Stravične scene iskakanja kroz staklene izloge, odsečena ruka na bilijar stolu, vrištanje i leševi, dovešće ime Subotice na stranice svetskih crnih hronika kao :
„Kill bar massacre!“
Korzo krajem osamdesetih
Te letnje noći, 2. jula 1990. godine, u centru grada prepunom šetača, u sali nekadašnje kafane Beograd na Korzou, a tada velikom bilijar klubu „Bill bar“, na očigled brojnih posetilaca koji su se tu zatekli, desio se nezapamćen zločin.
Seme zla je posejano godinama ranije zbog žena, odnosno preudaje iz jedne u drugu romsku porodicu. Tog kobnog dana pre podne, u zgradi suda, kao uvertira događajima koji slede, došlo je do masovne tuče u kojoj je porodica Saulić napala familiju Dimović. Završilo se bez težih povreda iako su korišćeni noževi , motke i šipke. Milicija je sprečila krvoproliće ali se pokazalo, samo do uveče. Tada su Dimovići krenuli u poteru za suparničkom familijom. Prvi je u Bill bar kročio Mile Dimović, držeći u ruci dršku od metle na kojoj je bio nasađen bodež. Ustremio se prema Magdaleni Dimović i zadao joj smrtonosni ubod u grudni koš. Istovremeno, Đuro Petrović je sekirom masakrirao Paju Saulića a pridružio mu se i Josip Novaković, udarajući žrtvu sekirom po glavi i telu. Kada je Saulić pao, Stevan Petrović Bejaš i Dimović, nastavili su besomučno da zarivaju noževe u žrtvu. Tom činu su se pridružili i ostali optuženi : Kuzman, Bećika, Ruža, Bucoška i dva maloletnika. Deca i prijatelji ubijenog bračnog para, spasili su se iskakanjem kroz staklo izloga, i bekstvom u gužvu na Korzou.
O bilijaru u nas
Svirepo ubistvo u Bill baru, dogodilo se u vreme najveće popularnosti bilijara kod nas. Iako se u Subotici igra preko 200 godina, dolazak „američkog bilijara“, preplavio je stolovima kafane, kafiće, sale nekadašnjih restorana Sport, Beograd… Kako je moda zahvatila široke krugove društva, odmah je došlo i do raslojavanja među klubovima i igračima. Pojavljuju se tipovi sa svojim štapovima u koferu i „filozofijom“ – Veliki igrači!
Bilijar se u Subotici igra već 224 godine. Pisac prve subotičke monografije Ivanji Ištvan, zabeležio je da je 1787. godine gradski savetnik Lipot Kovač, prvi postavio bilijar sto u svojoj kafani. Kaže još da su strastveni igrači „zaboravili na misu“.
Gradska kafana
Kafana Nacional na Korzou
Othon (Bela lađa)
U Kasini
Igrači su preskočili misu i za vreme socijalizma. Tada se bilijar igra u mnogo manje uglednim lokalima. Jeste da je došlo do demokratizacije ove igre ali je sve na jednom nižem nivou. Igra se karambol i bilijar „sa kićom“ koji je do danas potpuno nestao. Kića je jedna drvena pečurka na sredini, belom kuglom se gađaju obojene lopte koje treba ubaciti u rupe, a da se pečurka ne sruši. Rupe se različito boduju, a rušenje pečurki se negativno boduje. Ovaj bilijar se još dosta igra u Rusiji, Engleskoj i Španiji.
Subotica, 1954. godine
Kako se gledanjem američih filmova moglo zaviriti i u njihove barove, „američki bilijar“ se činio mnogo zanimljivijim, kao i sve što je dolazilo odatle. Tako je pripremljen teren za bilijar-maniju koja će doći krajem osamdesetih sa prvim stolovima. Ali, prvi su stigli fliperi, sedamdesetih godina. O njima će biti reči u jednoj od narednih priča.
Subotica krajem osamdesetih
Zasto ste uopste vezali ove dve price?
pa dimovici i saulici su bili najbolji igraci bilijara u staroj sfrj. nisu se oni zbog zena posvadjali vec je tu bila bilijarska netrpeljivost. a i golf su znali dobro da igraju.
Interesantna priča. Mene je podsetila na neke lepe trenutke iz mog života. Prvi puta sam se susrela sa bilijarom sredinom 70-ih u jednom slovenačkom skijalištu. Imala sam nekih šest godina i moj otac mi je objasnio da je najvažnije u toj igri srušiti pečurku. Ja sam bila vrlo zadovoljna sobom pošto mi je to lako polazilo za rukom 😆 . Krajem 80-ih nas devojke su momci zvali na bilijar pošto im je to bila zgodna prilika za „muvanje“. Posebno im se dopadalo da nam pomažu u ispravnom držanju štapa 😳 .
jedva čekam priču o fliperima, ali se nadam da neće biti kriminalističkog uvoda…please
Moji roditelji su bili dobri ljudi nazalos ja ih nisam upoznala bilasam samo 6 meseci mnogo ljudi sumi pricali o njime dasu bili dobri ljudi jasam samo preko slika upoznala svoje roditelje mogu samo da kazem dmije mnogo tesko bez njih i da ubice nisu dobili dovoljno kaznu za ubistvo ovo je mnogo zalosno sto smo ja i braća mladi ostali bez majke i oca