„Minervine“ ljubavne razglednice

Klasične kartonske razglednice polako se sele u istoriju i u zbirke kolekcionara. Pažljivom posmatraču neće promaći, iako piše najsitnijim slovima, da na poleđini mnogih razglednica iz gradova Jugoslavije piše: izdavač „Minerva“ Subotica. Ova štamparija bila je poznata po izdanjima književnih klasika pa je manje poznato da joj je čak dvadeset odsto prihoda dolazilo od ove sporedne delatnosti. Taj posao je imao i najbrži obrt sredstava jer se jedna knjiga u proseku prodavala tri godine.

„Minerva“ je štampala dopisnice sa slikama gradova iz cele zemlje, osim iz Slovenije. Može se reći da je pristup najvećem tržištu, a to je jadranska obala, bio veoma težak. Na moru su bili prisutni sa jednom razglednicom Dubrovnika i jednom Drvenika.

Osim karti sa pejzažima i turističkim motivima, bilo je tu i onih šaljivih ili pak ljubavnih.

Pored novina, cigareta, romana i stripova, na trafikama je obavezno bilo i nekoliko dopisnica na kojima je bilo cveće, nasmejano dete sa rumenim obrazima ili neki zaljubljeni par. Pogled na današnje foto albume na fejsbuku otkriva da nije nestala potreba za produkcijom  romantičnih slika, nekakvih fantastičnih zalazaka sunca ili sličnih zašećerenih motiva.

Ljubav i moda

Vidi Milka ovo dvoje, tako želi srce moje – piše u ćošku karte poslate još 1936. godine, a sedamdeset godina kasnije kupljene na subotičkoj stareškoj pijaci. Na slici – mladić i devojka prislonjeni obraz u obraz. Na Buvljaku, među starim stvarima, našlo se desetak razglednica iz davnih tridesetih godina, a na njima cela jedna ljubavna prepiska dvoje, tada mladih ljudi. Dnevnik jedne ljubavi ispisan na ovakvim i sličnim kartama na kojima su najčešće zaljubljeni parovi zagledani jedno u drugo, ili negde u daljinu.  Na poleđini je odštampano: Fabrique en France. 

Dugo su klasična pisma i ovakve karte služili da se pošalje poruka koju primalac drugačije ne može da dobije, ili se pošiljalac još ne usuđuje da je iznese pri direktnom susretu. Ako je nešto teško izgovoriti ili napisati, tu je slika koja sugeriše želje i namere.

stare razglednice ljubavne

Nekada su se ovakve karte uvozile, najčešće iz Francuske . Posle rata  štampale su se i kod nas, pa tako i u subotičkoj „Minervi“.

Ima tu još nešto što je ljubavne razglednice činilo zanimljivim. To je moda! Ona je tokom dvadesetog veka prosto galopirala. Za razliku od današnih dana kada čovek može da izgleda kako hoće i da nosi komad garderobe deset godina, nekada to nije bilo moguće. Ono što bi izašlo iz mode, bilo da je to garderoba ili frizura, postalo je karikatura. To mlad čovek nije smeo sebi da dozvoli.

A na tim razglednicama moda je po pravilu kasnila. Ljubavni par je sigurno bio moderan kada je fotografija nastala, ali naštampane zalihe čekale su da se prodaju ponekada i više od jedne decenije.

Devedesete su se bližile kraju a na nekoliko trafika u Subotici su i dalje bile izložene razglednice na kojima tipovi sa debelim zulufima i uskim rolkama, grle neke cure u košuljama sa špicastim kragnama i zvonastim farmerkama, koje su bile stvarno komične od kada su se završile sedamdesete. Prosto je neverovatno, ali te ilustrovane dopisnice preživele su i hiper inflaciju kada je sve iz prodavnica i magacina počišćeno, i nastavile su da se prodaju. Verovatno nisu nikom trebale i kada su vredele samo jednu paru. Osim „Minervinih“, krajem devedesetih godina u Subotici su se mogle naći i neke štampane u Zagrebu dve decenije ranije.

Treba reći da u ponudi nisu bile samo demodirane slike. Već oko 1990. godine u knjižarama su mogle da se kupe razglednice koje su imale stari dobri ljubavni motiv, ali sada blago erotizovan. Akcenat je na oblinama i mišićima, zagrljaj više nije onaj čedni…

I danas se na fejsbuku razmenjuje i čuva pregršt takvih razglednica – u digitalnom formatu. Može se reći da su prilično devalvirane u moru raznih slika. Mada, kao što vidimo, ni pre nisu bile na nekoj ceni, izuzev kod šiparica i nekih koji su ih slali iz zezanja…Bilo je i toga.

minerva subotica

Lansky



KOMENTARI

  1. Kertvaros kaže:

    Dosao si dragi… da, dosao sam jer te volim.

