„U Subotici bolje biti nazaposlen“

Slučaj D. J., fizičkog radnika iz Subotice protiv koga je pokrenut disciplinski postupak zbog lažnog bolovanja iako je doživeo saobraćajni udes i moždani udar, a zatim mu je uručen aneks ugovora o radu sa zaradom od svega oko 7.000 dinara jer bi mu radno vreme bilo dva sata, šokirao je i ombudsmana Zlatka Marosiuka koji se svakodnevno susreće s primerima bahatih poslodavaca.

 

U Kancelariji zaštitnika prava građana kažu da je od više stotina predmeta najmanje 30 odsto iz oblasti prava na rad jer je ono u Subotici najugroženije pošto pojedini poslodavci, čak i kada nema potrebe dovode radnike u težak položaj.

 

– D. J. nam se obratio za pomoć i dokazali smo da nije reč o lažnom bolovanju jer se lečio od 22. avgusta 2011. godine od posledica udesa nakon čega je doživeo nekoliko moždanih udara. Podneo je zahtev za invalidsku penziju, međutim poslodavac je prekinuo disciplinski postupak, ali aneks ugovora koji je dat radniku je nehuman – tvrdi Zlatko Marosiuk.

 

On istovremeno ocenjuje i da se ovako nehumano ponašanje prema zaposlanima retko viđa.

 

– Smanjenje rada na određeno vreme s punim radnim vremenom na nepuno radno vreme je nezakonito. Ukoliko ne bi potpisao aneks, to bi automatski bio osnov za otkaz i on je morao da ga potpiše. Najstrašnije u svemu jeste to što njegovo bolovanje apsolutno ne ide na teret firme već u celosti može da se refundira. Poslodavac je tako na surov način pokazao da želi nesrećenog čoveka da dotuče – objašnjava Marosiuk.

 

Kancelarija ombudsmana – kako kaže – pružiće ovom ugroženom radniku svu besplatnu pravnu pomoć kada bude na sudu zatražio poništenje aneksa ugovora za kakav još nikada nisu čuli.

 

Nedavno su se Marosiuku obratili radnici subotičkog „Tehnomarketa“, dela lanca tehničke robe jer su se našli u nezamislivoj situaciji. Prodavnica je zatvorena u novembru 2012. godine a radnici ne mogu da dobiju otkaz.

 

– Ovlašćeno lice za zastupanje i predstavljanje je izbrisano iz Agencije za privredne registre i ne postoji osoba koja može radnicima da da otkaz. Situacija je zamršena, radnici ne mogu da odu na Biro, odnosno na tržište rada, niti da se zaposle na drugom mestu. Slaviša Marković iz Beograda koji je bio direktor stupio je u kontakt s osnivačima i pristao je da se upiše u APR kako bi radnici ipak mogli da i formalno budu proglašeni za tehnološki višak – kaže ombudsman Zlatko Marosiuk.

 

Zaštitnik prava građana pamti slučaj radnika koga je poslodavac šamarao kada je pitao za platu, zatim radnike koji su u kovertama dobijali zarade umanjene za 12.000 dinara i radnike od kojih je zahtevano da plate zalihe robe jer nisu uspeli da je prodaju zbog čega se, kako kaže, stiče utisak da je u Subotici bolje biti nezaposlen.

 

– Bilo je poslodavaca koji su nam pretili jer smo radniku obezbedili besplatnog advokata. Imamo sada slučaj da poslodavac i pored uslova koja mu je država dala za otpis kamate na dospele obaveze neće da plati troškove i kaže da mu niko ne može ništa. Ne treba ništa više da nas čudi jer smo došli do toga da ljudi ni otkaz više ne dobijaju na korektan način – ističe Marosiuk.

 

Blic



KOMENTARI

  1. Vesko kaže:

    Pomozite coveku.Sram bilo sve poslodavce koji se tako ponasaju.Gde je inspekcija rada, a i ne vredi ih zvati u pomoc.Prije bi i ono kaznili vec kaznjenog coveka, nego poslodavca.

  2. Danijela kaže:

    Najgore od svega sto su cak i inspektori rada u dosluhu sa nekim poslodavcima,a to sam nažalost,osetila na svojoj koži.Pošto su oni nadležni za radnika dok je u radnom odnosu mene je „dragi gospodin“savetovao,misleći da to ne znam,da dođem za desetak dana,kada mi je blanko potpisan otkaz već stupao na snagu!Imao je blanko otkaz na uvid a ništa nije ni pokušao da uradi,čak se izlanuo kako poznaje gospodu poslodavce. 😈

  3. Djubrivoje kaže:

    Jel ovo treba da bude uteha?

  4. Vesko kaže:

    Nisam bas tako prosao kao D.J., mada sam isto nezakonito dobio otkaz, ali inspekcija rada ni malo nije bila na mojoj strani, malte ne da su me izgrdili, da nemam nikaka prava.Posle sam na sudu dokazao svoje pravo, ali me je dobro opeljesio jedan poznat advokat, koji je veliki poborniki Dusanovog zakonika.

  5. mst kaže:

    A zašto se nigde ne navodi ime poslodavca?

