Ugledni britanski novinar, istoričar i pisac Pol Džonson napisao je knjigu o poznatim intelektualcima, od Marksa i Tolstoja do Sartra, Hemingveja i Orvela, u kojoj istražuje koliko se njihov privatni život razlikovao od njihovih velikih ideja.
Otkako su, u vreme prosvetiteljstva, intelektualci preuzeli od crkve ulogu pokazivanja smera – kako u moralnom smislu tako i u ljudskom ponašanju – postavljaju se pitanja: Jesu li se odgovorno poneli s preuzetom moći i u kojoj meri su mogli da budu prikladne osobe za taj zadatak? Koliko su vodeći intelektualci raznih epoha, koji su držali pridike čovečanstvu i često mu određivali sudbinu, poštovali istinu? Kako su se odnosili prema novcu? Kako su se ophodili prema članovima porodice, prema prijateljima, ljubavnim partnerima, a onda i jedni prema drugima? Može li njihov privatni život da posluži kao primer spram merila koja su postavili pred ceo svet?
Da bi odgovorio na ova pitanja, autor zadire u privatni život intelektualaca, organizuje javno suđenje i svakom od osuđenika (Ruso, Breht, Bertrand Rasel i dr.) posvećuje posebno poglavlje. On ne osporava njihove intelektualne zasluge, već nam predstavlja njihovu ljudsku i moralnu stranu, koje često nisu u skladu sa uzvišenim idejama ovih velikih ljudi. Upozorava nas da budemo oprezni, jer ništa nije opasnije od intelektualca koji želi da promeni svet.
Pravi intelektualac treba da bude obrazovan, vaspitan, lepih manira, nikako izveštačen, pohlepan, nemoralan.. koliko poznajemo takvih?