Palić je bio sportski centar još u 19. veku, stoga ne čudi da je XX vek na jezeru dočekan sasvim sportaški emancipovan. Zime su bile hladnije nego danas, led zagarantovan cele zime, te su već tada na njemu jedriličari i klizači a tu je i ishodište subotičke hokejaške tradicije, koja traje svom snagom do današnjeg dana. To apostrofiramo zato, jer se raspadom Jugoslavije, hokej na ledu u novoj državi, suzio na Suboticu, Novi Sad i Beograd.
Tada, na početku veka, članovi Palićkog Sport Kluba i Teniskog kluba Palić a i mnogi mladi ljudi, zimsko vreme prekraćuju na ledu.
Palić, između dva rata


U Kraljevini Jugoslaviji, po kanadskim pravilima počinje da se igra krajem dvadesetih a na prvo državno prvenstvo, čekaće se do kraja tridesetih.

Politika piše 1936. godine

Gradsko klizalište u Subotici


Četvrtog februara 1940. u Beogradu je osnovan Srpski Klizački Savez, u okviru koga šest klubova ima hokejaške sekcije (koji učestvuju na turnirima). Po dva su bili iz Beograda (Beogradski Teniski Klub i Beogradski Bob Klub) i sa Palića (Palićki Sport Klub i Tenis Klub Palić), a po jedan iz Novog Sada (Tenis Klub Novi Sad) i Starog Bečeja (Sportsko društvo “Slavija“). Iste godine reprezentacija Jugoslavije je debitovala i na prvenstvu Evrope.
Na prvom prvenstvu Jugoslavije 1939. godine, učestvuju samo Ljubljanski i Zagrebački klubovi a na trećem, poslednjem pred rat, pridružuje im se i HK Palić.
Alfa i Omega subotičkog sporta : Gabor i Čaba Ladocki

Po završetku II svetskog rata, u oslobođenoj Jugoslaviji, vrlo brzo oživljavaju stara i niču nova klizališta a sa njima i hokejaške sekcije. Od 1945. godine osnivaju se klubovi i igraju se hokejaške utakmice u Beogradu, Zagrebu, Subotici, Novom Sadu i Ljubljani.
Godine 1947. u Ljubljani je, između 24. i 26. januara, održano prvo posleratno prvenstvo Jugoslavije. Šampion je zagrebačka ‘’Mladost’’ ispred ljubljanskog ‘’Triglava’’, subotičkog Spartaka i Crvene Zvezde. Sledeće sezone, Plavi su četvrti, pa peti…
Reprezentativci : braća Erdelji

Godine 1965. na državnom prvenstvu ’’Istočne Zone’’ učestvuje čak 6 ekipa – Pobednik zone bio je HK Spartak iz Subotice
Beograd dobija veštačko klizalište 1953. godine a novembra 1969. godine, dobija i Subotica, na stadionu malih sportova u Lenjinovom parku. Tako je najstariji hokejaški kolektiv u Srbiji , “Spartak“, konačno dobio svoj teren sa veštačkim ledom nakon više decenija igranja na prirodnom ledu jezera Palić. Otvoreni stadion je kapaciteta 4.000 gledaoca a korisna (ledena) površina iznosi 2.000 m2. Stadion je i danas u funkciji, mada zbog sve blažih zima, Subotičani imaju velike probleme sa održavanjem ploče i odigravanjem utakmica (hokejaši “Spartaka“ su crni rekorderi sa 25 prvenstvenih utakmica koje su u poslednjih desetak sezona bili prinuđeni da predaju bez borbe zbog vremenskih uslova). Na ovom stadionu organizovana su dva takmičenja za hokejaško prvenstvo Srbije, a 5 puta Subotica je bila i domaćin utakmicama reprezentacije Jugoslavije. Vidi : Mali stadion od 1963. g. do danas

Godine 1978. u utakmici Istočne grupe druge lige, ‘’Spartak’’ je u Subotici pobedio ‘’HK Skopje’’ sa 45:0 i ostvario najviši rezultat na nekoj prvenstvenoj utakmici u našoj hokejaškoj istoriji. Samo pet sezona kasnije, ‘’Spartak’’ je bio učesnik i utakmice sa najvišim rezultatom u istoriji Prve savezne lige, ali ovaj put bio je u ulozi poražene ekipe koju je u Ljubljani domaća ‘’Olimpija’’ pobedila sa 40:1.
1979. godina,pred 3000 gledalaca, Spartak – Partizan 4:2


Zbog nedostatka zatvorenog klizališta, Plavi hokejaši teško drže korak sa Beogradom i Zagrebom a pogotovo sa Slovencima. Međutim, u mlađim kategorijama, naši oklopnici su redovno u vrhu jugoslovenskog hokeja. Juniori su prvaci SFRJ 1982. i 1983. godine.

KOMENTARI
OSTAVITE KOMENTAR
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali.