  6. Magdalena kaže:

    U slicnoj situaciji sam bila i ja!3 put sam imala izliv krvi na mozak 2010.-e godine,sto moj tadasnji sef i direktor nisu hteli,da poveruju!Za vreme bolovanja je dosao sef kod mene kuci,da potpisem novi ugovor,sto nije dozvolio,da procitam!7.-og marta sam potpisala ugovor na tri meseca,16.-og marta se pojavio sef kod mene,sa novim ugovorom,sto nisam mogla,da procitam!15.-og aprila me je nazvao,da mi saopsti,da sam postala nezaposlena!Na bolovanju sam bila jos tada!Zakonski,to ne bi smeo,da uradi,trebao je pismeno,da mi dostavi,a ne preko telefona!Na zalost takvi su privatnici!

  7. Sta te briga!!! kaže:

    mst:

    A zašto se nigde ne navodi ime poslodavca?

    Trebalo bi!Izbacite imena svih koji naprave bilo kakav zlocin kao u EU  da se zna sa kakvim ljudima covek ima posla pa kada propadnu,bankrotiraju ili nesto trece pa ce se dati u pamet da postuju napacenog radnika da bi njima guzice bile zadovoljen!Da bude kao pre ruka ruku mije a ne da nam se se..u u usta svi kod kojih radimo!

  8. freelancer kaže:

    Upssss Djurdja!…

    Prčam tu nešto po kući i slušam Gnjavnik (javna kuća tj. servis Srbije – „imate pravo da (vas…) znate sve“.

    Pre nekoliko sekundi, prilog o ŠVERCU u Subotici. I priča neki lik (marketaš) iz Čantavira, kako je mogao sagraditi kuću sebi samo od PDV-a koji plaća DRŽAVI! U nastavku se dodaje kako je zatvorena svaka 10. radnja u Subotici itd, itd…

    Osvedočeni „borac protiv sive ekonomije“ (neću mu napisati ime, jer se čak i imena njegovog gnušam) krenuo je dakle i u medijsku kampanju… Medju poslodavcima, opisanim u gornjem tekstu, OGROMNA većina je oličena upravo u vlasnicima mini-marketa. LIČNO poznajem osobu koja je dobila otkaz, jer je (eto) ostala trudna. Pa što nije PAZILA, je l’ da? A obaveza poslodavca je bila da joj plati PRVI i jedini mesec bolovanja i gotovo. Ostalo na teret budžeta. Medjutim, to nije moglo naprosto zato što ona nije bila NI PRIJAVLJENA! (sic!). Kako onda da plati taj prvi mesec? O plati neću, za plakanje je…

    Pošto je ovaj tekst u direktnoj vezi (uzročno- posledičnoj) sa onim tekstom o Blluvaku i „švercerima“, evo samo jedan detalj: 

    Pivo. Tzv. „krmača“, cca 2l, cena 220 din. Ok. PEDESET metara dalje 208. Nepun kilometar dalje, u centru, 172 (stosedamdesetdva). Isti proizvod, isto pakovanje. Dakle, ušteda jedne vekne hleba za šetnju od 5 minuta tamo i 5 minuta natrag.

    Naravno, uzeo sam ovaj artikal više šale radi i da karikiram. Situacija sa ostalim stvarima je slična: pašteta (50g) cena 29 din, a u onoj gde je pivo 220 ista pašteta je 54 din, testenina 68:95 din, začini, suhomesnato ama SVE… E sad pitajte me, koliko su plaćene prodavačice? Jesu li prijavljene? Smeju li da „ne paze“? M’s’m, da imaju porodicu… Od deset marketaša, devetoro je takvih, otvaram KLADJENJE!

    E zato ljudi „švercuju“. Dobro nisu napisali KRIJUMČARE! Koku? Jok. Samo batake, eventualno belo meso, salame, kobaje & ostalo… A zašto se to dešava? Zato što DRŽAVA (a njeni činovnici jesu personifikacija države) se ne meša u svoj posao. Izreka „ćutanje zbači odobravanje“ ovde ima praktičnu primenu: Ćutim (ne proganjam te, ne kažnjavam, ne primoravam da poštuješ zakon) znači ODOBRAVAM da radiš sve to što radiš (DEREŠ ljude abnormalnom maržom, muvaš sa PDV-om, plaćaš radike kao da su Vijetnamci, etc, etc.)

  9. R kaže:

    Ne vredi građanima da se ljute na poslodavce,jer time ništa ne postižu.Treba
    organizovano da  krenu protiv državne administracije jer tamo sede ljudi koji
    prvenstveno neznaju svoj posao da rade a ono malo ljudi koji zna da radi  ne može od ovih pomenutih neznalica ,jer oni čine većinu.   Kako tražiti od poslodavce da poštuju zakone kad oni koji treba da ih kontrolišu neznaju ni slovo od tih Zakona I plus su korunpirani do te mere  da I ono što znaju ne primenjuju.

  10. stormwatch kaže:

    Ja moram napomenuti jednu stvar koju sam primetio dok sam radio posao za suboticke bizmismene t.j. prevarante, nasilnike, kockare, pijanice, lopove i mutljavine…vecina privatnih sefova su takvi i tu nema price. Zajednicko za SVE njih je sto su oni u ona komunjarska vremena bili veoma bliski KPJ i savrseni aparatcici tog perioda….sta mislite gde su naucili skole koje danas koriste? 

OSTAVITE KOMENTAR