Ko se seća subotičke muzičke škole do pre, recimo jedne decenije, zna da je to bila jedna vrlo stroga institucija, gde su deca spremana za buduće članove filharmonije ili profesore muzike. Tu je muzika bila sve samo ne razbibriga. Sati teških vežbi, ozbiljni profesori i svetonazori. Ipak, gde su mladi – tu je i šala, kako reče onaj čiča.
Subotica šezdesetih
Ruža
Tako je te buntovne 1968. godine na zidu Muzičke škole, između slavnih kompozitora, visio i uramljeni roker Tom Džons.
Bila je to godina kada je obeležavana stogodišnjica ove slavne škole, ali i vreme kada su tu Gabor Lenđel, Kornelije Kovač, Mihajlo Kovač i još neki koji će kreirati muzičku scenu tadašnje Jugoslavije.
A Tom Džons ? Njega je okačila Ruža Rudić. I ona je tada bila jedna od učenica koje su dobile zadatak da za stogodišnjicu škole, ukrase zidove prigodnim slikama. Bili su tu čuveni kompozitori iz prošlosti, a kada je u časopisu Bilboard naišla na poster "velškog tigra", došla je na ideju da i njega uvrsti u hol slavnih. Naime, na toj fotografiji, stari mudonja Tom je bio naslonjen na kamin i odeven u nekakav kostim koji je podsećao na 19. vek. Tadašnji profesori, operisani od popularne muzike, nisu provalili da taj baja na zidu školskog hodnika, nikako ne pripada tu.
Ruža Rudić je danas muzički urednik na Radio Beogradu i članica orkestra Bistrik, Bilje Krstić. Često se sa setom seća subotičkih šezdesetih i igranki na prašnjavom podijumu, zima sa velikim snegovima kroz koje tramvaj nije mogao da prođe. Leti bi tri sestre Rudić otvorile prozore svoje kuće, pa pevale i svirale na velikom klaviru, a komšiluk, privučen dobrim izborom pesama, dolazio bi da pita – koja je to radio stanica?
Šezdesetih
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Ruža Rudić – o pesmi „Padao je sneg“ (festival Omladina 1970)
Pohađali su subotičku muzičku školu ne samo budući muzičari, nego i budući pravnici, lekari, likovni umetnici, istoričari umetnosti, psiholozi, pedagozi, prodavačice, fizičari itd. Svi se oni danas mogu pohvaliti kako razumeju još jedan jezik, osim onoga koji govore, a sticele su se tu i ozbinje radne navike. Bila je to (a verovatno je i danas) sjajna škola, sa odličnim pedagoškim kadrom. Odlikovala se velikom dozom humora i radosti – kako i ne bi, kada su je muzika bila u srcima svih „stanovnika“ škole. Tome i u prilog služi i ova priča sa posterom. Mora se dodati, da su Tom Džonsa znali mnogi, pa i profesori muzike, koji nisu bili „operisani“ od drugih muzičkih žanrova.
Što se tiče Ruže Rudić, drago mi je što smo saznali i o njoj. Često se čuje njeno ime na beogradskom radiju. Voleli bi smo kada bi nedeljom popodne puštala i malo savremeniju muziku…no, verovatno je to umetnička politika tog programa. U svakom slučaju, veliki pozdrav našoj Subotičanki!
sećam se kada je Kornelije Kovač u emisiji Rockumenti RTS-a početkom 90 -tih govorio kako je uhvaćen kako svira jazz i da je zbog toga dobio ukor pred isključenje.
Kornelije Kovač je rođen 1942. godine, što znači da se pomenuti događaj mogao desiti tokom 50-tih godina, kada je još uvek vladala agitprop kultura. Ako se ne varam, nije bila dozvoljena ni duga kosa, tj. gledali su „popreko“ one mladiće koji su je malkice ostavili dužu, nalik Bitlisima – koji su osnovali svoju grupu 1962. godine. Reakcije izazvane društveno-političkim sistemom ne moraju značiti da su profesori muzičke škole „operisani“ od drugačije muzike od one, koju predaju.
U tadašnje vreme nisu svi profesori Muzičke škole bili protiv nove muzike. Neki su i te kako podržavali tadašnje učenike da sviraju i džez i Bitlse, da učestvuju na Omladinskom festivalu.
Evo strana Muzicke skole u Subotici sa puno puno fotografija iz proslosti. Nadam se da ce Vam puriziti puno zadovoljstva a mozda cete uspeti da uspostavite ponovo kontakt sa nekim od starih drugara is Muzicke:
http://www.facebook.com/profile.php?id=100002518662686&ref=ts