Stara građevina u kojoj se danas nalazi Hemijsko-tehnološka škola dobila je obnovljenu fasadu i drugačiju boju nego što je bila do sada. Farba je po ukusu Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika, a da li će se dopasti građanima, pokazaće vreme. Protok vremena doneće i prašinu i gar, kada će se videti da li će fasada stariti lepo ili će izostati izgled koji zovemo patina.
Kada se donosi odluka o tome da se vrati autentična boja, skidanjem slojeva farbe nastoji se dopreti do onog sloja koji je prvi i tako dođe do saznanja. Ako to nije moguće, sledi procena na osnovu arhitektonskog stila i godine izgradnje. Kada je ovo zdanje podignuto, krajem XIX veka, preovlađivale su fasade svetlijih tonova, žute, oker… Življe boje su došle sa secesijom nakon čega je sledio međuratni period u kom je dominirala boja peska.
Skele još stoje na pročelju zgrade, na kome se nalazi izuzetno raskošna fasadna dekoracija. Atika na vrhu, koju znamo samo sa starih slika, sada je izvesno da neće biti obnovljena.
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
Ceo grad ce uskoro biti iste tri nijanse boje zuta krem bela i oker… Uzas!
Nekada se u toj zgradi nalazio pravni fakultet.
Meni se ova boja ne sviđa jer mi deluje nekako jeftino. To je monumentalna zgrada a ne svadbarska torta. Boje sa pigmentom su skuplje a ove kremaste su verovatno najjeftinija varijanta.
Nebitna tema – zgrade bez ljudi su samo mauzoleji koje posećuješ retko.
Problem našeg (ex)grada i (ex)države je da dominira siva boja… drugim bojama samo bljesnu partijski oportunisti, kada im se ukaže prilika. Tužno..
Ove boje su im sigurno ostale u magacinu na zalihama, treba to da se potroši dok se nije pokvarilo jer i farba ima svoj rok upotrebe.
Ružna kombinacija do bola, bledo, kao čovek 5 minuta pre smrti.
Jače boje bi trebale, ovo je prašnjav, peskovit grad.
Treba kontrast da je puno jači, ovi pojma nemaju, niti ukusa nemaju za lepo.
Toliko para potrošiti, pa na kraju ovako zaje**ti, strašno je da skoro ništa ne urade do kraja onako kako bi trebalo.
Sve je stvar ukusa. Neko voli malo decentnije, neko preferira boje kao u Ciganskoj mahali. Ko ce svetu ugoditi.
„Farba je po ukusu Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika, a da li će se dopasti građanima, pokazaće vreme“
Da, vreme uvek sve pokaže…. Tako će i buduće generacije vremenom shvatiti da je u jednom tužnom periodu grada Subotice u Zavodu za zaštitu spomenika zapošljavana isključivo klasa studenata čuvenog profesora Daltona. Prekrasne zgrade Muzičke škole, Pozorišta, MEŠCA, Hemijsko-tehnološke škole i zgrada Poreske uprave ostaće kao svedoci ovog albino trenda.
Kakva šteta, dobiti šansu da radiš na ovakvim objektima a biti bez trunke mašte i smisla za estetiku.
Sećam se preporoda Subotice osamdesetih godina. Tome je doprinelo upravo to što su, do tada jednolične stare fasade, ofarbane u razne boje. Sećam se i korzoa u Rijeci koji je isto tako sređen baš tih godina. Ornamenti na zidovima su bili istaknuti kontrastima (kao na ovoj zadnjoj slici), pa smo neke od njih tek tada primetili.
Neka buduća renesansa će ponovo doneti boje u naš grad a do tada…
Bas sad prodjoh pored skole I meni se licno dopada.
U svakom slučaju je mnogo bolje nego što je bilo.
Slazem se sa misljenjem da je ovde izostao smisao za estetiku, ali i bilo kakva strucnost, kada je u pitanju izbor boja uz odredjeni stil gradnje. Sve su zgrade uke**li ! Do poslednjeg momenta sam strepela da i ovde ne “ udare“ onu istu boju ( MESŠC, Pozoriste, Muz. škola..itd, itd). Pa ne može ceo grad u jednu boju!
Ne moze ovo biti “ stvar ukusa“!
Ovde je na delu nestrucnost i jos svasta nesto.
Kao i ostalo – ode sve u propast 🙁
@I.S.
„U svakom slučaju je mnogo bolje nego što je bilo.“
Vi ste već podlegli promeni svesti!
@Istina
Znaš i sam koliko godina se ta fasada raspadala. Bila je ograda oko zgrade. Nije bilo bezbedno prolaziti. Ruglo je bilo.
Možda i nije najlepša boja. Ali je barem uredno i bezbedno. Konačno je nešto urađeno.
Na svim starim razglednicama koje sam našao, vidi se da su fasadni ukrasi bili istaknuti tamnijom bojom.
Kako ipak može da bude lepo: Štrosmajerova ulica