Penziju, tu tako dugo čekanu, Grgo je dočeko na jednoj karauli u činu zastavnika prve klase. Ku deran od petnajst godina očo je sa rodnog salaša u sridnju vojnu škulu, na dan penzije imo je tačno pedeset i po godina. Vojna služba je nalagala tako da se Grgo dosta selijo. U jednim mistu na čudan pomalo način upozno je Desanku, koja mu je postala žena i rodila mu ćer i sina.
Jednu noć, bijo je onda u činu vodnika prve klase, digla se uzbuna na karauli, na kojoj je onda službovo ku pomoćnik komandira starijeg vodnika prve klase Daneta. Razlog uzbune bijo je požar u obližnjem selu, iako mlad, imo je iskustva u komandovanju i tako je sa odelenjom vojske i on deveti ku komandir, sijo u sto desetku i za po sata priko kojkaki jametina stigli su u selo, na misto požara.
Dva sata su se mučili dok nisu stali vatri na kraj i stali su, bili su mokri skroz , učađavljeni i on i vojnici.
„ZbooooooR!!!“-komandovo je Grgo.
„Na desno ravnajs! „ „MIIIIIIIIIIIIIRNOOOOOO!!!“
Pogledo je vojnike, svi su mirno stali, mokri al svi do jednog gledali su upravo. Komandovo je zatim ukrcavanje i krenili su natrag na karaulu, usprkos moljakanju meštana da ostanedu.
Nije bilo pogovora nit diskusije sa Grgom, samo je kratko kazo.
„Obaveze nas zovu, možda drugi put“
Čim se stiglo na karaulu, odelenju je komandovano da se jave u vešeraj i da iđu na kupanje. Posli tog da se javu desetaru i da iđu na spavanje. Noć je odmicala, a Grga je još bijo budan taki mokar i umoran, obaveštavo je komandu o tom šta se trevilo. Prid jutro se prisvuko, okupo, popijo kafu i rakiju da se malo strese. Oko polak pet zvao je pomoćnika dežurnog i kazo mu da se oni osam vojnika ne budi, nek spavaje do devet.
Jutarnja smotra i sve je prošlo po pravilu službe, dani su odmicali i svi su bili tako jednaki jedno drugom.
E onda jedan dan, dok je sidijo u kancelariji čuo zviždaljku. Istrčo je napolje, a dežurni desetar mu je pokazo vozilo koje je dolazilo odozdol iz pravca sela.
Oped sve po protokolu, stražar je na KPS-u zaustavijo kampanjolu i posli kratke telefonske konsultacije sa vodnikom podignijo rampu. Kampanjola se linjo popela do same piste .
Iz vozila je izašo major zvani Frenki, zbog svoji gusti crni brkova. Stao je vodnik mirno, salutiro i prido raport. Posli svog protokola obašli su karaulu i zatekli ispravno stanje, potom je naređeno postrojavanje i posli po sata majorovog divana, vojska je raspušćana na daljnje zadatke.
„Evo ovako vodniče!“ – pogledo ga major.
„Kao što si čuo malopre u obraćanju vojsci, kojoj sam kao starešina dužan saopštiti od danas si po evo ovom pukovnikovom ukazu ti komandir ove karaule. Potpiši! „
I radost i svest o privelikoj odgovornosti, pomišale su se u Grginim osićanjima . Malčak veća plata, moždar čin i odgovornost za sve. Major mu je ponovio ono što je i znaom, da samo disciplinom mož održat red.
Bijo je i strog , al bijo je i drug vojnicima uvik je kazo da je on njima tute sve. Iotac i majka i setra i brat…
Za godinu dana njegova karaula proglašena je najboljom, letila su nagradna odsustva pa tako i njemu u zamenu mu je došo niko drugi nego Dane koji je bijo prija njeg komandir, a koji je do penzije imo malo pa su ga šetali tamo di je tribo.
Stigo je u selo, otac i mater su mu bili u salašu kad je stignijo a setra mu Marina ona je u sobi učila, kad je čula brata istrčala je i sad iako divojka od dvajst i jedne godine tako je umiljato divanila starijem bratu o svojim desetkama na fakultetu. Uveče su brat i sestra večerali sa roditeljima, a oma posli večere očli su do avtobuske i otaleg za varoš, na Marinino nagovaranje oćli su u studentski dom di je u jednom delu bijo studentski klub.
Muzika je treštila, sili su, dok se oko nji đuskalo i pivalo, sve je potrajalo do jedanajst uveče kad se upalilo svitlo i kad je portir ušo i kazo – FAJRONT.
Oped je Grgo slušo sestru, jel dugo nije bijo u svojj varoši pa baš i nije sve znao.
„Sele moja? Kako ćemo kući? „
„Ujtru Grgice moj, sad će mo sačekat malo.„
Ništa Grgi jasno nije bilo dok je stojo nuz brbljavu setru koja se cirikala , dok mu je divanila o tom kako i šta ući na fakultetu.
Onaj njegov vojnički izoštren sluh, natiro ga je da se okrene i prija neg je zaustijo, a njegova setra je već bila ruku pod ruku sa drugaricom koju je pristavila ku sestru…
„No, pojašnjeno je Grgi da ova cura nije njima sestra neg je Marina tako zove, a i ona nju, da zajedno studiraje , da ona ima tu stan i da će danas ostat na spavanju i na užni kod nje.“
I tako je i bilo, upoznali su se…bila je to jedna visoka, fini manira, sa loknastom kosom brez trunke šminke na sebi a tako ženstvena.
