Ovih dana je, nakon više godina od kako ova ideja postoji, na Paliću započeto sa merama aktivne zaštite uz pomoć podolskog govečeta.
Kako se navodi na Facebook profilu JP Palić-Ludaš, šest jedinki ove autohtone rase se trenutno nalazi na lokalitetu Malo pojilo, gde će se ispaša odvijati tokom cele godine. U planu je da se, ukoliko se ovo pokaže kao efikasan način održavanja staništa, isti model primenjuje i na drugim lokalitetima na Paliću i u drugim zaštićenim područjima. Time će, osim što se sprovode mere aktivne zaštite, zbog atraktivnosti ovih životinja, biti obogaćena i ekoturistička ponuda Palića.
Podolsko goveče je veoma pogodno za održavanje zaštićenih travnih staništa i revitalizaciju močvarnih staništa, jer nije preterano zahtevno i rado se hrani mladom trskom. Ovde se radi o suzbijanju trske na vlažnim livadama, gde ona ima invazivan karakter, menjajući karakter prirodnih staništa, zbog čega nam je cilj da je iz tog dela eliminišemo. Radi se uglavnom o trsci lošeg kvaliteta, čije košenje i ekonomska eksploatacija nisu isplativi, naročito što je suzbijanje najefikasnije kada se trska eliminiše u zelenoj fazi. Već naredne godine očekujemo da će se videti prvi rezultati – potiskivanje trske i revitalizacija močvarne i slatinske livade.
Treba napraviti razliku između suzbijanja trske na vlažnim livadama i upravljanje tršćacima vodenih staništa, gde nam je cilj upravo suprotan – da redovnim košenjem, koje se obavlja pomoću namenskog amfibijskog kombajna, pospešujemo rast tršćaka i na taj način revitalizujemo životne zajednice.
Aktivnosti su sufinansirane od strane Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine, preko projekta Unapređenje stanja staništa – realizacija mera aktivne zaštite prirode ispašom autohtonih rasa goveda na području PP „Palić“, uz podršku Grada Subotice, kao deo mera u okviru Plana za unapređenje ekološkog stanja Palićkog jezera i njegove okoline.
Podolsko goveče potiče direktno od Evropskog divljeg govečeta (Bos primigenius). Ova i njima slična goveda bila su raširena u prošlosti na ogromnom prostoru od Ruskih stepa do severnog Jadrana. Gajena su u Podoliji (otuda im ime, oblast u Ukrajini), Voliniji, Galiciji, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Vojvodini i Slavoniji. Međutim u 18. i 19. veku smanjuju se površine pašnjaka na kojima se ona gaje zbog širenja oranica, neodrživog gazdovanja i ubrzane industrijalizacije, pa se tako ova rasa našla gotovo na rubu opstanka. Prema statusu ugroženosti danas, podolsko goveče u Republici Srbiji se ubraja u grupu ugroženo održive rase. To znači da je rasa ugrožena, ali da su preduzete aktivnosti na njenoj konzervaciji i očuvanju.
Izvor: Palić-Ludaš
Fotografije: Szekeres Levente