Nekadašnji prepoznatljivi brend i fabrika VODA VODA, od početka prošle godine zove se La Roucci.
Pitanje vlasništva firme je u petogodišnjem sudskom procesu, jer ga osporava osnivač preduzeća i nosilac brenda Vojin Đorđević, a i promena naziva u La Roucci vodu je deo misterije oko tog preduzeća. Naime, nejasno je kako je kompanija La Roucci iz Bahreina i Saudijske Arabije, koja se bavi prometom hrane, sokova i kozmetike ušla u naziv srpskog preduzeća ako se na sajtu Agencije za privredne registre – i dalje vodi kao jedini vlasnik Divac, a zbog spora sa Đorđevićem stoji i zabeležba da se do okončanja sudskog procesa ne može otuđiti.
Preduzeće Voda voda i Gorki list pre desetak godina osnovao je Vojin Đorđević, a dva prepoznatljiva proizvoda, specifičan dizajn ambalaže za vodu i sastav i izgled poznatog likera zaštitio je kao intelektualnu svojinu.
Krizu u poslovanju Đorđević je pokušao da prevaziđe u partnerstvu sa Vladom Divcem, ali je umesto suvlasništva Divac uspeo da upiše stoodstotno vlasništvo, što je odmah postalo predmet spora koji do danas nije razrešen.
Na čelo obe firme Divac je postavio Zvonimira Nikezića, vlasnika Ces Mekona, koji se sa tih mesta povukao početkom prošle godine. U međuvremenu, obe firme izgubile su licence, pa je Gorki list ubrzo otišao u stečaj, dok je Voda voda još neko vreme eksploatisala izvore u Vrujcima. Iako je uspela da se „izvuče“ iz stečaja kroz plan reorganizacije, on ne može da se sprovede, između ostalog i zbog toga što firma nema licencu za proizvodnju prepoznatljive vode.
To je mogući razlog za pokušaj da se kreditom obezbedi oprema za novu ambalažu kako bi se proizvodnja nastavila. Preduzeće je u blokadi oko 90 dana uz manje prekide, a kapije fabrike su zatvorene već nekoliko meseci. Kada je o Gorkom listu reč, proizvodnju tog pića Đorđević je preneo u Sloveniju, gde je već ranije registrovao Grenki list i preneo na njega licence nad tim brendovima. Piće se sa te lokacije izvozi u Evropsku uniju, a nedavno obnovljeni pogoni u Subotici rade sada i za tržište Srbije i Crne Gore.
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.
SVE MOJ DO MOGA VAZNO DA SU NAS RADNIKE IZIGRALI I PODOBIJALI OTKAZE BEZ IKAKVE NAKNADE A DRZAVA TO PODRZAVA SVE TO ZNAM JEL SAM BIJO NA TIM SASTANCIMA I NISMO MOGLI NISTA NO OTOM NEKOM BOLJOM PRILIKOM
Dobro se secam onog neslavnog „otvaranja“ nove VODA VODA fabrike u Vrujcima 2005. godine. Bio sam u snimateljskoj ekipi iz Subotice koja je radila pokrivanje dogadjaja i kada je gospodin Kostunica ponosno rekao „Drago mi je sto se u Srbiji otvorila jedna nova fabrika koja ce zaposljavati stotine radnika“ meni nije nista drugo preostalo nego da glasno prokomentarisem pred svima „Kako ste otvorili gospodine Kostunica kada je fabrika samo iz Subotice prebacena ovde dole sto znaci da nista nije otvoreno nego naprotiv“ na sta sam bio ucutkavan povicima aparatcika i kamermana iz tih okolnih sela i nazovi gradova. Isto tako mi je u secanju ostao komican naziv za engleskom koji su nosili clanovi organizacione ekipe…svima je pisalo „stuff“ umesto „staff“ na plocicama. Najbolji fazon od svega bio je stampedo oko svedskog stola gde su svi politicari i „visoki“ funkcioneri pokazali svoju zivotinjsku narav time sto je sto bio u haosu posle 2-3 minuta od otvaranja, bila je tamo i kosarkaska reprezentacija i secam se da su komentarisali kako u zivotu nisu videli vece divljastvo, dok je jedan bliski Kostunicin saradnik rukama uzimao stvari sa stola u tanjir jedan od reprezentativaca je glasno prokomentarisao „ovi tovare kao kao da nikada nisu jeli u zivotu“…
Ništa neobično…. Dešavalo se to i na „kulturnim“ manifestacijama tipa „Palićki festival evropskog filma“ (u vreme dok se brojao jednocifrenim brojem, a Perović delio akreditacije za nas k’o konfete). Uglavnom, švedski „astal“ kao pola krila velike terase. Otvaranje festivala. Svečano slovo, a ono svi nešto cupkaju… A ooooondaaaa… JURIŠ, sunce ti, ko desant na Drvar!!! Kolega i ja nismo uspeli ni da dokrajčimo cigarete,a na „astalu“… NI ESCAJGA više!!!
