To daleko i davno leto 1972. na Gradskom stadionu, proradio je vulkan uspavan 14 godina. Nikada pre ni posle Subotica nije toliko poludela za fudbalom. Nikada toliko plavo belih zastava nije razvijeno i nošeno gradom
Spartak i titogradska Budućnost imali su da odluče u baraž mečevima – ko će u Prvu ligu.
Posle titogradskih 0:1 sledio je rasplet u Subotici. Fudbalska groznica je već mesecima drmala grad a tu poslednju nedelju, atmosfera je bila nezapamćena. Opšta mobilizacija, na svakom ćošku se prodaju zastave, kape, značke, kartonski posteri…Klupski list „Plava revija“ izlazi u specijalnom izdanju. Drvene i zatravljene tribine se betoniraju, postavlja se najmodernije ozvučenje, PTT linija…Tu sada može da stane svih 25 000 gledalaca.
Najzad je došao i taj vreli julski dan i dosad neviđena euforija. Stadion pun kao oko a na terenu drama.
Četvrti minut – Cetina 1:0
Gosti su izjednačili već u 18-om minutu. Smenjivali su se napadi i udarci sve do pred kraj kada je u samom finišu Bata Birovljev pogodio za 2:1 . Pobeda Subotičana od 2:1 danas ne bi bila dovoljna nakon poraza u Titogradu od 0:1 . Međutim, prednost gola u gostima tada se nije računala a i odlučivanje pobednika penalima bila je u ono vreme novost. Ko će proći u Prvu ligu u kojoj su timovi koji se nose sa najboljim evropskim klubovima, imali su da odluče PENALI.
Polovina je jula i već isceđeni igrači pristupaju beloj tački. U prvoj seriji po pet udaraca, svi su precizni. Konačno, u šestoj seriji greše Titograđani na opšte oduševljenje auditorijuma. Narod je provalio na teren sa svih strana!
25 000 ljudi se razlilo po ulicama i kafanama da slavi do duboko u noć a kolone automobila sa razvijenim zastavama kružile su gradom još danima. Oni koji se toga sećaju kažu da je to bio dan kada su svi poludeli.
Lansky
Penal za Budućnost „promašio“ je Rade Šaković. Među starijim navijačima Spartaka i danas se vode prijatna prepiranja da li je Zaklanović zakačio loptu te se ona odbila od stative ili je lopta direktno pogodila stativu. Tada je nastala i navijačka pesma koja je glasila: „Sa severa vetar duva, Spartakov gol Đura čuva“. Sastav tima Spartaka: Zaklanović, Terzić, Gašić, Ilovac, Jovičević, Ježević, Jurković, Radosav, Cetina, Kustudić i B. Birovljev.Trener Drašković. Godinama je jedan navijač Spartaka, u trenucima kada napad golubova „nije znao šta će sa loptom“, uporno uzvikivao „Podaj Cetini, podaj Cetini ! “ Uz ova prisećanja želim svim navijačima Spartaka ugodan dan.
Bio sam na toj utakmici, a i posle utakmice u gradu. Atmosfera je stvarno bila kao što je opisano. Potrošilo se jako puna novaca (uglavnom na piće).
O koliko poznatih likova na ovim slikama. Na klupi sede jedan pored drugoga .. Kubo Bracanović , a pored njega Futo./Tefu… Čuveni i veliki talenat koji je na utakmici u Subotici protiv Penjaraola čuvao fudbalskog genija toga vremena Rochu, i dobio osmicu!
Prepoznao sam u prvom redu u publici Ševaljević Miška iz Lovćenca (sedi u plavo“ odijelo “ na pruge) materijal je kupio u kulskoj štofari na rate .. ha.. ha.. ha . Bio je poznat po rečenici , kada su ga pitali u porodici kada će se zaposliti (inače nema radnog staza ni DANA) Što je…kako vas nije sramota “vas troje ne možete mene junaka izdržavat“… ha .. ha.. ha..!!
Ti momenti, gledajuć stare već možda i požutele sjećanje, imam osjećaj da sam bio deo Titove Jugoslavije. . .
Prelep tekst i slike. Bezbrizna i lepa vremena
A što su Đetići posle izjednačujućeg gola uleteli na teren pucajući u vazduh iz pištolja?!Jedva jade ih milicija razoružala.Pristali su da predaju puce,samo ako im posle tekme vrate.Pa već puno prije utakmice izazivali tuče u gradu,i na njihovom maršu ka stadionu.Ja nisam vidio,al mi drugar pričao,da su „Junaci“ suparnicima pokazivali kubure,tako stvarajući nadmoć u megdanu.
Divan tekst i fotografije kao i uvek. Hvala Vam.