Meteorološka stanica na Paliću, bombardovana je 20. maja, u gluvo doba u 1 sat i 25 minuta iza ponoći, 1999. godine. Avion se obrušio iznad Palića, rakete su pogodile antenu Radio Subotice, koja je bila nedaleko od Meteorološke stanice.
Nekoliko minuta kasnije novi projektil je digao u vazduh Meteorološku stanicu, a mnogi su u okruženju tada napustili svoje domove, da sačuvaju živu glavu.
Neki su tek sutradan videli da su ostali i bez krova nad glavom, kuće su im bile srušene, ostali su duboki krateri na tom mestu, kao porodici Vučetić i Radojčić. Mirjana Vučetić je sa pokojnim ocem bežala od projektila preko Kanjiškog puta ka Omladinskom jezeru. Imali su sreću da ne izginu od bombi, sačuvali su živote, ali ne i dom.
FOTO: EDVARD KIRBUS
Bomba je sravnila sa zemljom Meteorološku stanicu, ostavljajući krater prečnika desetak metara. Ogromna rupa je zatrpana, danas je na tom mestu samo travnjak, a nova stanica je podignuta na novoj destinaciji, sećanja su tada pedesetpetogodišnjeg fotografa Edvarda Kirbusa, koji je ovekovečio razaranje Meteorološke stanice, a posle 20 godina podseća na trenutke i strah koji su ljudi preživeli od bombardovanja.
„Kao član Jedriličarskog kluba na Paliću, još od 1978. godine i osnivač tima jedrenja na dasci, svakodnevno sam boravio na palićkoj obali. Tih 78 dana bombardovanja preživeli smo prateći svakog dana zbivanja i na jezeru i nebu. Put oko jezera je bio blokiran, ali smo uz prugu dolazili do Kluba na Paliću. Uveče su se često čule sirene, sećam se tih momenata, dok smo sedeli u knjižari kod mog školskog druga Mirka Kovača. To veče 2. juna, bombardovan je ponovo Palić, nešto pre 16 časova, a bombardovanje je ponovljeno i 6. juna u 18 časova“, priseća se Edvard.
FOTO: NADICA HARMINC
Dodaje da je to bilo odmah posle potpisa Kumanovskog sporazuma, a nekoliko dana kasnije je potpisana i Rezolucija UN, pa je 10. juna najavljen kraj bombardovanja.
„Fotografisao sam tenutke posle pada bombe na obali Palića tog 6. juna, a kasnije i krater nastao razaranjem. Brod koji je bio na obali, preživeo je bombardovanje, nameravali su ga tada preneti za Beograd, predati vojsci, pa sam slikao i taj brod za uspomenu. Ali nije bilo tako velikog transporta za brod, pa je vojska odustala. Čuli smo često sa obale i bombardere, dok su preletali da bombarduju druge destinacije“, kaže Kirbus.
Priseća se i da je poginula starija žena u šumarku kod Muškog štranda blizu obale, gde su u tom naselju živeli izbegli, a mnogi ljudi u Subotici su se sklonili u atomska skloništa, koja umesto podruma postoje u nekim zgradama.
FOTO: EDVARD KRIBUS
„Bomba ili projektil je razorio ulaz na parking kod Muškog štranda, 2. juna, a Meteorološka stanica jer prethodno uništena 20. maja. Fotografisao sam taj krater prečnika desetak metara, nakon uviđaja stručnih ekipa. Naleteo sam i na emotivan prizor, da je na tim ruševinama bila i lutka devojčice, verovatno iz neke porodice izbeglih, koje su živele tu u okolini. Nisam slikao taj detalj, jer je za mene to bilo užasno emotivno, a kasnije sam video da je neki fotograf iz sveta za takve detalje strahota bombardovanja i ljudi koji su ga preživeli, dobio Pulicerovu nagradu za fotografije“, priseća se Edvard Kirbus.
Crveno selo gde je emitovan i TV program je promašeno za nekoliko metara, ali je veoma oštećen relej.
„U nedelju 6. juna, četiri dana pre kraja bombardovanja, na Paliću su ispaljena još četiri projektila, tu su ostale rupe u asfaltu. Moje okruženje je te događaje sigurno doživelo sa većim strahom nego ja, na mestu događaja, fotografišući sve prizore. Nisam ni znao tokom tih sati na obali, da mi se supruga onesvestila od straha od bombardovanja, to su mi kasnije rekli. Ljudi su se sa obale povukli u zatvorene prostore, sportisti su ušli u Klub, niko nije znao šta će se dalje dešavati.