O da… bilo je tamo još kojekakvih „juriša“ 🙁
Samo da dodam, kao profesionalca me je i dan danas sramota sto sam ucestvovao u medijskoj promociji ovih „kompanija“.
nikad vise u biznis sa vladetom divcom :))
Sad bi bilo idealno da se prodaju Šeicima… kada kupuju već sve xD
Kakva intelektualna svojina Gorkog lista? Pa jednostavno je ukrao recepturu
Pelinkovca. To piće je bilo izvorni subotički proizvod poznat u celoj Jugoslaviji,
osmišljen u usavršen u preduzeću Subotičanka.
Uzgred rečeno, mogao je upisati kao intelektualnu svojinu i bivšu Mila supu,
koja je bila prva instant supa u Jugoslaviji, isto proizvod pomenute Subotičanke.
Dobro sto se nije drznuo da dira „Sila“ sokove!
Ehhhh… 🙁 „Sila“ sokovi… 🙁
I pazi, molim te! „INTELEKTUALNA“ svojina!!! Ma šta mi reče! Je li to kao Matijević, koji je pomažnjavao recepture iz nekadašnjeg „Gavrilovića“, zbris’o ovamo, pa sada od smrznutog (uvoznog) mesa, kome je već istekao rok trajanja u „ratnim rezervama“, pravi „specijalitete“? Kakva BRE svojina? Omogućili mu da „kupi“ firmu. Da imaju političari odakle da „paju“ pare. Pa utripovao da je Pelindža njegova „INTELEKTUALNA“ svojina!!! Smrad.
Hahahaha, a najbolji fazon, pre jedno 8-9 godina kada je mlatio samo takvu lovu na Gorkom Listu na tadasnjoj SuperTV udju ti oni u fabriku i sad intervjuisu jednu staru zenu koja se ubija od rada i dalje….ispalo da je gospodja napravila recept za Gorki List….jbt pa u svakom drugom sistemu osim u komunizmu bi ona davno imala koji procenat od recepta a ne bi morala da radi sa 55+ godina u usranoj fabrici…..Djordjevic ju je isto tako lepo iskoristio. SRAMOTA!
@Stormwatch
Zaboravio sam Indian Tonic Water, koji je isto punila Subotičanka pre
četrdesetak godina.
Radio intervju sa Ljiljanom Blagojević. Premijera filma Nož. NIKO ne sme da joj pridje. AŽDAJA!!! Uz to, još i neki „ministar kulture“ u BGD-u.. Ma ŠTA NE MOŽE? Sa’š’da vidiš… Maznem neko cveće i Skofy i ja je navatamo za priču.. „Jel’ može? – Može!“ Pelindža zabadava, ali hajd da malo budemo i „kulturni“ pa naručimo i kafu. Beogradski majmuni stoje u VRSTI i u stavu MIRNO, dok smo razgovarali s glumicom… Intervju 15 minuta… Posle, privatni razgovor još 45. Majmuni se ukakili… Na kraju balade… Fakrurišu na televiziju TRI kafe!!! Ko? „Brki“, ex direktor Elit Palića? Ma joook… Djordjević. Direktor poludeo… Skuplji bio parking kod Male gostione od tri kafe… ‘bem ti….
Bitno je da se kod nas zatvaraju tj unistavaju fabrike a u Beogradu da se sve vise otvore?!?!?! Pa kakva je ova drzava?! Cilj Beograda je da uniste sve fabrike u Srbiji a da u Beogeadu budu sve otvorene fabrike. Sramora!!! NE KUOUJTE PROIZVODE KOJE SU PROIZVEDENI U BEOGRADU!!!!!!!!!
Sramota za Srbiju, a pogotovu za opstinu Mionica sto dozvoljava lopovu Vojinu
Djordjevicu da opet pravi fabriku. Oni nisu svesni da ce i ta fabrika biti unistena
kao i sve prethodne (preko 20). Sramooootaaaa!
O tom prevarantu postoji debeeeeo dosije i smeska mu se zatvor http://www.aikb.net/f5-info