što je dovelo do serije ratova i bacanja ekonomije u zapećak. u srbiji dodatno su stvar otežale sankcije.
odgovornost vlasti posle miloševića je što nisu dovoljno učinili da preokrenu negativni trend u ekonomiji i što je korupcija ostala na viskom nivou.
Samo da su nam TAGOVI najveci problem…Sta fali tim sarenim vratima na prvoj slici, mislite da j to lako 😀