Najveća želja nepokretne devojčice Ljilje, štićenice Doma za decu ometenu u razvoju „Kolevka“ u Subotici, bila je da upozna članove „Leksington benda“, čije numere sluša po ceo dan i koje joj ulepšaju neveselu svakodnevicu.
Želja joj je ispunjena. I to baš na Božić po Gregorijanskom kalendaru. U Domu „Kolevka“ Lili, kako je od milja zovu negovatiljice i drugari, posetili su članovi „Leksington benda“. Njenoj sreći nije bilo kraja, a dirljivi susret naterao je suze i onima najtvrđeg srca.

– Jako sam srećna što su došli, Bojana jako volim, slušam ih ujutru, ali i uveče. Bio mi je rođendan, duvala sam svećice i slušali smo „Leksington“, a dobila sam plišanu kucu, što sam jako želela – ne skrivajući oduševljenje kaže Ljilja. – Omiljene pesme su mi „Letnje kiše“ i „Dobro da nije veće zlo“.
Ljilja ima skoro 15 godina, a u Domu „Kolevka“ je odmalena. Zbog spine bifide nepokretna je od trupa.
– Ona je jedno od najbolje dece u boravku, jako je mila i retko kad nešto posebno traži. Aktivno učestvuje u dramskoj sekciji i nedavno su imali premijeru predstave „Četiri ljubavi“ u Dečjem pozorištu – ističe medicinska sestra Zrinka Pokrajac.
ULEPŠALI DECI VEČE
Frontmen grupe Bojan Vasković otpevao je Lili omiljenu pesmu i tako njoj i ostalim mališanima ulepšao veče.
– Čovek se uvek oseća posebno kada može da usreći nekoga. Ova deca su naše blago i to je najmanje što možemo da uradimo – kaže Vasković, uz najlepše čestitke za svu decu.
KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.






Neverovatno je koliko malo treba da bi neko bio srećan i radostan, kada nema u životu ono što je najvažnije, a to je zdravlje, a svestan je da zdravlje ne može niko da ti pokloni.
Tada i male stvari postaju velike, ovo je lep gest članova Leksington benda.
Dajte deci na teritoriji komunističke Jugoslavije život dostojan čoveka, ne zamazujte im oči tricama i kučinama.
Zdrav čovek ima puno żelja,bolestan samo jednu. Lep gest od članova benda.