Ivona Marijanušić, učenica trećeg razreda Politehničke škole u Subotici jedna je od autora četrdeset najboljih literarnih radova na temu „To je bio raspust“, konkursa koji je na početku ove školske godine organizovala izdavačka kuća Laguna, Delfi knjižare i kompanija Alcatel.
O svom raspustu pisalo je više od dve i po hiljade osnovaca i srednjoškolaca iz cele Srbije, a žiri u sastavu: Ljubivoje Ršumović, Uroš Petrović, Jelica Greganović i Zoran Penevski izabrao je one koji su nagrađeni mobilnim telefonima.
Iako ne možemo znati kakvih je sve tu priča bilo, evo jedne o tome kako je nastala nagrađena pesma.
Ivoni se baš tih prvih dana u školi razbio telefon koji za nju predstavlja mnogo više od sredstva za komunikaciju.
„Pored toga što sam putem mobilnog u stalnom kontaktu sa porodicom i prijateljima, telefon mi služi i da slušam muziku, al najviše da u njega zapisujem ideje, misli i stihove istog trena kad inspiracija naiđe – kaže Ivona koja o svojim osećanjima i životu, kao i o zapažanjima vezanim za druge ljude piše još od sedmog razreda osnovne škole.
Jednog od tih septembarskih popodneva, njeni roditelji su se iz šetnje vratili sa flajerom na kom je bilo obaveštenje o konkursu.
„Evo prilike da dođeš do novog telefona, rekla mi je mama i podstakla me da napišem i pošaljem svoj rad. Znala sam da je pesma dobra, pisala sam je iskreno i zbog sebe. A ova nagrada mi je baš trebala – priča Ivona.
Sve ovo nije ni slutio žiri koji je pesmu odabrao i telefon poslao u prave ruke.
A ovo je nagrađena pesma:
Talasi mora odlaze
I u mojoj glavi prolaze
Sećanja na tebe
Tišina mora ubija
Dok za tobom ludim ja
I polako gubim sebe
Osećam hladnoću
I veliku samoću
Dok sve postaje tiše
Lutajući obalom
Prostiru se
Mirisi letnje kiše
Osećam slobodu
Dok odlazim u vodu
Sada mi je jasno
Ti voliš samo sebe
Ne voliš ti mene
Ali sada je već kasno