Veliki prazan prostor duž leve strane ulice Jovana Mikića, koji pripada željeznici, generalnim urbanističkim planom predviđen je za izgradnju komercijalnih sadržaja. Sve to naravno, uz saglasnost željeznice.
Iako se radi o, na oko, vrlo privlačnom i potencijalno jeftinom prostoru (zelena livada), zasad izostaje nekakvo veće interesovanje za realizaciju. Razloge treba tražiti u ekonomskoj krizi ali i osvrt na prošlost, dosta toga govori.
Željeznica je oduvek bila jedna velika i inertna institucija a danas je još i leglo korupcije i afera na svim nivoima.
Prostor o kome govorimo, decenijama u nazad je bio u igri za razne kapitalne projekte, ali je do danas to ostala plantaža ambrozije. Tu je u prošlosti bilo rezervisano mesto za autobusku stanicu, svojevremeno je tu viđena hala sportova a devedesetih podzemni prolaz, tržni centar i šta sve još.
Jedan stari plan
Vidi : Neki neostvareni planovi
I teretna stanica je još davnih dana bila pred iseljenjem iz grada.
Početkom osmdesetih, kada je intenzivirana saradnja između Jugoslavije i Mađarske, potpisan je ugovor o izgradnji tri zajedničke željezničke stanice. Dve manje su izgrađene u Mađarskoj, na granici prema Sloveniji i Hrvatskoj. Najveća stanica je trebala da bude izgrađena na jugoslovenskoj teritoriji, između sadašnje putničke stanice u Subotici i državne granice u Istočnim vinogradima. Razlog je taj što na mađarskoj strani nisu postojali odgovarajući željeznički kapaciteti, a skoro četvrtina jugoslovenskog izvoza je prolazila kroz subotičku teretnu stanicu.
Vreme je prolazilo, Mađarska je više puta urgirala zbog neizgrađene stanice, SFRJ je potvrđivala važnost ugovora ali je sa naše strane urađeno vrlo malo. Određena je lokacija i urbanistički uslovi.
Tako smo mravljim koracima stigli u 2011. godinu sa ogromnom teretnom stanicom u sred gradskog tkiva i livadom nasuprot željezničke stanice.
Železnice Srbije možda jeste inertna institucija, ali to ne znači da ne može da nam ustupi zemlju uz ulicu Jovana Mikića koja se slabo koristi, kako bi se put proširio i zemlja privela nameni po urbanističkom planu. Samo treba otići 100km južnije i uočiti da su Novosadjanima ustupili prugu za izgradnju Bulevara Evrope. 2008. godine. Te godine je Zavod za izgradnju Novog Sada preuzeo imovinu Železnice i narednih 3,4 godine su radili na realzaciji najvećeg projekta u Novom Sadu a i Srbiji.
Hm, kako to Novi Sad može a Subotica ne može? Stvar je u inertnosti ljudi u Gradskoj kući koji su trenutno veoma zadovoljni ulicom 51. divizije, koja istini na volju predstavlja najveći saobraćajni projekat u Subotici od izgradnje Beogradskog puta. Da bi Železnica ustupila svoju zemlju ona prvo moraju da budu kontaktirana od strane grada, sa zahtevom.
Zavidim im oni imaju ivičnjake, popločane trotoare. biciklističke staze, rasvetu a šta ćemo mi dobiti?