Fantastični zabavni park na Paliću, zatim pravi vozić za decu od grada do jezera na kome bi ih čekao brod iz bajke… izgledao bi za subotičku dečurliju kao „Diznilend“ te 1950. godine, a verovatno i danas.
Plan za ovo čudo napravio je jedan nemački inženjer, ratni zarobljenik koji se zastalno naselio u Subotici.

Iz TV serije “Salaš u malom ritu” svi pamte Šicera, opakog nacističkog agenta, dok ćemo se dobrog nemačkog vojnika Sepa setiti uzgred, kao epizodiste. Sep je u početku rata imao sreće da bude raspoređen daleko od fronta, u Vojvodinu, gde on provodi vreme kao i u svom kraju, idući kad može na pecanje, družeći se sa dečurlijom i pomažući seljacima.
Međutim, kada je rat stigao i u to selo, već u prvoj bitki Sep gine, dok se prepredeni Šicer, naravno izvukao. Seoska deca ne mogu da razumeju kako je neko mogao da ubije Sepa, dok se partizan pred njima pravda da je to tako u ratu…
Među brojnim karakterima iz ove priče, njegov je imao ulogu da podseti na one okupatorske vojnike koji su to bili silom prilika. Nikad ne bi bilo rata da se pitao Sep i njemu slični, što im neće biti dovoljno da i sami ne postanu žrtve.
Oni koji su preživeli i pali u zarobljeništvo, morali su da učestvuju u obnovi naše zemlje posle rata. Bilo je tu i stručnjaka iz raznih oblasti koji su bili od velike pomoći. Njima neće biti pripisane zasluge, jer su bili deo vojske koja je tu zemlju rušila, ipak, ostalo je upamćeno kako su, nemački savesno i pedantno, radili svoj posao.

Raščišćavanje ruševina posle rata, u ulici Maksima Gorkog

Helmut Vajgel (Helmut Weighel)
Vajgel je bio stručnjak velikog formata za koga su govorili da je projektant minhenske kanalizacije. Sve te tvrdnje danas je teško proveriti, ali je njegovo znanje bilo neupitno jer su ga posleratne vlasti angažovale u Narodnom odboru opštine.
Na poslu vodoprivrednog inženjera nasledio je dr. ing. Ota Šenefelda, koji je takođe bio zarobljenik i koji je tvorac prvog plana za prečišćavanje otpadnih voda koje idu u pravcu jezera Palić. Inženjer Vajgel je otišao korak dalje i ostvario sistem za mehaničko i biološko prečišćavanje vode u vidu više bazena koji su i danas vidljivi na prostoru između deponije i jezera, kod pruge za Sentu.
Kada su nemački ratni zarobljenici pušteni kući, Helmut Vajgel je ostao u Subotici. Ovde je imao radno mesto, ali ceo njegov prethodni život čekao ga je u rodnoj Nemačkoj.
Koji razlozi neke ljude nateraju da počnu život od početka, tamo gde su pre toga bili zarobljeni? Razočaranje ili ljubav…
Danas bi on dao nekoliko intervjua i bio predmet interesovanja, za razliku od posleratnog vremena kada je nova vlast još bila prilično nervozna oko toga ko je sve “narodni neprijatelj”.
Na Paliću, pedesetih
Tokom najtežih godina, kada je Jugoslavija ušla u sukob sa svojim uzorom i zaštitnikom, Sovjetskim Savezom, a pomoć sa Zapada još nije stizala, nije bilo dovoljno ni najosnovnijih stvari. Nasuprot tome, na kulturi se nije štedelo. Dok su se u gradu još raščišćavale ruševine, u Subotici se formira profesionalno pozorište sa baletom i operom, muzej, gradska galerija…
Tih godina mnogo je toga urađeno na Paliću, iako su neki projekti ostali neostvareni. Nekoliko njih potpisuje ing. Helmut Vajgel, a namenjeni su deci. Pošto ne znamo puno o njemu, možemo kroz ovo da pretpostavimo kako je dobri Švaba voleo decu. Video je strahote rata, možda i izgubio nekog u njemu, možda baš neko dete…

Projekat pionirske pruge Subotica – Palić


Situacioni plan Zabavnog parka na Paliću (između Abazije i meteorološke stanice)

Ove ideje ne izgledaju preambiciozno, osim možda dečijeg voza. Ali to važi i za fantastičnu letnju pozornicu i ZOO vrt koji su izgrađeni upravo tih godina, kada su se sledovanja hrane još dobijala na bonove. Planovi Zabavnog parka su verovatno ostali „ispod crte“, međutim, činjenica da su nacrtani govori o ozbiljnim namerama.
U Subotici je tada napravljeno više dečjih igrališta. Za to su iskorišćeni prazni placevi koje su raščistile avionske bombe. Ta su igrališta posle uklonjena, kada je tamo počela izgradnja.
Bez obzira na to, deca su dobila pažnju i status kao nikada pre.
Lansky
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.






Sto se tice njegovog precistaca sve je bilo izgradjeno i pusteno u pogon,ali je zbog par cevi loseg kvaliteta doslo do pucanja istih. Umesto da se te cevi zamene tadasnje rukovodstvo ViK sa Plestovicem je odmah naslo Nemac, nacista, unutrasnji neprijatelj i pocelo pljuvanje po njemu i umesto da se odradi popravka i zamene cevi za male pare odlucili su da naprave novi za puno vise para i svu kanalizaciju nam gurnu u Palic. Inace objekat sa pumpama je sve donedavno koristilo FK Bratstvo kao svlacionicu za igrace,a kanal jos i dan danas postoji i vidljiv je uz staru pacirsku prugu.
Realno Nemci i Jevreji su bili verovatno najobrazovaniji i najproduktivniji deo vojvodjanskog stanovnistva . Velika steta sto su il pobijeni il proterali il su morali pobeci. Moja porodica je imala jednog svojeg Sepa. Preminuo je prije 3 godine u Nemackoj a da nikada nije preboleo svoju rodnu domovinu . Vrtimo se stalno oko iste price, bez ciste Palicke vode od Palica nema nista. I sa razumno malo para dosada se toliko toga moglo uraditi da je bilo imalo ljubavi i za ovaj nesretni grad a ne samo za pokradenim parama i zvalavim. Oko jezera je odavno trebala biti normalna suma,biciklisticka staza koja je povezana sa Suboticom, sica. Ni to nisu uradili