Sedamdesete na ledu i na tribinama :

Iz Subotice za vreme Vermeša i za vreme zime izlazili su na
Palić i bavili se specifičnim sportovima. Ovremenu pre
1900 pisao je Kalman PETKOVIČ i opisuje zimski sport
da se upražnjavao negde preko Fabrike bicikla Partizan
sada bi to bilo oko Petrinjske ulice. Hokej na ledu nije po-
čeo ovako kako se sada igra sa štapovima, SADA SE
TREBA NASMEJATI, bio je to fudbal NOGOMET na ledu
vrlo tvrda lopta NE pak koji su sa klizaljkama šutirali i to
na dva gola. Posećanju starijeg Dietrich bilo je toga iz
tribine Bačke bila je manja bara zaledjena i igralo se kao
zimski fudbal. Osim PALIĆA kod Zorke, kompleks vode
i danas postoji, vežbala je pravi hokej na ledu SD Radnički
bilo je utakmica i to uslovno svatimo i na Šandorskoj bari.
Naravno PALIĆANI NA ZALEDJENOM JEZERU, kasnije
već u gradu i to kod Jadrana, uradio se veštački led, osim
hokeja bilo je i brzog klizanja u krug, kao i ples u dvoje.
Kasnije krejem 50- godina stvara se zimi ledena površina
u dvorišti Gimnazije MOŠA PIJADE i ovde se igraju prave
prvenstvene utakmice saveznog značaja. Kada nije bilo
leda zbog vrmenskih uslova Subotičani, da se ispravim
Palićani igrali su za klubove u Beogradi i u Zagrebu, da ih
i nabrojim braća Ladocki, braća Erdelji, Kmec, Poljak, i
Mikuška. Kasnijih godina Subotičani više igraju za Vojvodi-
nu u Novom Sadu – možda smo imali i nekog studenta koji
su za vreme studija igrali u glavnim gradovima tadašnjih
republika. Mnogo sam toga iz komentarisao iz sećanja
svoga oca, koji je kao obućar radio klizaljke za ovaj sport.
Nisam u stanju ni sam sebi da objasnim zasto ali nesto me tera da vas upitam – da li imate nekakav "background" sa radnjom "Brza usluga " iz Nazorove ulice?
S postovanjem
Kertvaros
Sve se promenilo skoro ,a nase klizaliste ostalo isto .Znam da je i bazen i klizaliste minus gradskom buzetu ali barem da se pokrije klizaliste kao bazen , duze bi trajala sezona 🙂 A sto se palica tice , da nije toliko zagadjen kakvim hemikalijama odavno bi se on zaledio :))
ZGRADA BRZE USLUGE i to na spratu nedavno je napuš-
tena od Šumskog gazdinstva i to deo na spratu. Sama Brza
usluga pre pripadala je SOLID-u, nešta se privatizovalo a
sada je to obućarska radnja, u dvorištu stanari, neki maga-
zini, neke manje radnje. Sa strane hotela Patrije pak je sve
lepo uređeno dok ja pamtim i ispostavu Borbe gde su u
jutarnjim časovima delili štampu za kioske. Gledajući samo
cipelarsku radnju i to sa zapada ima svoju istoriju koja
je meni vrlo bliska. Naime druga štamparija u gradu od
strane SCLESINGER-SZABADOS Sandora otvorena je u
ovim prostorima. Mala štamparija štampala je i novine, bilo
je ovde i knjižare, papirnice i ona je vođena kasnije od sina
Šandora do 1920. godine. Sada dolazi druga priča jer je
ova štamparija prodana Direkciji železnica i bila je prese-
ljena u podrumske prostorije današnje tehničke škole IVAN
SARIĆ. Štamparija se lepo razvijala, istina bila je i bomba-
rdona ali je uvek ostala u okvirima željezničke direkcije. Ja
pamtim Štamparsko-izdavačko preduzeće Jugoslovenskih
železnica, kasnije BIROGRAFIKA koja se seli na teritoriju
bivšeg fudbalskog igrališta SAND ili Elektro-Vojvodine.
Rezime moj je da je na mestu Brze usluge bila pra-štampa-
rija sada već privatnog preduzeća ROTOGRAFIKE. Intimno
hvala Bogu ja nikada nisam radio u ovoj štampariji, ali to je
već druga priča o nekom SOUR Grafisu, kada su propale
sve tri velike štamparije u našem gradu. Hvala ALUGY D.,
Njlepse hvala za detaljan i iscrpan opis "sudbine" narecenog objekta.
Malo smo Lanskom pokvarili temu ali on ce nam sigurno oprostiti.
sorry Lansky
Sto se mene tice slobodno mu kvarite temu, jer svi mi volimo da procitamo ovakve stvari.
Najvažnije je da saberemo svoja sećanja i saznanja, a Google će već dovesti onog koji o tome hoće da sazna.
KERTVAROSU vrlo vazna poruka. Zgrada propada – juce sam proverio – okolo obisao uru-
sava se odkako je sa sprata iseljeno Sumsko gazdinstvo. Stanar dole iz dvorista tvrdi da
na spratu, promaja, sneg, kisa ucinili su svoje. Jedino da se proveri kod BRZE USLUGE
koja je buducnost ove stare, lepe zgrade sa ugla Nazorove i Nusiceve ulice. SOS – dgy
@ dgy
Hvala na informaciji. Tako eto propada i nestaje jos jedan prepoznatljivi objekat stare Subotice. Objekat je pretpostavljam mnogo stariji od mnogih drugih objekata u gradskom jezgru. Za nas stare Suboticane deo secanja na mladost i detinjstvo, Za neke druge je to pak dobar plac na dobrom mestu. Namece se samo po sebi pitanje – Biti grad tradicije ili biti grad skorojevica.