9.kvart 1944.godina, iz aviona
Subotičko preduzeće FERUM DD, osnovano posle prvog svetskog rata, bavilo se metaloprerađivačkom industrijom i popravkom željezničkih vagona. Tokom dvadesetih, razvilo se u najveće preduzeće u Subotici i imalo je više postrojenja oko Majšanskog puta i na Paralelnom putu (Jovana Mikića). Njihov je i vodotoranj u toj ulici koji je služio postrojenju preko puta (stradalo u bombardovanju). Polovinom dvadesetih, FERUM je izgradio svoju radničku koloniju, na prostoru između Majšanskog puta i Tvorničke ulice (danas Servo Mihalja). Sagrađeno je osam zgrada za stanove radnika.
Neke zgrade su imale po četiri samostalna stana (soba, kuhinja, komora) a dve zgrade po dva stana sa po dve sobe i predsobljem. Malo naselje okruženo peskovitim vinogradima i voćnjacima, bilo je pozornica za bosonogo detinjstvo bezbrojnih klinaca koji su ispadali iz kolonije kao klikeri.Jedan od njih bio je i DUŠKO RADOVIĆ (1922-1984.). Pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik, o tom vremenu zapisaće:
„Najlepše dane svoga detinjstva i života, proveo sam na periferiji Subotice u željezničkoj koloniji. Živeo sam u obilju drugova, vremena i prostora. Sve je bilo novo i uzbudljivo. Kad sam se umorio i zasitio, više nisam bio dete.“
„Stanovali smo u željezničkoj koloniji i igrali se na vrelim „plažama“ nekadašnjeg Panonskog mora, u tom prostranom i lepom gradu na pesku.“
Danas se Kolonija stopila sa Željezničkim naseljem, livnice Ferum više nema ali su kuće na broju. Dosta njih je dograđivano ali nekolike su sačuvale karakteristični izgled tih tipskih kuća.
Majšanski most 1958. godine
Pogled na Majšanski put i školu u daljini
Kratko i jasno. Svaka čast.
Drago mi je što sam imao priliku da odrastem u Koloniji, a i da živim u njoj dan danas!