Mađarski pokret za prelaz srpsko-mađarske granice bez čekanja

Mađarski pokret iz Vojvodine se obratio otvorenim pismom mađarskom ministru unutrašnjih poslova dr. Šandoru Pinteru sa molbom da pomogne u rešavanju problema povremenog dugog čekanja na srpsko-mađarskoj granici. U pismu se podseća da je mnogo Mađara iz Vojvodine zatražilo bolje uslove rada i bolju platu u zemljama Zapadne Evrope, i problem čekanja na granicama zagorčava život vojvođanske mađarske zajednice od oko dvesta hiljada članova.

mozgolom

Snimajući situaciju u lokalnim mađarskim zajednicama, aktivisti Mađarskog pokretu su došli do saznanja da u pojedinim mestima svoje domove napustilo 40 odsto meštana u nadi boljeg žiivota u inostranstvu. Umesto u zemljama Zapadne Evrope, poslednjih godina se primećuje tendencija traženja posla u Mađarskoj u pograničnim mestima i više hiljada Mađara iz Vojvodine već radi u tim mestima da bi vikendom mogao da se vrati kući u Vojvodinu radi posete svoje porodice i da bi održavao veze sa domovinom Čekanje na granicama 2-3 časova, a ponekad i više, direktno zagorčava njihov život, zbog čega su mnogi odustali od redovnog dolaska kući, a samim tim dolazi do trajnijeg razdvajanja porodica. Iz tih razloga Mađarski pokret moli ministra da omogući brži prelazak granice i da što više graničnih prelaza između Srbije i Mađarske radi non stop.

Otvoreno pismo Mađarskog pokreta, koje je potpisala kopredsednica Livia Jo Horti, poslato je i ambasadoru Mađarske u Beogradu Atili Pinter i generalnom konzulu Mađarske u Subotici Janošu Babiću.

 

vajma.info



KOMENTARI

  1. Bonscot kaže:

    Poslednji put kad sam se vracao iz Nemacke na ulaz u Srbiju sam cekao 6 sati kolima nedaj boze da sam bio autobusom.

  2. Pile kaže:

    Problem je carina u Madjarskoj. A to nama stvara dosta problema. I ne samo lokalnom stanovnistu vec i tranzitu.

  3. Pametnjaković kaže:

    Problem su obadve države što dozvoljavaju pojedinim pograničnim policajcima i carinicima da rade šta hoće, kad hoće i da se pros*****ju kad god im to padne na pamet.
    Jednom jedni, drugi put ovi drugi.
    Nikada nema strogog pravila, ne možete znati šta vas čeka na granici.
    Nema nekog pravilnog kontinuiteta.
    Obadve grupe običnih državnih službenika su umislili da su Bogovi, a oni u stvari i jesu Bogovi, jer im se to dozvoljava.
    Samo nigde ne vidim interes NORMALNE države da toleriše ovakvo ponašanje svojih službenika.

OSTAVITE KOMENTAR