FOTO: EDVARD KIRBUS
Ima i raznih tvrdnji da je navodno jedna bomba ili raketa ostala u mulju jezera Palić, tokom bombardovanja, ali to nije istraženo jer su potrebna ogromna sredstva. Nezvanično se takođe tvrdi, da je taj projektil u mulju u takvom položaju, da bez tektonskih poremećaja ne ugrožava okolinu.
„Razgovaralo se o tome, ali ja sam video samo da je okolina bila zagađena nekom prašinom trotila, koja se oslobađa tokom bombardovanja“, kaže naš sagovornik i dodaje da posle 20 godina, želi svojim snimcima da podseti na strahote bombardovanja.
(Kurir.rs/N.H.Foto/N.H/Edvard Kirbus)
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
fotografiju o ovoj tragediji snimio je FŐZŐ JOZSEF – novinar i fotograf 7 NAP
meteorološka stanica…ipak cilj je srednjetalasni emisioni objekat Radio Subotice, nestao je zauvek….zgrada..i 52 m visoka antena.
Najviše smo se mi plašili naše vojske, koja je radare dovlačila u naseljena područja, računajući da će NATO imati više humanosti prema civilima, nego što je imaju oni.
Prisajedinjenje slavno ovekovečeno NATO bombama.
Sad je 2019-ta…onda je bila 1999-ta…i sve je ISTO !!! Isti,na vlasti,isti,Nas plase NOOOVIM ratovima jer im tako odgovara!!! LJUDI su ispred Nas 500 god. pod turcima! PLJUJU se sve komsije,a KO SMO MI???
Od te srede, 2. juna 1999. godine u jezeru (negde jako duboko, u mulju) stoji neeksplodirana raketa. Napad je izvršen u dva navrata, prvo sa dve a posle sa još dve rakete od kojih nije eksplodirala ona koja je pogodila jezero. Potom je avion na maloj visini preleteo negde iznad grada (tako mi se sa obale činilo), probio zvučni zid i odleteo u Mađarsku.Sve sam to gledao sa Vikend naselja, gde sam bio na pecanju…
Moj pokojni poznanik koji je onda još bi živ , svojevremano preživeo sve strahote u II svetskom ratu ,prepoznao je tehniku bombardirnja koji su izveli onda protiv srbije, Ali je odmah i dodao ,da ovi napadi ni blizu nisu onima koje je on preživio…
Ja sam taj dan uživao u sunčanju i kupanju na ženskom štrandu.Dosta kupača su tada bili na dašćanim molima. Nisu baš bili uzbuđeni zbog napada raketam na Meterološku stanicu. Jedan čak je i napomenuo ovi koji lete iz Mađarske kao da su unuci onih koji su nas 1945 ‘posolili’ pri kraju rata…i da Mađari znaju svoj posao sa bivšim saveznicima.
@ffilozoff
Ti si agenturni provokator. Namećeš netrpeljivost i mržnju. Ti i tvoji od Subotice pravite đubre a ne grad. Prepoznajete se po zloumlju.
@Istina…
Na ovom portalu
Za „Istinu“ znade svako
Komentare tog coveka
Prepoznat’ je vrlo lako.
Nicega se on ne boji
(Osim Davidove nacije)
Al i dalje komentare kroji
(Mentalne masturbacije).
U njegovoj glavi
„Javnost“ ga je vec osudila
Da je monstruozno lice
Nacionalsovinistickog ludila.
On agente svugde vidi
Misli da je tolko’ bitan
Da mu prate svaki korak
Ustvari je vrlo sitan.
Pametnijeg posla nema
Komentare non-stop stvara
Zanima ga svaka tema
Nije bitno kolko’ stara.
Suboticu „rupom“ zove
Podsmeva se ziteljima
Unistava onlajn zivot
Subotickim obiteljima.
Pobego’ je on na zapad
Nesposoban da se bori
Nije mogo’ za zivota
Da pametno nesto stvori.
Sad u poznim godinama
On „kreira javno mnjenje“
Sve sto je zasluzio:
Kolektivno sazaljenje.
Prija saznanje da trosite vreme na satanizujuce stihoklepstvo. To znaci da vredim, da vam smetam, da pisem istinu. Hvala. A ko sam, kako sam, sta radim i kako mi je moja je privatna stvar.
Alo, razni „filozofi raskrinkavaci“!
Istina raskrinkava vase lazi i zlodela a vi „raskrinkavate“ Istinu istim lazima, uvredama, klevetama i pokusajima verbalne likvidacije jer ne mozete fizickom. Vrtite isto ukrug, nemastoviti ste. A kako i ne bi kada ste go ku*ac. Sva nova znanja kradete od drugih jer vasa nemate. Vi ste, zapravo, go ku*ac na n-ti stepen. I to je jos jedna istina.