Prolazeći kroz Mišićevo, malo subotičko selo, ne može a da se ne primeti velika zgrada krečena u belo.
Reč je o bivšoj zgradi Doma kulture koja je velikim delom prazna, dok se ceo administrativni život sela odvija u jednoj omanjoj prostoriji u kojoj su smeštene i pošta i mesna zajednica. Više od 750 kvadrata zjapi pusto, a prostor gde su smeštene dve službe je toliko mali da se njihovi poslovi praktično odvijaju za istim stolom.

Radnica pošte, koja je i predsednica Saveta MZ, i sekretarka mesne zajednice koja dva puta nedeljno dolazi iz Bajmoka, na skučenost su već i navikle ali je problem što je zbog epidemiološke situacije ograničen broj ljudi koji može da boravi u prostoriji. Tako dok neko plaća račune ili podiže penziju, ostali moraju da čekaju napolju i kisnu jer nikakve nadstrešnice i prilaza nema.
– U zgradi Doma kulture ima dovoljno prostora koji može da se sredi i da tu ima mesta i za mesnu zajednicu, i za čekaonicu za poštu, samu poštu, svečanu salu… Zgrada, koja je građena 1953. i bila je društvena svojina, sada je pripala Gradu Subotici, ali se njom još uvek ne gazduje – ističe Pero Šunjka, odbornik u Skupštini grada. – Iako je imovinsko-pravna služba preuzela zgradu, služba za izdavanje poslovnih prostora još uvek je nije stavila na spisak za izdavanje u zakup.
U selu postoji samo jedna prodavnica, smeštena u toj zgradi, ali ni njen vlasnik još uvek nije regulisao obaveze sa novim gazdom zgrade.
– Žena hoće da nastavi da radi i potpiše ugovor. Mogao bi da se otvori i neki ugostiteljski objekat, za šta već ima zainteresovanih. Tako da ne samo da bi selo živnulo, već bi se i punio budžet grada – dodaje Šunjka. – Zahvaljujući gradu letos smo dobili novi sanitarni čvor u zgradi, tako da postoje uslovi da se ona maksimalno iskoristi.
Večernje novosti