    Pisalo je to pri dnu crno-bele foto-karte sa mladim parom koji prilazi jedno drugom ispruzenih ruku, nafriziran, natapiran, kostimiran po poslednjem modnom kriku Jugo-konfekcije. Scena se odigrava u nekom lepo uredjenom parku. Fotografija je rukom kolorirana i oboje imaju crvene usne i rumene obraze, okolo je trava i drvece u neprirodno zelenoj boji. U pozadini je dobro i upadljivo plasiran Fica sa obligatornim belim gumama. Nonsalatno parkiran usred cvetnjaka. Posmatracu se nedvojbeno sugerise da je dragi dosao na randevu sa Ficom. Na nekoj drugoj post-karti je supermoderna dnevna soba, zadnja rec industrije namestaja. Mladi par sedi zaljubljeno, drze se za ruke i jedno drugo gledaju duboko u oci. Oboje su elegantno odeveni kao da ce na vencanje. Televizor i radioaparat sa ugradjenim gramofonom su takodje dobro vidljivi i istaknuti kao obavezni aksesoar. Pri dnu karte – odgovarajuci tekst – Srce moje i tvoje, u ljubavi stoje.

    Koliko god da su te foto-karte na prvi pogled smesne i naivne, one ipak osliakavaju ceznju, zelje i stremljenja tada mladih ljudi na zivotnom pragu kada prestaje prva mladost i pocinju biti odrasle osobe. Ljubav, brak i materijalno blagostanje. Zelje i  ceznje koje su neretko i nazalost samo to i ostajale. Kada se tome doda da je komunikacija izmedju zaljubljenih bila prilicno ogranicena, retko ko je imao telefon, o savremenoj danasnjoj komunikaciji  nije jos bilo reci ni u SF romanima i filmovima. S toga je posta bila glavna komunikacija, a fotografija vazna poruka koja je govorila vise od 1000 reci. Bilo je to vreme kada su zaljubljeni komunicirali po sistemu – Idu pisma i tamo i amo,  na svakom je srce nacrtano.

    Trafike su bile glavni distributeri fotografija sa ljubavnim porukama, ali i odgovarajuce literature. Ljubavni romani na vecno istu temu. Ona jadna i siromasna devojka koju niko nece, sve dok se ne pojavi on. Mlad lep i bogat, po mogucstvu lekar ili poznati glumac, koji sve druge odbija i zaljubljuje se samo u nju. Posle mnogo peripetija i intriga zlih i ljubomornih rivalki, stvar se zavrsava pred oltarom. Licno sam vise preferirao romane iz biblioteke X-100. Uglavnom kriminalne price o nesposobnoj policiji  (naravno ne nasoj nego Americkoj) i mladom i lepom privatnom detektivu koji sve resava kao od sale, a pola romana je opis njegove lepote i njegovog sportskog automobila. Lun kralj ponoci, Lun protiv Hekate, Lun i gospodari Cikaga, su samo neki od klasika narecene biblioteke, a ja ih navodim tek da se zna da sam i ja nacitana osoba.

  2. veki kaže:

     😀

    Skoro 100% sam sigurna da sam *onog u straftastoj kosulji* dobila za rodjendan …. 

  3. Aleksa kaže:

    U moje vreme nam je bila najmilija trafika na uglu Korza, kod bioskopa Jadran. Tu smo kupovali romane u nastavcima-sveskama, kao što su Dubrovački gusar i Grička vještica. Sveske su izlazile jednom nedeljno,naravno da smo željmo čekali kada će se pojaviti u izlogu trafike. Dubrovačli gusar mi se negde zagubio, ali Gričku vješticu imam sačuvanu.

    Poznata je bila i tzv Palikina trafika na uglu blizu Pelivana. Tu su se skupljali navijači Spartaka, zvali smo taj ugao FIFA ugao (FIFA sarok).  

     

  4. Ris kaže:

    Pisanje razglednica, čekanje da stignu, čitanje, mirisanje.. svo to iščekivanje imalo je posebnu draž. Sada sve instant, na brzinu, hoćeš-nečeš, a sve ono najlepše po čemu se i razlikujemo od životinja pada u vodu.

  5. Natasa kaže:

    Mislim da je dovoljno samo da napisem predivno napisano Lansky.

OSTAVITE KOMENTAR