Tragajući za subotičkim zgradama koje su ostale samo u projektima, idejama ili željama, dolazimo i do palate Hrvatskog prosvjetnog doma. I ona je ostala samo na papiru ali možemo da je ucrtamo u onu Suboticu iz mašte, koja nema „rupa“ i ruševina, već pod konac stoje kuće i zgrade koje su nekada srušile bombe, bageri ili nisu ni sagrađene jer je ponestalo novca ili nešto treće.
Inicijativu za stvaranje Hrvatskog prosvjetnog doma, pokrenula su hrvatska društva iz Subotice. Ova institucija je osnovana 1926. godine sa namerom da bude nadstranačka, ali se u tom trenu našla na udaru stranke popa Blaška Rajića i u procepu podele Blaškove Pučke stranke sa Radićevim HSSom i raskola među Bunjevcima.
Dom je otvoren 1930. godine na adresi Harambašićeva 4. U njemu je postojala čitaonica sa hrvatskim knjigama i novinama, organizovane su manifestacije (npr. pohod na izvor reke Bune 1933.g, proslava godišnjice doseljavanja Bunjevaca 1936.g. ) i mnogi drugi kulturni i politički događaji.
Na ovoj razglednici se vidi da je postojala inicijativa za izgradnju posebne zgrade za Hrvatski prosvjetni dom.
Mirenje zavađenih struja, pratili su i burni događaji na istorijskoj pozornici, koji su izgleda onemogućili ideju o izgradnji ovog zdanja.
Pod uticajem ideje unitarnog i integralnog Jugoslovenstva, neki međuratni bunjevački političari su se zauzimali za ideju o Bunjevcima kao četvrtom jugoslovenskom plemenu, kao mostu između Srba i Hrvata.
„Jugoslovenstvo je najsretnije rešenje za nas Bunjevce jer smo ovako izjednačeni sa Srbima, Hrvatima i Slovencima, jer smo ovako svi Jugoslaveni!“ (Mirko Ivković Ivandekić).
Proslava 1936. godine
Državna politika integralnog Jugoslovenstva od 1929 do 1939.g , činila je to vreme nepovoljnim za institucije sa nacionalnim predznakom. Godine 1941. je usledio rat a pet godina nakon njegovog završetka, godine 1950. nove komunističke vlasti, zabranile su sva nacionalna društva.