Da bila je to na prvi pogled ljubav, bila je to žena koja kad je vidila Grgu nije mogla oči odvojit od njega, al borme ni on od nje…
„Ja sam Desanka.“
„Ja sam Grga“- drago mi je da sam Te upoznao…
„Takođe i meni..“ – uzvratila je sva zajapurena u licu…
I došo je dan kad je Grga moro natrag na karaulu u muško društvo, i spavo je i nije najvećma je bijo budan noćima…
Petak je uvik jedva čeko, jel onda je stizala pošta i obično je to bilo od društva jel od oca, matere jel setre al ovog petka, e sad je pismo stiglo i od Desanke. Pisma su letila uzajamno, tamo vamo ku golubovi i sve je išlo na pismeno dok se nisu ponovo našli, al ovaj put je setra malo izostala a Grga i Desanka su Grgino odsustvo proveli kod nje u stanu, a kad je Grga krenijo natrag…pale su riči…čekam…
I sačekali su , obadvoje su čekali jedno drugo. Studije su Desanki nikako lakše išle, a Grgini dani na karauli nikako puno lakše i uspešnije. Čak je par puta u poseti mu bila i setra , pa i Desanka sa njom. Ono što Grgi nije bilo pod nos, bilo je kad se vinčo sa Desankom i da prija tog njegova setrica ga obradovala da i ona ima ozbiljnu vezu.
„E brate da Te upoznam! – ovo je Stevan! „
Mal pobigo nije s’lica mista kad je isprid sebe sa ispruženom rukom vidijo valjda najgore spadalo koje je ikad dotle imo od vojnika na karauli, ma mal nije puko po usti i setru, al i šogora.
„Kako ste druže vodniče?“
Grga ga je uvatio pod ruku i misto oma datog odgovora, odvo ga na stranu i zapritijo mu da budne normalan, ne ku u vojski zjalav jel će ga natamburat.
„Čuj Grga, vodniče – ili kako hoćeš. Ono je bila vojska, ja sam tamo bio takav da bi dane skratio, a sada mi ispit fali da budem lekar. I da Ti kažem, meni je Tvoja Desanka sestra po stricu – tako da i ti budi normalan i pazi šta radiš.“
Tome
Simpaticna prica. U pocetku su bile pomalo konfuzne, ali su sada sve bolje.
Trovač-sve je stvar ukusa, čitalaca ima raznih. Ima onih koji umeju da shvate pročitano i onih koji pojma nemaju ništa, osim eventualno naslova.Ljudi koji previše komentarišu neku priču vodeći se raznimsvojim interpretacijama, valja da urade jedno. Da sastave jednu samo jednu priču..Nego ide li prodaja hemije za prskanje? I da li ima neki zakon o zaštiti pčela od ugibanja zbog prekomernog prskanja?
@1…Sve je vec odavno regulisano zakonom, samo se ne sprovodi. Razumeo sam sve tekstove i bas sam pohvalio brz napredak.
Hvala Trovač. Iza mene je veliki broj tekstova na više jezika i dijalekata, novinskih članaka kao i za sada jedna izdata knjiga..Takođe pišem i za razne sajtove raznorazne teme..Mogli bi ste i Vi kao stručno lice iz oblasti zaštite bilja da napišete neki članak. Sretan Vam Uskrs,ukoliko ga slavite.
@1…Hvala. I ja Vama cestitam ako slavite. Nema potrebe da pisem clanke jer postoje mnoge emisije za poljoprivrednike i jos mnogo snimaka istih na YT. Cak mi se cini da te emisije nedovoljno prate sami poljoprivrednici i da ih vise gledaju hobisti, pa cak i ljudi koji nemaju neke veze sa poljoprivredom, nego omanju basticu, cisto iz znatizelje. Strasno je koliko nasi poljoprivrednici slabo prate struku (ne zele procitati ni uputstvo za primenu), a boje se najavljenih promena u pogledu primene sredstava za zastitu bilja. Boje se da ce morati ici na kurseve, pa polagati na temu onoga sto bi i sada morali znati. Nije to nikakav bauk i samo ce malo vise morati da se posvete svom poslu. Najuspesniji se tako ponasaju i zato su uspesni. Oni i najmanje kukaju. Njihovo znanje im donosi uspeh, dok ih mali proizvodjaci nazivaju tajkunima.
Zaboravio sam reci da cu ovde na postavljeno pitanje uvek pokusati odgovoriti. Mozda mi neko pitanje i promakne jer je puno komentara, ali ih cesto citam.
TROVAČ-fala Vam lipo, slavim. Tili ste kasti da će Te ode u ovoj rubriki uvik tit odgovoriti? Što se tiče poljoprivrednika i voćara ništa protiv nemam, al nek se to lipo objavi kad i čime će se prskat da čelari zatvore čele, čitavi pomori su bili zbog neodgovornog prskanja. Čelari su ljudi koji rade puno više nego što to koj koji zamišljaju, imaju tušta posla i obaveza oko čela. Nije to kako di ko kaže „ode čela i donese gotov med“-čak i da je tako , neodgovornost u kojoj se drugom nanosi šteta ali i široj zajednici je blago kazano zločin jer med dosta nas i voli ali i zbog zdravlja uzima, pa kad se ovako potruju čele eto Ti nevolje zbog čije nebrige.
Svako bi morao znati, ali i zakljuciti prostom logikom, da su pcele prisutne u zasadima i usevima tokom cvetanja i da se tada ne smeju koristiti insekticidi. U svim poljoapotekama mogu traziti odgovore, a mogu potraziti i programe zastite. Naravno, tu je i poljoprivredna strucna sluzba u Otvorenom (radnickom) univerzitetu.
I ja sam se tako cirikala kao ova brbljiva Grgina sestra pa zamalo da budem bena i dobijem prikousti.