Kada je 1974. godine donet, novi jugoslovenski ustav je predvideo decentralizaciju države.
Decentralizacija je donela izvesnu samostalnost u odlučivanju nižih organa vlasti, u okviru Saveza komunista. Tada su opštinski komiteti preko svojih članova na ključnim pozicijama nastojali da na lokalnom nivou kontrolišu sve segmente društva i proizvodnje.
U Subotici se to vreme poklapa sa periodom intenzivne izgradnje ali i sa visokim spoljnim zaduživanjem.
Danas, kada se nalazimo pred novom decentalizacijom, postavlja se pitanje da li će drugačija preraspodela novčanika značiti i odgovornije raspolaganje sredstvima ili bacanje novca u bunar tamnih vilajeta Srbije i guranje novca u džepove lokalnih spahija.
Istoričar Čedomir Antić smatra da bi se predloženom novom regionalizacijom regionalizovala samo centralna Srbija.
„AP Vojvodina ostaje centralizovana. Dinkićev koncept predviđa da pored dosadašnjih administracija Srbije i AP Vojvodine dobijemo još 520 poslanika skupština šest regiona. Tu je još između 42 i 78 novih ministara (poslanici regiona će se odlučiti za tačan broj) i naravno njihovi premijeri. Ali zato će Skupština Srbije biti smanjena za 50 poslanika. Regioni će imati brojnu birokratiju zato što će dobiti većinu ovlašćenja koja poznaju inače različiti koncepti regionalizacije u EU (obrazovanje, regionalni saobraćaj, deo ovlašćenja u energetici, deo u spoljnoj politici (!), fiskalna politika…).
Posredstvom Veća regiona u jednodomnoj Skupštini Srbije izvršna vlast regiona zagospodarila bi srpskim parlamentom. Tako će grupa lokalnih političara i njihovih beogradskih zaštitinika, kojima će u siromašnim krajevima Srbije zahvaljujući velikim budžetima i ovlašćenjima biti osigurana politička besmrtnost, steći dugoročnu vlast nad zemljom. Srbijom, ili onim što od nje ostane. „
Izgradnja društvenih stanova sedamdesetih
Foto by Stanković
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Daleko smo mi od regionalizacije. Najobičniji zakon o prenosu sredstava sa republike na gradove i povećanje odgovornosti gradova, ne može da prođe bez galame, a kamoli ne neka drugačija teritorijalna i politička organizacija.
Mada realno gledano, nismo se baš usrećili sa Novim Sadom i tim famoznim budžetom Vojvodine.
Svako povećanje biroktarije je konstraproduktivno, ali daleko od toga da regionalizacija zahteva to. To je samo štura analiza jednog od političara koji je isčeprkao ono što njegovim ušima najviše prija. Povećanje birokratije u regionima ide uz smanjenje državne birokratije. Dobija se efikasnija država.
Prema nacrtu koji vidimo svi bi vodili brigu o sebi. Zamislite kako bi se svako o sebi starao. Sela bi imala svoj razvojni put,Gradovi bi napredovali. Svi u upravnim telima bi se trudili da svoju okolinu pretvore u urbanu sredinu. Rurane sredine bi napredovale a napredne jos vise. Zamislite kako bi izgledalo da svaka kuca ili zgrada ima uredjen park, da svaka fasada bila ona stara ili nova ima svoj sjaj. Da svaki kamen stoji na svom mestu.Nije to tako tesko.
Realno bi bilo napraviti i na nivou Vojvodine još 2 ili 3 regije. Na primer Srem, južna Bačka i zapadna Bačka bi bili jedan region. Banat i ostatak Bačke drugi region a posebna teritorijalna jedinica bio bi grad Novi Sad.